Peto poglavlje
Uzvišeni Bog u razgovoru sa Svojim Miljenikom na Miradžu reče: “O Ahmede! Moga Mi Ponosa i Uzvišenosti, nema roba koji će Mi jamčiti četiri stvari a da Ja njemu neću jamčiti Džennet: da savije svoj jezik i ne otvara ga osim tamo gdje ga se tiče, da sačuva svoje srce od šejtanskih došaptavanja, i u tajnosti drži znanje o Meni i Moju pažnju (spram njega) i da zadovoljstvo oka nalazi u gladovanju.”
O šutnji
Njegove riječi neka je uzvišen: “…Da savije svoj jezik i ne otvara ga osim tamo gdje ga se tiče.”
Riječi iz teksta predaje o Miradžu koje u ovom kontekstu mogu da se prostudiraju:
1. “O Ahmede! Drži se šutnje, najduže žive srca onih dobrih šutljivih, a najbrže se kvare srca onih koji pričaju puno o onome što ih se ne tiče.”
2. Poslanik, s.a.v.a., reče: “O Gospodaru! Šta je početak ibadeta?” Gospodar reče: “O Ahmede! Početak ibadeta je šutnja i post. Da li znaš, Ahmede, šta su plodovi posta?”
Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ne, o Gospodaru!”
Gospodar reče: “Plodovi posta su umanjeno jelo i i umanjen govor. A drugi ibadet je šutnja. Šutnja porađa mudrost, a mudrost porađa spoznaju, a spoznaja porađa čvrsto uvjerenje, pa kada rob postigne čvrsto uvjerenje, tada ne mari osvanuo u rahatluku ili poteškoćama.”
3. Gospodar reče: “O Ahmede! Ako želiš naći zadovoljstvo imana, okušaj se glađu i primoraj jezik na šutnju i natjeraj dušu na bogobojaznost i strahopoštovanje. Ako tako postupiš nadat je se da ćeš biti miran, a ako ne postupiš tako, pa ti si onda od propalih.”
4. Gospodar reče: “O Ahmede! Ponosa Mi Moga i Veličine, nije početak robovanja i tevba i traženje blizine, ništa drugo do post, glad, duga šutnja i osamljivanje od ljudi. I uistinu prva nepokornost koju počini rob jeste pretrpavanje stomaka i pružanje jezika o onome što ga se ne tiče.”
5. Gospodar reče: O Ahmede; Uistinu rob moj, kada mu ogladni stomak i kada sačuva svoj jezik podučim ga mudrosti, pa ako je nevjernik mudrost njegova će mu biti dokaz protiv njega i nesreća po njega. A ako je vjernik, mudrost njegova će mu biti svijetlost, dokaz izlječenje i milost. Pa će upoznati ono što nije znao i vidjeti ono što do tada nije vidio, te prvo u što ću mu uvid dati jesu njegove vlastite mahane kako bi se njima pozabavio na uštrb tuđih mahana. I upoznat ću ga sa tanahnim znanostima, tako da do njega šejtan neće naći vrata i uvid ću mu dati o šejtanskim spletkama i spletkama vlastite duše, tako da mu duša do njega neće naći puta.
6. Gospodar reče: “O Ahmede! Nema ništa od ibadeta Meni draže kao post i šutnja. Pa ko posti a ne čuva jezik svoj, taj je kao onaj ko klanja a ništa ne uči na namazu. Takvom ću dati nagradu kijama, a neće dobiti nagradu pobožnjaka.”
7. Gospodar reče: “O Ahmede! Da li znaš kada rob biva pobožnjakom?”
Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ne, o Gospodaru!”
Gospodar reče: “Kada se kod njega nađe sedam stvari: …šutnja koja ga odvraća od onog što ga se ne tiče.”
8. Gospodar reče: “O Ahmede! Nije svako ko kaže, volim Allaha, u Mene zaljubljen, sve dok ne uzme od hrane koliko mu treba… i privikne se na šutnju.”
9. Gospodar reče: “O Ahmede! U Džennetu ima dvorac sve dragulj na dragulju i biser na biseru bez ikakvog uklapanja i poveza, u njem su Božiji odabranici. Gledam ih u svakom danu sedamdeset puta.[1] Obraćam im se svaki put kad na njih pogledam i povećam im imanje sedamdeset puta, pa kada stanovnici Dženneta se naslade hranom i pićem, ovi se naslade Mojim spomenom govorom i obraćenjem.”
Poslanik, s.a.v.a., reče: “O Gospodaru po čemu se raspoznaju takvi?”
Gospodar reče: “To su zatvorenici, zarobili su svoje jezike od viška govora i stomake od viška hrane.”
10. Gospodar reče (kod spomena svojstava posvećenih Dunjaluku): “Puno govore… i zagovaraju ono što im ne pripada te spominju mahane ostalih.”
11. Gospodar reče (kod spomena svojstava posvećenih Ahiretu): “Govor im je razuman… Ne žele mnogo jesti niti mnogo pričati.”
Suština tematike
Kažem: Zadovoljili smo se kod komentara riječi: “Mog mi ponosa i uzvišenosti… Da savije svoj jezik i ne otvara ga osim tamo gdje ga se tiče”– Sa rečenicama iz iste predaje, a slijede ajeti, predaje i pojašnjenja – uz Božiju pomoć – kod komentara svake od njih zasebno.
[1]Metafora za Allahovu posebnu pažnju, jer Allahu ne izmiče iz vida niti pažnje bilo što od vidljivog ili nevidljivog koliko ni treptaj oka.
