Hikaja (1)
Jednom prijatelju sam rekao: „Odabrao sam uzdržavanje od razgovora zato što u riječima ima dobroga i lošega, a u oči neprijatelja upada samo ono loše.“ Ovaj će na to: „Neprijatelj je veći kad vidi ono što je dobro.“
Neprijatelj prolazi kraj čestita čovjeka
Samo da ga ocrni i prikaže opasnim lašcem.
Vrlina u oku dušmanina najveća je mana;
Sadi je ruža, a u oku dušmanina je trn.
Sunčeva svjetlost, što obasjava i grije svijet,
Oku slijepog miša je ružna i odvratna.
Hikaja (2)
Neki trgovac izgubi oko hiljadu zlatnika pa reče sinu: „Nemoj nikome o ovome ništa pričati.“ Sin odgovori: „Oče, to je tvoja naredba, neću kazivati, ali reci mi kakva je korist od skrivanja?“ Otac će: „Da se nesreća ne bi udvostručila – najprije gubitak novca, a onda zluradost susjeda.“
Ne kazuj svoju brigu dušmanima,
Jer oni samo uzvikuju „Ve la havle“, a potajno se raduju.
Hikaja (3)
Jedan pametni mladić dostigao je savršenstvo u naukama, ali je po prirodi bio plašljiv, i kad god bi sjedio u društvu učenih, ne bi ni otvorio usta da nešto kaže.
Jednog dana otac mu reče: „Sinko, reci i ti ono što znaš.“ Sin odgovori: „Plašim se da me ko ne upita ono što ne znam, pa ću se zastidjeti.“
Jesi li čuo kako je neki derviš
Potkivao đonove svoje obuće?
Jedan carski oficir ga uhvati za rukav i reče:
„Dođi, potkuj moga konja!“
Dok ništa ne govoriš, niko te ne primjećuje,
Ali ako si nešto kazao, moraš to i dokazati.
Hikaja (4)
Nekom uglednom učenjaku dogodi se da vodi raspravu s jednim bezvjercem, i ni sa kakvim dokazima nije mogao izaći na kraj. Odustade od dalje rasprave i ode. Neko primijeti: „Ti, sa tolikim znanjem i obrazovanjem, nisi mogao ubijediti jednog bezvjerca.“ Učenjak će: „Moje znanje je Kur'an, Muhammedove riječi i riječi šejhova. On ništa od toga ne vjeruje, niti šta sluša, niti uvažava. Zašto da ja onda slušam njegovo nevjerovanje!?“
Od koga se ne možeš spasiti Kur'anom i hadisom,
Odgovor mu je u tome da mu ništa ne odgovoriš.
Hikaja (5)
Galen[1]vidje kako je glupak uhvatio za vrat nekog učenjaka i s njim grubo postupao, pa povika: „Da je on učen, njegovi postupci prema neznalici nikada ne bi do ovoga doveli.”
Dva pametna ne postupaju neprijateljski jedan prema drugom
Niti se pametan upušta u raspravu s praznoglavim.
Ako neznalica u svojoj neotesanosti grubo govori,
Pametan će blagim riječima smiriti njegovo srce.
Dvojica čistog srca čuvaju i dlaku pristojnosti
Isto kao svoje dostojanstvo i čast.
Ali, ako na obje strane stoje neuki,
Kad bi bio i lanac, oni bi ga prekinuli.
Jedan grubijan je grdio nekoga,
A ovaj se uzdrža i reče: „O dobronamjerni,
Ja sam gori nego što ti možeš reći o meni,
Jer znam svoje mane, a ti ih ne znaš.“
Hikaja (6)
Sahban-i Vaila[2]su priznavali za govornika i stilistu kome nema ravna zato što je pred mnoštvom ljudi držao govor a da nijednu riječ nije dva puta upotrijebio, niti ponovio. Ako je i ponavljao misao, kazivao ju je drugim riječima. To je jedno od svojstava carskih nedima.
Ako je riječ slatka i srce osvaja,
Zaslužuje odobravanje i pohvalu.
Ali, ako si jednom nešto kazao, ne ponavljaj,
Jer i halva, kad se jednom pojede, dosta je.
Hikaja (7)
Čuo sam kako neki mudrac govori: „Niko tako ne iskazuje svoju neukost i neodgoj kao onaj ko upada u riječ i počinje priču dok drugi, koji govori, nije završio.“
O mudri čovječe, govor ima početak i kraj;
Ne uzimaj riječ dok drugi govori.
Ko ima razum, mudrost i pamet
Ne počinje govor dok drugi ne zašuti.
Hikaja (8)
Nekoliko Mahmudovih robova upitaše Hasana Mejmendija[3]: „Šta ti je sultan rekao o tom i tom poslu?“ Hasan odgovori: „To neće ostati tajnom za vas.“ Oni će na to: „Ono što tebi kaže neće reći ovakvima kao što smo mi.“ Hasan će: „Zato što je uvjeren da neću nikome kazati! Uostalom, zašto me pitate?“
Carev pouzdanik neće kazati svaku riječ koju zna;
Ne treba se igrati glavom zbog carske tajne.
Hikaja (9)
Kupujući jednom kuću, nisam se mogao odlučiti, kolebao sam se. Jedan zao Jevrejin mi reče: „Ja sam jedan od vlasnika te kuće. Mene pitaj kakve su uistinu njene vrijednosti. Kupi, nema nikakvih mana.“ Odgovorih: „Osim što si joj ti susjed.“
Kuća koja ima susjeda kao što si ti
Vrijedi deset krivotvorenih drahmi.
Ali, može se čovjek nadati
Da će poslije tvoje smrti vrijediti hiljadu.
Hikaja (10)
Neki pjesnik ode pred starješinu razbojnika i izrecitova mu hvalospjev. Harambaša naredi da mu skinu odjeću i istjeraju ga iz naselja. Bijednik je išao go po studeni, a onda ga napadoše psi. Htjede da uzme kamen da otjera pse, ali je zemlja bila poleđena i nije mogao da ga odlijepi. Onda reče: „Kako su podli ljudi, pse pustili, a kamenje svezali!“ Harambaša je sve to posmatrao s terase, čuo šta govori pa se nasmijao: „Učenjače, zatraži nešto od mene!“ A on će: „Tražim svoju odjeću ako bi mi je htio pokloniti. Više volim da odem nego tvoje darove.“
Čovjek se može nadati dobru od drugih.
Ja od tebe ne očekujem dobra, ne učini mi zla!
Harambaša se smilova na njega, vrati mu njegovu odjeću, još mu dade bundu i nešto novaca.
[…]
[1] Galen – poznati rimski liječnik i prirodoslovac koji je živio između 130. i 230. g.
[2] Sahban-i Vail – poznati arapski govornik, koji je zbog te osobine postao poslovičan. živio je u doba abbasovićkog vladara Haruna ar-Rašida (vl. 170-193/786-808) (Š. Sami: Kamus al-a’lam, IV, str. 25-39).
[3]Hasan Mejmendi – vezir i savjetnik vladarske dinastije Gaznevijan s kraja desetog i početka jedanaestog stoljeća, koju je osnovao Mahmud Gaznevi, najpoznatiji vladar te dinastije (Š. Sami: Kamus III, str. 1953).
