(Prethodno: Smetnje i zapreke koje priječe dovu uspinjanje Allahu)
Srce (duhovno) predstavlja uređaj za vezu koji s jedne strane prima i uzima od Allaha, a s druge strane daje. Ono je poput tjelesnog srca koje obavlja dvostruku radnju pumpanja krvi i njenog ponovnog vraćanja te skupljanja putem vena i arterija.
Pa kad duhovno srce izgubi ovu odliku u povezivanju čovjeka i u njegovom vezivanju za Allaha, gubi svu svoju vrijednost i postaje beskorisno i mrtvo, baš kao i tjelesno srce.
Srca u ovom davanju i uzimanju primaju od Allaha Uzvišenog svjetlo, uputu i vid, s jedne strane, te daruju čovjeku u njegovom kretanju, govoru, stavovima, djelima i odnosima ovu uputu i svjetlost, s druge strane.
Zato razmislimo o kur'anskim ajetima, da bismo spoznali ovu dvostruku ulogu srca kroz sam tekst Božije Knjige:
O prvom vidu, odnosno o primanju i uzimanju od strane Allaha Uzvišeni Allah kaže:
“Oni koji ne vjeruju govore: ‘Trebalo je da mu Kur'an bude objavljen čitav, i to odjednom!’ A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo!” (El-Furkan, 32)
Kur'an se, dakle, spušta na srca odjednom i u dijelovima, i srca čini čvršćim, dok ona iz njega crpe uputu i svjetlo.
Uzvišeni također kaže:
“Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svog boje, a kad se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova smiruju se!” (Ez-Zummer, 23)
Srca uzimaju iz Kur'ana, pa postaju ponizna i mehka, te primaju djelovanje Božije upute i svjetla koje je On poslao ljudima, jer Kur'an je Božije svjetlo i uputa poslana ljudima, kao i Njegov dokaz ljudima.
“O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.” (En-Nisa’, 174)
Srca vjernika i bogobojaznih, za razliku od ostalih, odlikuju se ovom uputom i svjetlom, uzimajući od njega i stupajući s njim u suodnos.
“To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje!” (Ali ‘Imran, 138)
“Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji vjeruju.” (El-A‘raf, 203)
Ovo je ta prva uloga srca – da primaju uputu, svjetlo, vid i dokaz od Allaha te da se bave onim što je Allah spustio Svojim robovima od svjetla i upute, kao i to da budu u saodnosu s Njim te da se pred Njim smekšaju.
Druga uloga srca jeste slanje i davanje. Po ovoj drugoj ulozi, srce rasprostire svjetlo i uputu koju je zadobilo od Allaha, i čovjekovom pokretu, govoru, stavovima, vezama i zanimanjima daruje svjetlost. Tad se čovjek počinje kretati po Božijem svjetlu i uputi, kao i govoriti po Božijem svjetlu i uputi te određivati svoje stavove po Božijem svjetlu i uputi, ali i koračati među ljudima po Božijem svjetlu i uputi.
“Zar je onaj koji je bio ‘mrtav’, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?!” (El-En‘am, 122)
“O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kojeg ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta i Samilostan je!” (El-Hadid, 28)
Ovo svjetlo kojim vjernici uspostavljaju svoje odnose s ljudima i kojim se kreću unutar njihovih redova, u politici, u trgovini ili, pak, u drugim poljima života, jeste od Božijeg svjetla, koje je On poslao Svojim robovima.
“A onaj kome Allah ne da svjetlo, neće svjetla ni imati!” (En-Nur, 40)
Ovo svjetlo srce prima od Allaha, a zatim srce njime usmjerava čovjekov pogled, sluh, organe i ostale dijelove tijela.
Uloga srca u ovom uzimanju i davanju jeste uloga posrednika: ono prima svjetlo od Allaha i njime usmjerava čovjekovo ponašanje, kretanje, govor i stavove.
Ovo je znak zdravlja srca: prima Kur'an i daje Kur'an, poput plodne zemlje koja prima svjetlost, zrak i vodu, te daje lijepe plodove.
Imam Ali, mir s njim, opisujući Kur'an rekao je: “Božijom Knjigom vidite, govorite i čujete.”
Kad srce izgubi svoje zdravlje, izgubi i moć primanja i usmjeravanja, te nije u stanju primiti Kur'an (koji se spušta) od Allaha.
A kad srce izgubi moć primanja Kur'ana (koji se spušta), izgubilo je i moć usmjeravanja svog vlasnika i uzdizanja Kur'ana (koji se uspinje) ka Allahu namazom i dovom.
To stanje jeste stanje zaključanosti srca, o kojem Allah u Kur'anu kaže:
“Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.” (El-Bekare, 18)
Gluh i slijep nije u stanju primiti poziv niti svjetlo, te tako nije u stanju niti govoriti, pa je prirodno i nijem.
Uzvišeni Allah, govoreći o Sinovima Israilovim, kaže:
“Ali srca vaša poslije toga postala su tvrda, kao kamen su ili još tvrđa.” (El-Bekare, 74)
Kamenje nije u stanju prihvatiti svjetlost, zrak i vodu, te uzvratiti sve ono od svjetlosti, vode i zraka što je bilo usmjereno prema njemu, kao što ni, po prirodi stvari, nije u stanju dati plodove. Jer, plodovi koje daje rodna zemlja posljedice su primanja svjetlosti, zraka i vode.
Isti je slučaj i sa srcem kad izgubi zdravlje. Ono tad ne prima niti daje svjetlo. To je stanje potpune zapečaćenosti. Stanje mrtvila srca u kojem srce gubi svaku životnost, jer njegov život jeste u uzimanju i u davanju, a kad ostane bez ovog svojstva, ostalo je i bez života.
Uzvišeni Allah o smrti srca kaže:
“Allah će dati da čuje onome kome On hoće, a ti ne možeš učiniti da oni u grobovima čuju!” (Fatir, 22)
Još kaže:
“Ti ne možeš učiniti da mrtvi čuju niti da gluhi čuju dozivanje!” (En-Neml, 80)
I kaže:
“I njima je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao, oni neće vjerovati.” (Ja Sin, 10)
Nije nemoć u dozivanju niti u samom vršenju dozivanja, već je nemoć u sposobnosti mrtvog da čuje.
To je ovo stanje mrtvila srca, njegove zatvorenosti i raskida s Allahom.
Šta je razlog ovog prekida i zatvorenosti?
(Nastavak: Činioci koji dovode do zatvaranja srca)
