Na razmeđu šesanestog i sedamnaestog stoljeća djeluje još jedan izrazito sufijski pjesnik Husein Lamekanija, (Bezmjesni) (? – 1625). Lamekanija je pjesnik čija je poezija natopljena upitnošću o načinu spoznaje Univerzuma, isticanjem ideje o prolaznosti, odnosno ništavosti ovozemaljskog života i okrenutosti jedinoj Istini za koju vrijedi živjeti i stvarati. Njegova poezija obiluje tesavvufskim simbolima i alegorijama. On nastoji putem mirisa, boje i zvuka dovesti do zanosa duha. Ističe estetstko stanje, koje briše razlike između ja i ne-ja, između tuge i radosti. Ideal njegovog življenja, kao i kod drugih sufijskih pjesnika, je duboko vjerovanje u Vječnu Istinu, i upravo to daje snagu njegovom umu i ruci. To je uostalom ideal življenja sufija.

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

Šta je ovaj svijet:
suncokreta cvijet il’ mjehurića let?

Tragah dugo, učih iz sveg sebe

al’ ne nađoh ništa osim Tebe.

Šta je briga, šta li strah?

Kamo hrle misli koje nemir tvore?

Sve je prah, sve je tek dah

Prolaznosti koje svemir pore.

U varljivosti ovoj, pitam ja,

Čovjeku gdje mjesto života sja?

“Bez Njega, baz zakona” čitam često

“I čovjek bi postojati presto”.

S turskog: Smail Balić

Pjesma zaljubljenih
Mi smo potpuno pijani od očiju naše ljubavnice,
Zaljubljeni smo u njene solufe.
Poput onog solufa na njenu licu
Mi izludjeli od ljubavi mira nemamo.
Poput njena oka uvijek smo pijani,
I kao svemir uvijek smo u okretanju.
Zaneseni smo i u vrtoglavici kao svemir
Zaljubljeni smo kao vrijeme.
Oprali smo ruke od oba svijeta,
Pogledaj samo kakvi smo ljudi.
O Ti, koji pojiš vječnim pićem,
Pogledaj samo kakvi smo ljudi.
Do ljubavi da stignemo kao Lamekani
I ako smo, prijatelju, kao atom sitni.

 

S turskog: Mehmed Handžić

Dođi na mjesto Harabata da šetamo…

Dođi na mjesto Harabata da šetamo,
Da tamo gledamo krčmaricu mladu, dođi.
Da žrtvujemo razum, srce i vjeru za luk njenih obrva,
Da dušu stavimo štitom od strijele njenih trepavica, dođi.
Da se poklonimo prema mihrabu njenih obrva,
Da onaj madež na njenu licu učinimo svijetlom našeg vida, dođi.
Možda će jedan gutljaj natočiti, od vina svojih rubinskih usana.
Da prosimo nešto uime Boga, da iz duše molimo, dođi.
Da glavu spustimo pred noge starog krčmara (piri-mugana).
Da ovu dušu i srce njemu poklonimo, dođi.
Mlada krčmarica je Božansko svjetlo, otvori oči i vidi.
Da kuću srca učinimo njoj boravištem, dođi.
Krčmarem, piri-muganonom, zovu pira prave spoznaje.
Da opašemo pojas robovanja njemu, dođi.
Za jedan srk ljubavi, da dadnemo bivstvovanje svoje.
Da ostavimo ponos, da odstranimo ime i čast, dođi.
Prijatelju, ako si mi drug, ostavi ovu prolaznu kuću.
Da odlučimo krenuti duhovnome svijetu, dođi.
Hodi, da carstvo bivstvovanja spalimo vatrom ljubavi,
Da njegovu državu porušimo, dođi.
Da na Bajram sastanka s onim koga ljubimo zakoljemo ovna srca svoga.
O Lamekanija, i mi da vještinu pokažemo, dođi.
Očisti česmu svoga srca dok se izbistri.
Upravi oči pravo svome srcu dok ti srce ne postane okom.
Mani se raznih misli, nego posudu svoga srca upravo toj česmi prinesi.
Dok se ta posuda ne napuni tom tekućinom koja daje ugodnost.
Kada je Bog tebe postavio vratarem na vratima svoje kuće,
Onda ti stani na vratima, ne puštaj drugog dok njega ne nađeš.
Sada ne puštaj, jer je kasnije izbaciti teško,
Kada se sotonska vojska postavi u kuću srca.
O zaljubljeni, podaj kuću njenu vlasniku, a ti se s površine
izgubi.
Bez sumnje će vlasnik u svoju kuću doći kada se ti povučeš.
Na ovom svijetu potego sam na hiljade muka i tegoba,
Dok sam našao Božanskog pira i savršenog muršida.
O moj Bezmjesni, ja sam tebe mnogo i mnogo tražio
Dok se nisam uvjerio da ti u mojoj duši boraviš.
S turskog: Mehmed Handžić