Hikaja (1)

Neki prosjak s Magreba kaza trgovcima platnom u Halepu: „O vi, koji posjedujete bogatstvo, kad biste imali savjesti i osjećanja za pravdu a mi zadovoljstvo onim što se ima, prosjačenje bi nestalo s ovog svijeta.”

O zadovoljstvo, učini me bogatim,
Jer nema većeg blaga od tebe.
Derviška ćelija – to je ono što je Lukman odabrao.
Ko nema strpljivosti, nema ni mudrosti.

Hikaja (2)

U Egiptu živjela dva carevića. Jedan je učio i sticao znanje, a drugi sakupljao bogatstvo. I tako, jedan postade najveći učenjak svoga vremena, a drugi šef državne blagajne. Bogati brat je s prezirom gledao na brata učenjaka i prekoravao ga: „Ja sam se domogao carstva i moći, a ti ostade u bijedi i siromaštvu.” Brat mu odgovori: „O brate, više nego ti dužan sam zahvalnost Bogu – neka mu je slavno ime – za dobročinstvo što sam našao nasljedstvo Božjih poslanika, to jest nauku, a ti si stekao nasljede faraona i Hâmâna, to jest egipatsko carstvo.”

Ja sam onaj mrav što ga nogom gaze,
A nisam osa od čijeg uboda stenju.
Kako mogu da dovoljno zahvalim za blagodat
Što nemam sile da ljude mučim.

Hikaja (3)

Čuo sam da je neki derviš sagorijevao u vatri siromaštva, krpio zakrpu na zakrpu, a da bi utješio svoje siroto srce, stalno ponavljao:

Zadovoljavamo se suhim hljebom i gunjem,
Jer lakše su vlastite nevolje nego dug zahvalnosti ljudima.

Neko mu reče: „Zašto sjediš? Taj i taj čovjek u ovom gradu ima plemenitu narav i veoma je darežljiv. On je uvijek spreman da pomogne plemenite i čestite ljude i stalno je pred vratima njihovih srca. Kad bi on doznao za tvoje stanje, bio bi zahvalan što može uspokojiti tvoju dušu.” Siromah odgovori: „Ne pričaj mi to! Bolje je u bijedi i siromaštvu umrijeti, nego se bilo kome moliti.”

Bolje je zakrpe prišivati i u uglu strpljivosti sjediti
Nego bogatašima pisati molbe za odjeću.
Uistinu, paklenskim mukama ravan je raj,
U koji se ide uz posredovanje susjeda.

Hikaja (4)

Neki od iranskih careva posla jednog iskusnog liječnika na službu u pokrajinu Muhammeda vjerovjesnika – neka ga Bog blagoslovi i da mu spas. Godinu dana ovaj provede u arapskim krajevima a niko mu ne dođe radi pregleda i ne zatraži lijeka. On ode pred Vjerovjesnika – neka je na njega spas – i požali se: „Poslali su me ovamo da liječim tvoje sljedbenike, a za sve ovo vrijeme niko mi se nije obratio, da bih mogao ispuniti dužnost koja mi je određena.” Vjerovjesnik – neka je na njega Božji spas – reče mu: „U ovog naroda je običaj da ništa ne jede dok ga glad ne svlada, i povlači ruku od jela prije nego što je glad utoljena.” Liječnik će na to: „Eto, to je razlog njihovog tjelesnog zdravlja”, poljubi zemlju i ode.

Mudri počinje govor,
Ili pruža ruku za hranom
Onda kada njegova šutnja nanosi štetu
Ili ustezanje od jela postane opasno po život.
Uistinu, tada će njegova riječ biti mudra,
A jelo će mu donijeti zdravlje.

Hikaja (5)

U životopisu Ardešira Babekana[1]navodi se da je upitao nekog arapskog mudraca: „Koliko treba dnevno pojesti?” Mudrac odgovori: „Dovoljno je sto drama.” „A koliko snage daje ta količina?” Mudrac odgovori: „Ta količina će nositi tebe; sve što se na to doda, ti ćeš ga nositi.”

Jede se da bi se živjelo i molilo,
A ti misliš da se živi da bi se jelo.

