Jedinstvo i razjedinjenost

Još jedno od pravila druženja i lijepog ophođenja s ljudima je ono koje se tiče podrške i jedinstva. Jer, jedno od neospornih i neporecivih prava, u koje nema nikakve sumnje, jeste neophodnost jedinstva i podrške u društvu. Ako ljudi žele da imaju dobar život i proizvedu značajne promjene u različitim vidovima života, trebaju društveno živjeti, društveno misliti, društveno odlučivati i društveno djelovati. Znači, trebaju male i raštrkane snage povezati i svi se usredsrediti na jednu tačku da bi mogli u okrilju jedinstva, sloge, razmjene mišljenja i uvjerenja preduzeti djelotvorne korake u otklanjanju teškoća sa kojima se susreću.

Iako postoje različita gledišta o tome da li je čovjek po svojoj prirodi društven ili živi društveno usljed nužde i potrebe, ipak ne može bez uzajamnosti i društva nastaviti život i dok se pojedinci u društvu ne ujedine i ne budu se uzajamno pomagali, neće ni postići uspjeh.

Cilj od udruživanja i društva je skup snaga,

Jer kapi kad su se skupile more su postale.

Od kapi ništa ne dolazi, ali kad posta more,

Kakvu god korist da zamisliš u tome je.

Od pšenice se ne mož’ ispeć hljeb i hrana dobit’,

Jer kad posta žetva i tovarenje vrijeme je blagovanja.

Od pojedinaca su nemoguća velika djela,

Ali od skupine tražit se može sve što poželiš!

Zbog toga Ruka Božija je sa zajednicom,

Jer sa zajednicom ruka je snažna, ruka duga.

 

Kur'an i pozivanje na jedinstvo

S obzirom na činjenicu da jedinstvo, podrška i zajedništvo imaju graditeljsku i djelatnu ulogu u postizanju ideala i unapređenja društvenih poslova, Kur'an Časni u različitim prilikama i na različitim mjestima poziva muslimane na jedinstvo i slogu i upozorava ih na nepovoljan ishod u slučaju njihove razjedinjenosti i razilaženja te kaže:

وَ اعْتَصِمُواْ بِحَبْلِ اللهِ جَمِيعًا وَ لاَ تَفَرَّقُواْ وَ اذْكُرُواْ نِعْمَةَ اللهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاءً فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَ كُنتُمْ عَلَىَ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ

Svi se čvrsto Božijeg užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Božije milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Bog objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.[1]

Bog Uzvišeni smatra razjedinjenost i neslogu uzrocima gubljenja časti i nezavisnosti te kaže:

وَ أَطِيعُواْ اللهَ وَ رَسُولَهُ وَ لاَ تَنَازَعُواْ فَتَفْشَلُواْ وَ تَذْهَبَ رِيحُكُمْ وَ اصْبِرُواْ إِنَّ اللهَ مَعَ الصَّابِرِينَ

I pokoravajte se Bogu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, jer Bog je, zaista, na strani strpljivih.[2]

 

Razjedinjenost, vrsta Božije kazne

Kur'an Časni smatra razjedinjenost i sukobljavanje jednom od nebeskih nesreća.

قُلْ هُوَ الْقَادِرُ عَلَى أَن يَبْعَثَ عَلَيْكُمْ عَذَابًا مِّن فَوْقِكُمْ أَوْ مِن تَحْتِ أَرْجُلِكُمْ أَوْ يَلْبِسَكُمْ شِيَعًا وَ يُذِيقَ بَعْضَكُم بَأْسَ بَعْضٍ انظُرْ كَيْفَ نُصَرِّفُ الآيَاتِ لَعَلَّهُمْ يَفْقَهُونَ

Reci: “On je kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite.” Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimo dokaze da bi se oni urazumili! (ElEnam, 65)

