Scroll to top

1. Imam Sadik, mir s njim: “Jedenje cvekle štiti od lepre.”[1]

2. Imam Sadik, mir s njim: “Zaista je Allah, dž.š., udaljio od Jevreja lepru zbog njihovoga neprestanog jedenja cvekle i njihovoga uklanjanja vena i žila.[2][3]

3. Imam Kazim, mir s njim: “Zaista cvekla suzbija klice lepre i nije ništa bolje ušlo u čovjeka koji ima upalu plućne maramice od lista cvekle.”[4]

4. Imam Rida, mir s njim: “Nahranite svoje bolesnike cveklom – tj. njenim listom – jer je u njemu lijek, a uz njega nema bolesti niti u njemu ima ikakvoga zla i on umiruje san bolesniku. A klonite se njenog korijena, jer on iritira crnu žuč.”[5]

5. Imam Rida, mir s njim – spominjući koristi cvekle: “Osnažuje razum i pročišćava krv.”[6]

6. El-Mehasin – prenosi se od Ahmeda ibn Muhammeda ibn Ebi Nasra: “Imam Rida, mir s njim, me upitao: ‘O Ahmede! Kakav ti je apetit prema povrću?’

Odgovorio sam: “Ja ga općenito volim.”

Imam Rida, mir s njim, reče: ‘Pa ako je tako, onda se drži cvekle! Jer, zaista, ona raste na obalama Firdevsa i u njoj se nalazi izlječenje od bolesti, ona jača kosti i podstiče rast mesa, a da ga ne dodiruju ruke griješnika, zaista, bi se njime pokrivali ljudi.’

Rekoh: ‘Ona je meni jedna od najdražih biljaka.’

Pa je rekao: ‘Zahvali Allahu na svome upoznavanju sa njom.’”[7]

7. Biharu-l-enwar: Prenosi se: “Kako je divna biljka cvekla, raste na obalama Firdevsa, u njoj se nalazi izlječenje od bolova svake vrste, ojačava nerve, povećava krv i zadebljava kosti.”[8]


[1] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 392, hadis 1324; El-Biḥār, sv. 66, str. 217, hadis 9.

[2] Allame Medžlisi, k.s., u objašnjenju ovoga hadisa kaže: “Pod izrazom ‘uklanjanja vena i žila’ se podrazumijeva uklanjanje vena i žila iz životinjskog mesa, kao što to danas rade Jevreji (jer ne jedu vene i žile sa mesom), a čak je i u nekim našim hadisima spomnuta zabrana jedenja vena i žila, kao što će to biti navedeno, ako Bog da.” (El-Biḥār, sv. 62, str. 211.)

[3] El-Kāfī, sv. 6, str. 369, hadis 1; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 326, hadis 2105; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 392, hadis 1325; El-Biḥār, sv. 66, str. 216, hadis 2.

[4] El-Kāfī, sv. 6, str. 369, hadis 5; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 392, hadis 1327, prenesen od Imama Ridaa, mir s njim; El-Biḥār, sv. 66, str. 217, hadis 11.

[5] El-Kāfī, sv. 6, str. 369, hadis 4, prenesen od Muḥammeda ibn ʻĪsāa; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 392, hadis 1326, a u ovoj predaji se ne nalazi zadnji dio spomenutoga hadisa; El-Biḥār, sv. 66, str. 217, hadis 10.

[6] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 327, hadis 2110; El-Biḥār, sv. 66, str. 217, hadis 7.

[7] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 327, hadis 2109; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 392, hadis 1323, ova predaja je slična navedenom hadisu; El-Biḥār, sv. 66, str. 217, hadis 6.

[8] El-Biḥār, sv. 62, str. 285.

Povezani članci