Hikaja (6)

Putovala zajedno dvojica derviša Horasanaca. Jedan od njih je bio slab zbog toga što je svakog drugog dana naveče jeo. Drugi je bio snažan jer je jeo triput dnevno. Desilo im se da su na ulazu u jedan grad bili uhvaćeni i osumnjičeni za špijunažu. Zatvore ih u jednu kuću i zalijepe vrata ilovačom. Nakon dvije nedjelje ustanovi se da su nedužni. Onog snažnog nađoše mrtva, a slabi je bio živ. Svi se začudiše, a mudrac će na to: „Bilo bi čudno da se dogodilo drugačije. Snažni je bio izjelica pa nije izdržao u nevolji. Onaj drugi je uzdržljiv i umjeren pa je prirodno što je izdržao i spasio se.”

Ako neko usvoji umjerenost i uzdržanost u jelu,
Lahko podnese nevolju kada ga zadesi.
A ko se u obilju brine za svoje tijelo i ugađa stomaku,
Umre od teškoća kad doživi oskudicu.

Hikaja (7)

Neki mudrac zabrani sinu da jede previše savjetujući ga da presitost čini čovjeka bolesnim i nemoćnim. Sin će na to: „Oče, glad ljude ubija! Zar nisi čuo da su oštroumni kazali: Bolje je od presitosti umrijeti nego glad trpjeti.” Na to će otac: „Držite se mjere. Jedite, pijte, ali ne pretjerujte.”[2]

Ne jedi toliko da ti se muči i povraća
Niti toliko da ti duša od slabosti izađe.
Premda u hrani postoji životna naslada,
Prekomjerno jelo vodi u propast.
Ako nasilu jedeš slatko od ruže, štetno je,
Ako suh hljeb urijetko jedeš, biva ti slađi od ruže.
Ne budi proždrljiv ako si čovjek,
Jer pas zbog toga trpi mnoga poniženja.

Hikaja (8)

Pitali nekog bolesnika: „Šta ti srce želi?” On odgovori: „To da ništa ne želi.”

Kad je želudac prepun i boli stomak,
Ne pomažu nikakva oprobana sredstva.

Hikaja (9)

U Vasitu se nekoliko derviša zaduže s malo drahmi u jednog bakalina. Ovaj im je svakog dana tražio dug i grdio ih. Derviši su bili uvrijeđeni njegovim ponašanjem, ali nisu imali izlaza nego da to podnose. Jedan između njih reče: „Lakše se sporazumjeti sa svojim stomakom obećavajući mu hranu nego sa bakalinom za novce.”

Bolje je odreći se milosti bogataša
Nego podnositi nasilje vratara.
Bolje je umrijeti u želji za mesom
Nego trpjeti grubosti mesara.

Hikaja (10)

Jedan plemeniti junak dopadne smrtnih rana u borbi sa Tatarima. Neko reče: „Taj i taj trgovac ima spasonosni napitak; ako zatražiš, možda ga neće zažaliti.” A pričalo se da je taj trgovac bio poznat po škrtosti.

Kad bi na njegovom stolnjaku umjesto hljeba bilo sunce,
Niko do Sudnjeg dana ne bi vidio bijela dana.

Plemeniti junak reče: „Ako zatražim spasonosni napitak, možda će dati, a možda i neće. Ako da, možda će pomoći, a možda i ne. A tražiti od njega, to je smrtonosni otrov.”

Što god zamoliš od nedostojnih,
Tijelu ćeš povećati, ali ćeš duši umanjiti.

Mudri su kazali: Ako bi prodavali vodu života, na primjer, za čast i dostojanstvo, pametni ne bi kupili, jer bolje je od bolesti umrijeti, nego u poniženju živjeti.

Ako jedeš gorki indijski krastavac iz ruke dobroćudnoga,
Bolje je nego slatko iz ruke mrzovoljnoga.”

[…]


[1]Ardešir – u perzijskoj dinastiji Sasanijan postoje tri vladara s ovim imenom. Priča se odnosi na Ardešira Trećeg, koji je bio savremenik Muhammeda (Enzyklopaedie des Islam, I, str. 444).

[2]Kur'an, sura A'raf, ajet 31.