Dova je ključ Božije milosti

(Prethodno: Dvije vrijednosti uslišenja dove) 

Bilježi se u islamskim tekstovima objašnjenje o vezi između dove i uslišanosti, po kojem je dova ključ Božijeg odaziva. Ova riječ, zapravo, određuje vrstu veze između dove i uslišanosti.

Od Imama Alija, a.s., prenose se riječi: “Dova je ključ milosti!”[1]

U oporuci vođe pravovjernih Alija ibn Ebi Taliba, a.s., njegovom sinu Hasanu stoji: “Zatim stavi u ruke svoje ključeve Njegovih riznica, sa svim onim što se od Njega može tražiti, pa kad god poželiš, moći ćeš dovom otvoriti vrata Njegovih riznica!”[2]

Izraz ima jasnu primjesu značenja veze između dove i odaziva (“Pa kad god poželiš, moći ćeš dovom otvoriti vrata Njegovih riznica!”).

Dakle, dova je ključ kojim otvaramo riznice Božije milosti.

A Božije riznice ne daju se iscrpiti, ali ne posjeduju svi ljudi ključeve riznica Božije milosti, niti su svi ljudi sposobni otvoriti riznice Allahove milosti.

Bilježi se od Imama Džafera ibn Muhammeda Sadika, a.s., da je o Allahovim riječima:

“Milost koju Allah otvori ljudima niko ne može oduzeti” (Fatir, 2), rekao: “To je dova!”[3]

Drugim riječima, dova je ključ kojim Allah ljudima otvara vrata Svoje milosti, a koji je Allah stavio u ruke Svojih robova.

Od Poslanika, s.a.v.a., prenosi se da je rekao: “Kome od vas se otvore vrata dove, otvorila su mu se i vrata uslišanosti!”[4]

Uzvišeni Allah je Taj Koji robu otvara vrata dove, a On je i Taj Koji otvara vrata uslišanosti.

Vođa pravovjernih, a.s., kaže: “Ko pokuca na vrata Uzvišenog Allaha, ona mu se i otvore!”[5]

Imam Sadik, a.s., kaže: “Učestalo čini dovu, jer ona je ključ Božije milosti i ostvarenje potrebe svake. Ono što je kod Allaha, ne može se zadobiti, osim dovom. A nema vrata na koja se mnogo kuca, a da se neće otvoriti onome ko je pred njima!”[6]

Vođa pravovjernih, a.s., je rekao: “Dova predstavlja ključeve uspjeha i uzde postignuća, a najbolja dova jeste ona koja dolazi iz čistih prsa i bogobojazna srca!”[7]

Od Božijeg poslanika, s.a.v.a., prenosi se sljedeće: “Hoćete li da vas uputim na oružje koje će vas izbaviti od vaših neprijatelja i koje će vam u izobilju dati vaše opskrbe?” “Hoćemo!”, rekli su oni, a on im reče: “Dovom se obraćajte svom Gospodaru i noću i danju, jer je oružje vjernika dova!”[8]

Djelovanje i dova dva su ključa Božije milosti

Uzvišeni Allah dao nam je u ruke dva ključa kojima otvaramo riznice Njegove milosti i kojima tražimo Njegovu opskrbu i obilje. Ova dva ključa su djelovanje i dova, i nijedno ne može bez onog drugog. Djelovanje nije neovisno o dovi, niti je dova neovisna o djelovanju, zato nije ispravno da se čovjek zadovolji samo dovom, a ostavi se djelovanja.

Bilježi se od Božijeg poslanika, s.a.v.a., da je rekao u oporuci Ebu Zerru, r.a.: “O Ebu Zerre, onaj koji dovu čini bez djela jeste poput onog koji odapinje strijelu bez tetive!”[9]

Imam Sadik, a.s., kaže: “Trojici se dova odbija: čovjeku koji sjedi u svojoj kući i govori: ‘Ja Rabb (o Gospodaru)! Opskrbi me!’ Pa mu se rekne: ‘Zar ti nisam dao put kojim ćeš tragati za opskrbom?!’”[10]

Isto tako, nije ispravno da se čovjek ograniči na djelovanje bez dove.

Od Božijeg poslanika, s.a.v.a., prenosi se sljedeće: “Allah ima robove koji rade, pa im On daje; drugi od Njega iskreno išću, pa i njima daje, a potom će ih sakupiti u Džennetu. Oni koji su radili reći će: ‘Gospodaru naš, radili smo, pa si nam i dao, a zašto si ovima dao?’ On će odgovoriti: ‘Vi ste oni Moji robovi kojima sam dao nagrade njihove i ništa im nisam zakinuo od njihovih djela, a ovi su Me molili, pa sam im dao i bogatim ih učinio – to je Moja dobrota koju dajem kome Ja hoću!’”[11]

Uzvišeni Allah učinio je dovu takvom da nadomješta čovjekov zaostatak u djelovanju, kako se čovjek ne bi samo na sebe oslanjao, te se obmanuo onim što mu je od snage i moći dato, kao i onim što izvršava od poslova. Prema tome, dova i djelovanje dva su najveća ključa kojima čovjek otvara vrata Božije milosti.

Međutim, ovdje nije mjesto za raspravu o djelovanju i o njegovoj vezi s Božijom milošću, a naspram veze između dove i riznica Božije milosti te veze djelovanja s dovom, s tim što ova veza uistinu spada u glavna islamska pitanja.

Uzvišeni Allah daruje ljude temeljem ovog dvoga zajedno – djelovanjem i dovom – što znači da Allah robovima daje putem onog što je kod njih i ono čega nema kod njih. Ono što je kod njih, to su njihovi napori, njihova djela i ono što ponude Allahu od truda i onog što potroše od svojih imetaka i sebe samih – a to je djelovanje, a ono čega nema kod njih jesu njihova potreba i ovisnost o Allahu te iznošenje potrebe i ovisnosti pred Allaha.

Svako od ovog dvoga predstavlja ključ Allahove milosti u čovjekovom životu i posredstvom ovog dvoga čovjek priziva Božiju milost: i onim što ulaže od svog truda, rada, sebe i imetka pred Allahom, i onim što iznosi pred Allaha od svojih potreba, siromaštva, neimaštine i nevolje.

(Nastavak: Veza između dove i djelovanja)

---