Uzvišeni Allah je Svom Miljeniku na Miradžu rekao: “Njihovo naslađivanje na Ovom svijetu je Moje sjećanje, ljubav i zadovoljstvo sa njima…”

Neki ajeti i predaje koje se mogu prostudirati u ovom kontekstu

Ajeti koji govore o užicima:

لَهُم فيها نَعيمٌ مُقيم

“U njemu će imati vječno uživanje.”[1]

إنّ الذين آمَنوا وَ عملوا الصالحاتِ لَهُم جنّاتٌ النَّعيم

“Uistinu oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, pripadaju im bašče prepune užitaka.”[2]

فأمّا إن كانَ مِن المُقَرَّبين فَرَوحٌ وَ رَيحانٌ وَ جنَّة ُ النَّعيم

“A ako bude od onih Bogu bliskih pa udobnost i opskrba lijepa i bašča užitaka njemu.”[3]

إنَّ الأبرار لفي نَعيم

“Uistinu oni dobri će biti u užitcima.”[4]

ثُمَّ لَتُسألُنَّ يَومَئذ ٍ عنِ النَّعيم

“A zatim ćete toga dana biti pitani o užitcima.”[5]

و إذا رأيتَ ثمَّ رأيتَ نَعيمًا وَ مُلكًا كَبيرًا

“I gdje god (toga dana) pogledaš vidjet ćeš udobnost i carstvo prostrano.”[6]

Ajeti koji govore o zikrullahu

فاذكروني أذكركُم

“I sjećajte se vi mene, sjetiti ću se i ja vas.”[7]

و أقِمِ الصلاةَ إنَّ الصلاةَ تَنهىَ عنِ الفحشاءِ و المُنكَر و لَذكرُ الله ِ أكبَر، و الله ُ يعلَمُ ما تَصنَعون.

“I obavljaj molitvu. Uistinu molitva sprječava da se razvrat i loša djela ne čine. A sjećanje na Allaha, najveća je pokornost. A Allah zna ono što činite.”[8]

Predaje

Prenosi se od Ebu Dža'fera (Imama Bakira), mir s njime, da je u vezi sa Božijim riječima: “A sjećanje na Allaha, najveća je pokornost”, rekao (da se pod tim misli): “Allahovo sjećanje na one koji molitvu obavljaju veće je od njihovog sjećanja na Njega, zar ne vidiš da je rekao: I spomenite vi mene, spomenut ću i Ja vas.”[9]

Prenosi se od Imama Ride od njegovih očeva, mir s njima, da je rekao: “Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a.: ‘Uistinu, Musa ibn Imran, a.s., kada je dozivao svoga Gospodara Uzvišenog rekao: O Gospodaru, jesi li Ti to daleko od mene pa da Te moram dozivati ili Si blizu pa da Ti se tiho obraćam?’ Allah na to objavi: ‘Ja sam sa onim (sjedim sa njime) ko Me spomene.’ Na to reče Musa, a.s.: ‘O Gospodaru, ja budem u takvim stanjima da si Uzvišen od toga da Te i spomenem.’ Reče: ‘O Musa, spomeni ti Mene kako god da bude.”[10]

Prenosi si od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: Rekao je Uzvišeni Allah: “Sine Ademov spomeni Me u sebi spomenuti ću te u Sebi. Sine Ademov spomeni Me u samoći, spomenuti ću te nasamo. Sine Ademov spomeni Me među svjetinom, spomenuti ću te u društvu boljem od tvoga društva.” I rekao je: “Nema roba koji će Allaha spomenuti u društvu ljudi, a da ga Allah neće spomenuti u društvu meleka.”[11]

Ajeti koji govore o ljubavi

قُل إن كُنتُم تُحِبُّونَ اللهَ يُحبِبكًمُ الله ُ وَ يَغفِرلَكُم ذُنوبَكُم و اللهُ غَفورٌ الرحيم

“Reci: ‘Ako Allaha volite mene slijedite i Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti. Allah uistinu prašta i samilostan je.’”[12]

يا أيُّها الذين آمَنوا مَن يَرتَدَّ مِنكُم عن دينِهِ فَسَوفَ يأتي الله ُ بِقوم ٍ يُحِبُّهُم وَ يُحِبُّونَه

“O vjernici ko se od vas odmetne od svoje vjere, pa Allah će doći sa narodom kojeg On voli i koji Njega voli.”[13]

Predaje

Rekao je Imam Sadik, mir s njime: “Ljudi Allahu Uzvišenom robuju na tri načina – dok nije rekao: Ali ja ga obožavam iz ljubavi, to je ibadet plemenitih, a to znači i sigurnost spomenutu u Božijim riječima:

وَ هُم من فَزَع يَومئذٍ آمِنون

‘I oni će od straha toga dana sigurni biti.’

