(Prethodno: Grijesi koji sputavaju dovu)
Nasuprot preprekama postoje činioci uspinjanja djela Allahu, a koji uzdižu djelo tamo gdje se djelo nije u stanju uzdignuti. Ovi činioci stoje nasuprot preprekama. Skup ovakvih činilaca bilježi se u jednoj poslaničkoj predaji, iz koje izbija svjetlo poslanstva i uputa Objave. Navest ćemo je u potpunosti, onako kako dolazi u predaji velikog učenjaka Medžlisija, k.s., u Biharu-l-envaru, prenoseći od Saduka iz djela El-Emali.
Saduk u svom Emaliju bilježi sljedeće izjave Seida ibn Musejjeba od Abdurrahmana ibn Semure: “Bili smo kod Božijeg poslanika, s.a.v.a., jednog dana pa je on rekao: ‘Jučer sam vidio čuda!’ ‘Božiji poslaniče’, upitali smo mi, ‘šta si to vidio? Pričaj nam o tom, zalog ti bili i mi i naše porodice i naša djeca!’ On reče: ‘Vidio sam čovjeka iz mog ummeta kako mu je došao Melek smrti da mu uzme dušu, kad se pojavi njegovo dobročinstvo prema roditeljima i zabrani mu to. Vidio sam čovjeka iz svog ummeta nad kojim se nadvila kaburska kazna, kad se odjednom pojavi njegov abdest i spasi ga od nje. I vidio sam čovjeka iz mog ummeta kog su prestravili šejtani, kad mu odjednom dođe njegovo spominjanje Allaha i spasi ga od njih. I vidio sam čovjeka iz mog ummeta koji dahtaše od žeđi, a svaki put kad dođe do izvora, zabrani mu se da pije. Tad se pojavi njegov post mjeseca ramazana te ga napoji i žeđi liši. I vidio sam čovjeka iz mog ummeta a poslanici u krugove poredani, pa kad god bi nekom krugu prišao, otjeran bi bio, a tad se pojavi njegovo kupanje od džunupluka i uze ga za ruku te posadi među njima. I vidjeh čovjeka iz mog ummeta pred kojim bijaše tama i iza kojeg bijaše tama, s čije desne strane bijaše tama i s čije lijeve strane bijaše tama, i ispod njega bijaše tama. Bijaše sav u tami. Tad se pojaviše njegov hadž i umra i izvedoše ga iz tame te ga uvedoše u svjetlost.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta koji se obraća vjernicima, ali mu oni ne uzvraćaju, a onda se pojavi njegovo održavanje rodbinskih veza te reče: O skupino vjernika, razgovarajte s njim, jer on je održavao rodbinske veze!, i tad vjernici počeše s njim govoriti i rukovati se i on ostade s njima.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako se štiti od vrućine vatre i njenih varnica svojom rukom i licem, a tad dođe njegova sadaka i posta hlad nad njegovom glavom i pokrov pred njegovim licem.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako su ga uzeli sa svih strana meleci, čuvari Džehennema, pa mu dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla te ga spasiše od njih i uvedoše ga među meleke milosti.
I vidjeh čovjeka kako kleči na svojim koljenima, a između njega i Božije milosti zastor, pa mu tad dođe njegova lijepa ćud te ga uze za ruku i uvede ga u okrilje Božije milosti.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako se njegova knjiga djela već usmjerila ka njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegov strah od Allaha Uzvišenog i uze knjigu djela te je stavi u desnu ruku.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako je tas vage njegovih dobrih djela lagan, a onda dođoše njegova unaprijed poslana djela te oteža njegov tovar.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako stoji na ivici džehennemskoj, kad se pojavi njegova nada u Božiju milost i spasi ga od Džehennema.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako je u vatru pao, a onda mu dođoše njegove suze koje su pale iz straha od Allaha i izvadiše ga iz nje.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako se na Siratu ljulja, baš kao što se grana ljulja na olujnom vjetru, kad u tom času nastupi njegovo lijepo mišljenje o Allahu i smiri njegovo ljuljanje te on pređe Sirat.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta na Siratu kako čas puže, čas se vuče, a čas se zaplete – u tom času dođe njegov namaz, uspravi ga na noge te on pređe Sirat.
I vidjeh čovjeka iz mog ummeta kako je došao do džennetskih vrata, a svaki put kad bi do nekih došao, ona bi se pred njim zatvorila, pa tad dođe njegovo iskreno svjedočenje da nema boga osim Allaha i vrata mu se otvoriše te on uđe u Džennet!’”[1]
(Nastavak: Sredstva kojima tražimo Allahovu milost pri dovi)
[1] Biharu-l-envar, 7/290-291.
