Drugi oblik čežnje za Allahom

(Prethodno: Tri sredstva u ovoj dovi od Imama Sedžada)

Drugi oblik čežnje za Allahom kod Imama Zejnul-Abidina, mir s njim, odnosno kod Zejnul-Abidina Alija ibn Husejna, mir s njim, pokazuje se u sljedećim riječima:

“Bože, učini nas jednim od onih u vrtovima čijih prsa stabla čežnje za Tobom su korijene pustila, i čija je srca žar ljubavi prema Tebi sasvim obuzeo, pa se sklanjaju u gnijezda misli, i brste po perivojima blizine i otkrovenja, i s izvora ljubavi vrčevima blagosti napajaju se, i na pojila iskrenosti navraćaju. Skinut je zastor s očiju njihovih, i raspršila se tama sumnje iz njihove vjere i uma, nestalo je glasa nevjerice iz njihovih srca i duša. Prsa njihova raširila su se ostvarenjem spoznaje. Slatko im je piti na izvoru saobraćanja. Na sijelu druženja njihova tajna zadobi svu ljepotu. Osiguran je u kraju strahovanja put njihov, i duše njihove smiraj nađoše u povratku Gospodaru svih gospodara, nutrine njihove čvrstu vjeru u uspjeh i spas stekoše. A oči njihove radost osjetiše gledanjem u Voljenog. Oni smiraj nađoše postizanjem onog što su tražili i dostizanjem onog čemu su se nadali. I njihova trgovina Ovog za Onaj svijet prođu imaše. Bože moj, kako su samo srcima slatki utisci nadahnuća Tobom! Kako je samo slasno putovanje mislima prema Tebi putima skrivenosti! Kako je samo lijep okus ljubavi Tvoje! Kako je samo ukusno piće blizine Tvoje! Pa sačuvaj nas od tog da nas protjeraš ili udaljiš! Učini nas jednim od Tvojih posebnih znalaca i najboljih robova, i jednim od najiskrenijih pokornika i najčistijih poklonika!”[1]

Ne želim se na ovom mjestu zadržavati na razmišljanju o ovoj prekrasnoj dovi, koja spada u jednu od najljepših dova i šaputanja koji se prenose od Ehli-bejta, mir s njima, međutim, želim se malo zadržati kod ove rečenice kojom Imam Ali ibn Husejn otpočinje svoje šaputanje:

“Bože, učini nas jednim od onih u vrtovima čijih prsa stabla čežnje za Tobom su korijene pustila, i čija je srca žar ljubavi prema Tebi sasvim obuzeo!” Uistinu su prsa Božijih prijatelja – kako to izgleda po riječima Imama – bašče prekrasne, koje rađaju svakojakim lijepim plodovima. Ljudskih prsa postoje razne vrste: ima ih takvih koja su biblioteke i škole znanja, a znanje je dobro i svjetlost, ali pod uvjetom da ostanu bašče čežnje za Allahom. Ima prsa koja su trgovine, banke i trgovinske berze prepune brojeva, statističkih tabela, računa o dobicima i gubicima. Imetak i trgovina dobri su pod uvjetom da ne obuzmu čovjekovo srce i prsa, te da ne budu jedina čovjekova briga od koje se on ne razdvaja. Ali, ima prsa koja su pokvareno tlo, na kojima raste trnje, gorki plodovi, otrovi, mržnja i borba za imetak te za vlast. Prsa na kojima niču spletke i pakost prema drugima. Ima prsa koja su igrališta i mjesta zabave, a Ovaj svijet jeste igra i zabava velikom broju ljudi.

Ima ljudi čije je srce raspolućeno na dva dijela: jedna polovina na otrove i mržnju, spletkarenje i pakost, a druga polovina na igru i zabavu. Pa kad ga u gorčinu dovede prvi dio i kad mu uzme mir, čovjek pribjegne drugom dijelu, i pomogne se igrom i zabavama, a kako bi se riješio muke proizašle iz prvog dijela.

Što se prsa Božijih prijatelja tiče, ona su bašče čežnje prekrasne – kako to veli imam Ali ibn Husejn Zejnul-Abidin, mir s njim – koje daju lijepe plodove. U njima su iznikla stabla čežnje i korijeni su strane pružili. Čežnja za Allahom nije prolazna pojava koja nestane kad god čovjeka obuzme strast ili kad mu se Dunjaluk osmjehne, pa mu se lijepim učini. Ova čežnja ne smanjuje se i ne vehne joj lišće kad životne teškoće stisnu njenog vlasnika, a nevolje se nagomilaju jedna na drugu. Ako je drveće čežnje duboko pružilo korijene u ovim prsima, ostaje na njemu lišće i zelenilo, i plodove daje i pored svih prepreka i poteškoća.

Stanje čežnje – to je stanje lahkoće duha, ono je potpuno suprotno stanju otežalosti i oslanjanja na Dunjaluk, a o čemu govori časni ajet iz Kur'ana:

“Šta vam je bilo kad vam se reklo: ‘Krenite u borbu na Allahovom putu!’ Kao da ste za Zemlju prikovani! Zar vam je draži život na Ovom svijetu od Onog svijeta?!” (Et-Tevbe, 38)

Duša oteža i postane troma svaki put kad se čovjek veže za Ovaj svijet i kad njim bude zadovoljan i njemu se preda. Ali, kad se čovjek oslobodi Dunjaluka i kad se otrgne od njega[2], tad postaje lakši. Tad ga privuku Božija ljubav i čežnja ka Njemu.

Zato ćemo zastati ovdje u izlaganju slika ljubavi, čežnje i bliskosti u tekstovima dova Ehli-bejta, te ćemo se osvrnuti na druga pitanja koja su u vezi s božanskom ljubavlju.

(Nastavak: Posvećenost samo ljubavi ka Allahu)