Iz ovog ajeta se da zaključiti da su nesloga, podijeljenost i razjedinjenost među ljudima toliko opasni da su ravni nebeskim kaznama, munjama i potresima. Upravo zbog toga jedan od načina koje koriste velike sile da bi mogle potpuno provesti svoje zle namjere i želje te ovladati narodima svijeta te da bi mogli uspješno nasrnuti na njihove živote, imovinu, djecu i čast, jeste ubacivanje sjemena nesloge među narode, upravo onako kao što Kur'an Časni kaže o faraonu:

إِنَّ فِرْعَوْنَ عَلَا فِى الْأَرْضِ وَجَعَلَ أَهْلَهَا شِيَعًا يَسْتَضْعِفُ طَائِفَةً مِنْهُمْ يُذَبِّحُ أَبْنَائَهُمْ وَيَسْتَحْيِى نِسَائَهُمْ إِنَّهُ كَانَ مِنَ الْمُفْسِدِينَ

Faraon se u zemlji bio uznio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, zaista je pokvarenjak bio. (ElKasas, 4)

Iz ovog ajeta postaje očito kako je faraon, u nastojanju da ojača temelje svoje tlačiteljske vladavine, među zlim postupcima koje je provodio, odabrao isticanje razlika među pripadnicima naroda Egipta i upravo je to ona politika čije je iskustvo sažeto u rečenici: “Podijeli pa vladaj!”

 

Nesloga, šejtanovo oružje

Budući da je šejtanovo oružje odvođenje u zabludu i varanje ljudi te njihovo držanje daleko od puta sreće, da bi postigao ovaj cilj on koristi oružje nesloge i neprijateljstva među narodima. Kur'an Časni kaže o ovome:

إِنَّمَا يُرِيدُ الشَّيْطَانُ أَن يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَ الْبَغْضَاءَ

Šejtan samo hoće da među vas neprijateljstvo i mržnju ubaci.[3]

 

Islam, vjera jedinstva

Pošto je islam vjera jedinstva i svoje sljedbenike odvraća od svake vrste dvoličnosti, razdijeljenosti i rasparčanosti, Bog Uzvišeni kaže Svome Časnom Poslaniku:

 إِنَّ الَّذِينَ فَرَّقُواْ دِينَهُمْ وَكَانُواْ شِيَعًا لَّسْتَ مِنْهُمْ فِى شَىْءٍ إِنَّمَا أَمْرُهُمْ إِلَى اللهِ ثُمَّ يُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُواْ يَفْعَلُونَ

Oni koji su se u svojoj vjeri razišli i u stranke se podijelili, ni u čemu ti njihov nisi! Njihov slučaj je kod Boga, a zatim će ih On obavijestiti o svemu šta su činili.[4]

 

Pobjeda u okrilju jedinstva

Poslanik Božiji, s.a.v.a., s tim u vezi je na Oprosnom Hadžu, u mesdžidu Hif na Mini, nakon hvaljenja i veličanja Boga Uzvišenog, održao govor u kojem je, između ostalog, rekao:

نَصَرَ اللهُ عَبْداً سَمِعَ مَقَالَتِي فَوَعَاهَا ثُمَّ بَلَّغَهَا مَنْ لَمْ يَسْمَعْها…. ثَلاثٌ لا يَغُلُّ عَلَيْهِنَّ قَلْبُ امْرَئً مُسْلِمٍ، إخلاصُ الْعَمَلِ لِلّه وَ النَّصِيحَةُ لِأئِمَّةِ الْمُسْلِمِينَ وَ اللُّزُومُ لِجَماعَتِهِمْ[5]

“…Neka Bog pomogne onog roba Svoga koji moj govor čuje i zapamti i potom ga prenese onome ko ga čuo nije!…” A zatim je još rekao: “Tri su osobine koje srce ni jednog muslimana neće poreći: iskreno djelovanje radi Boga; davanje iskrenog dobronamjernog savjeta predvodnicima muslimanskim; čuvanje zajednice muslimana.”[6]

Razlog zbog kojeg se u islamu u ovoj mjeri naglašava jedinstvo je u procjeni da će ljudi, ako žele uraditi neki posao, u okrilju jedinstva i zajedništva otkloniti prepreke s puta i brzo stići do cilja.

Imam Ali, mir neka je s njim, rekao je:

إِنَّهُ لَمْ يَجْتَمِعْ قَوْمٌ قَطُّ عَلَى أَمْرٍ وَاحِدٍ إِلَّا اشْتَدَّ أَمْرُهُمْ وَ اسْتَحْكَمَتْ عُقْدَتُهُمْ لَمْ يَتَمَتَّعْ قَوْمٌ قَطُّ إِلَّا رَفَعَ اللهُ عَنْهُمُ الْعِلَّةَ وَ كَفَاهُمْ جَوَائِحَ الذِّلَّةِ وَ هَدَاهُمْ إِلَى مَعَالِمِ الْمِلَّةِ

“Nijedan narod se nije ujedinio u izvršenju nekog djela, a da zajedno nisu ojačali i da se savez njihov nije učvrstio. I nijedan narod se nije okoristio ovom snagom, a da Bog nije otklonio njihove teškoće i spasio ih od nevolje poniženja i pokazao im na učitelje i znakove vjere.”[7]

Zato je plemeniti Poslanik, s.a.v.a., podnio velike tegobe i uložio mnogo napora uspostavljajući jedinstvo i samilost među ljudima. Unatoč trudu i naporu plemena i skupina, koji su iz neznanja bili prepreka širenju njegove poslanice, on je uspostavio sklad među različitim mišljenjima i stavovima. Potom je, uz blagoslov islama i Kur'ana, učvrstio bratstvo, samilost i ljubav između dva velika i poznata plemena Medine, Evs i Hazredž, koja su od davnina gajila uzajamnu zlobu i neprijateljstvo.

Dva plemena Evs i Hazredž su se zvali,

Jedno drugom su krv života pili.

Mržnja njihova drevna je zbog Mustafe,

Iščezla u svjetlu islama i iskrenosti.

Prvo su braća postali ti neprijatelji,

Kao u vinogradu grožđa grozdovi.

Od trenutka “vjernici su braća” po savjetu

Vrata provališe i jedno tijelo postaše.

Aferim ljubavi što svemu je potpora,

Što ujedini sto hiljada trunčica.

Kao prašina po putu raspršena,

U zemljani vrč je spoji Ruka Grnčara.

[1] AliImran, 103.

[2] ElEnfal, 46.

[3] ElMaide, 90.

[4] ElEnam, 159.

[5]Tuhaful-‘ukul, str. 30; HisaluSaduk, sv. 1, str. 157, hadis 153, saneznatnimrazlikama.

[6]Ovdje je potrebno napomenuti dvoje:

Prvo: Ovdje nasihat nije korišten u značenju poruke, preporuke i opomene, nego u značenju dobronamjernosti,

Upućivanja iskrenog i stvarnog savjeta prema drugima, a nasuprot lukavstva i obmanjivanja u

značenju zlonamjernosti, prevare i izdaje. Ragib Isfahani u knjizi Mufradat o značenju riječi nush (نصح) kaže: Nush (savjetovanje)određuje odabir djela ili riječi koji su prikladni za prijatelja i druga čovjekovog. Pojmu nasihat odgovaraju pojmovi čistota, iskrenost (safa, holus), tako da za med kažu nasihu-l-‘asal – čisti, nepatvoreni med. U El-Mundžidu stoji: “Pojam nasihat znači da čovjek bude iskren i blizak u prijateljstvu.”

Drugo: Iako riječ nasihat leksički nema više od jednog značenja, ipak primjenom u različitim kontekstima poprima različite vidove. Naprimjer, ako se nasihat odnosi na Boga Uzvišenog, razlikuje se od značenja iste riječi u odnosu na Poslanika Božijeg, s.a.v.a., Imama, mir neka je s njima, ili u odnosu na druge vjernike, kao što se razlikuje savjetovanje oca sa sinom i savjetovanje sina sa ocem. Iako su sve ovo primjeri dobronamjernosti i jedno te isto su u pogledu sadržaja i pojma, sa stanovišta forme su posebni. Mohades Komi, Bog mu se smilovao, piše: “Nasihat u odnosu na Knjigu Božiju je potvrđivanje i djelovanje po njoj, nasihat u odnosu na Poslanika Božijeg, s.a.v.a., i Imame, mir neka je s njima, u značenju je potvrđivanja njih i slijeđenja u izvršavanju njihovih naredbi i uzdržavanja od onoga što su zabranili, a nasihat u odnosu na druge ljude u značenju je njihovog upućivanja na ovosvjetska i onosvjetska dobra i zla.” (Sefinetu-l-bihar, sv. 2, str. 595.)

Prema mišljenju moje malenkosti, opseg značenja termina nasihat mnogo je širi od onoga što je

rahmetli Komi pisao. Naprimjer, ne može se značenje termina nasihat u odnosu na Boga, Poslanika Božijeg,

s.a.v.a., i Imame, mir neka je s njima, svesti na potvrđivanje i slijeđenje, već je svaki pojam koji u sebi

sadrži dobronamjernost i iskrenost ušao u krug značenja ove riječi. Tako, naprimjer, ako je

obavijest o zbivanjima u zemlji ili načinu rada uposlenika i službenika u vladi korisna za upravljače

u društvu, onda je podnošenje izvještaja o tome jedan od primjera “davanja iskrenog dobronamjernog savjeta vođama muslimanskim”, koliko god da izvjestilac spram ovoga posla nema posebnu dužnost niti obavezu. Zato, svaki govor ili djelo učinjeno s dobrom namjerom i jasno izraženo, bez ukrašavanja, jeste nasihat i obrnuto, tajenje i šutnja iz bilo kojeg razloga mogu da budu izdaja, obmanjivanje i nasilje prema Imamu i ummetu i ovdje se razdvajaju prijetvorni prijatelj od prijatelja iskrenog i saosjećajnog. Prema tome, ne treba značenje riječi nasihat ograničavati na poseban krug i iscrtavati mu poseban oblik, jer kakvoća posla je usklađena s prilikama i povezan je s procjenom savjetnika i onoga koji saosjeća.

Na kraju, ovdje je prikladno da prenesemo nekoliko predaja: Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., rekao je:

یَجِبُ لِلْمُؤمِنِ عَلَی الْمُؤْمِنِ النَّصیحَةُ لَهُ فِی الْمَشْهَدِ وَ المَغیبِ

“Za vjernika je obavezujuće da u prisutnosti i odsutnosti drugog vjernika prema njemu bude dobronamjeran.”

U drugoj predaji stoji:

إنَّ أَعْظَمَ النّاسِ مَنْزِلَةً عِنْدَ اللهِ یَوْمَ الْقِیامَةِ أَمْشاهُم فی أَرْضِهِ بِالنَّصیحَةِ لِخَلْفِهِ

“Na Danu Sudnjem kod Boga će najuzvišeniji položaj među ljudima imati oni koji su duže hodili s dobronamjernim savjetom prema ljudima.”

I još je rekao:

مَنْ یَضْمَنْ لی خَمْساً أضْمَنْ لَهُ الْجَنَّة قیلَ وَ ما هِیَ یا رَسُولُ اللهِ؟ قالَ: اَلنَّصیحَةُ للهِ عَزَّوَجَلَّ وَ النَّصیحَةُ لِرَسُولِهِ وَ النَّصیحَةُ لِکِتابِ اللهِ وَ النَّصیحَةُ لِدینِ اللهِ وَ النَّصیحَةُ لِجَماعَةِالْمُسْلِمینَ

“Ko god mi zajamči pet stvari, ja ću mu zajamčiti Džennet!” Pitali su ga: “O Poslaniče Božiji, kojih je to pet stvari?” Odgovorio je: “Dobronamjernost prema Bogu, dobronamjernost prema Poslaniku Božijem, dobronamjernost prema Knjizi Božijoj, dobronamjernost prema vjeri Božijoj i dobronamjernost prema muslimanskom društvu.”

[7]Šarhu Nehdži-l-belaga,Ibn Ebi-l-Hadid, egipatsko izdanje, sv. 3, str. 185.