Pa ko Allaha Uzvišenog bude volio i Allah će Njega voljeti, a koga Uzvišeni zavoli, biti će od sigurnih.”[14]

Također, i predaja Hamada ibn Bešira koja je prethodila (u poglavlju kako Božija ljubav nema granice) može se prostudirati u ovome kontekstu.[15]

Ajeti koji govore o zadovoljstvu sa Allahom Uzvišenim

رَضي اللهُ عنهُم وَ رَضوا عنه ذلك الفوز العظيم

“Allah je njima zadovoljan, a i oni su njime zadovoljni. To je veliki uspjeh.”[16]

رضي الله ُ عنهُم وَ رَضوا عنه ُ ألئِكَ حِزبُ الله ِ ، ألا إنّ حزبَ الله ِ هُمُ المُفلِحون

“Allah je njima zadovoljan, a i oni su njime zadovoljni. To je Allahova stranka, zar ne Allahova stranka; oni su uistinu pobjednici.”[17]

رَضي اللهُ ُ عنهُم وَ رَضوا عنهُ ذلك لِمَن خَشِي رَبّهُ

“Allah je njima zadovoljan, a i oni su njime zadovoljni. To je nagrada onima koji od Gospodara svoga strahovaše.”[18]

ارجعي إلى رَبِّك راضيةً مَرضِيةً

“Vrati se svome Gospodaru zadovoljna a i On tobom zadovoljan.”[19]

أفمَنِ اتَّبَع رضوان الله ِ كَمَن باءَ بِسَخَط ٍ من الله ِ وَ مأوه ُ جَهَنَّمُ وَبئسَ المَصير

“Zar je isti onaj koji slijedi ono u čemu je Božije zadovoljstvo kao onaj koji je na sebe navukao Božiju srdžbu i čije prebivalište će Džehennem biti a loš li je to ishod.”[20]

أفَمَن أسّس بُنيانَه على تَقوى مِن الله ِ وَ رِضوان ٍ خَير ٌ أم مَن أسّسَ بُنيانَه ُ على شفا جُرُف ٍ هار ٍ فانهارَ بِهِ في نارِ جَهَنَّمَ

“Ko je bolji onaj koji je utemeljio svoju građevinu na bogobojaznosti i Njegovom zadovoljstvu ili onaj koji je utemeljio svoju građevinu na samoj litici propasti koja samo što se ne strovali zajedno sa njim u Džehennem.”[21]

وَ مِنَ الناسِ مَن يَشري نَفسَه ابتِغاءَ مَرضاتِ الله ِ و الله ُ رَؤفٌ بالعباد

“Ima ljudi koji sebe daju u iskup tražeći Božije zadovoljstvo. A Allah je blag spram robova.”[22]

Predaje

“Prenosi se od Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.a.: “Uistinu za veliku nedaću slijedi i velika nagrada. Pa kada Allah zavoli roba iskuša ga velikim nedaćama. Pa ko bude zadovoljan i Allah je njime zadovoljan, a ko bude nezadovoljan i Allah je sa njim nezadovoljan.”[23]

Prenosi dr od Ubejda ibn Zurare da je rekao: Čuo sam Ebu Abdullaha, mir s njime, da je rekao: “Vjernik je kod Allaha sigurno u najboljem položaju – ponovivši to tri puta – zaista ga Allah iskuša nedaćom pa mu uzima dio po dio tijela, a on živi u zahvali Allahu na svemu.”[24]

U Hutbi koju je održao Ebu Abdullah Husejn ibn Ali, mir s njime, kada se odlučio na odlazak u Irak, te ustao da govori rekavši: “Hvala i zahvala pripada Allahu, biva ono što Allah hoće i nema snage niti moći osim sa Allahom i neka je salavat i selam na njegova Poslanika. Smrt je obavila sina Ademova poput ogrlice što obavije vrat djevojke. Kolika je samo moja čežnja za precima, čežnja Ja'kuba za Jusufom, smrt koja će me sigurno snaći na izbor mi je ostavljena. Kao da sam sa onima za kojima čeznem gdje jedino što nas razdvaja jesu brzi pustinjski konji na putu između grobnica i Kerbele, koji će da popune praznine unutrica i da nahrane ogladnjela koplja. Nema pribježišta od dana što ga pero ispisa. Allahovo zadovoljstvo je tamo gdje naše zadovoljstvo Ehli-bejta. Strpljivi ćemo biti na kušnji od Njega i isplatiti će nas nagradom za strpljive…”[25]

U predaji o Miradžu koju ovdje tumačimo (kod dijela koji govori o Allahovoj nagradi trudbenicima koja će im biti darovana zbog Njegova zadovoljstva), gdje stoji da kada se spusti melek smrti i kaže: “Dobro došao, blago tebi…”, sve do riječi: “Ja sam zadovoljan zbog Božijeg zadovoljstva i plemenitosti”, i kada mu duša izađe iz tijela, do Božijih riječi neka je Uzvišen: “Pa će duša na to reći: Bože moj, upoznao si Me sa Sobom, te sam time postao neovisan od svih Tvojih stvorenja. Tako mi Tvoga ponosa i veličine, kada bi Tvoje zadovoljstvo bilo da me isjeku na najmanje komadiće ili da budem ubijen sedamdeset puta, najžešćim ubistvom kojim ljudi bivaju ubijani, Tvoje zadovoljstvo bi mi bilo draže, o Gospodaru…”, bilježi se da je Musa, a.s., rekao: “Bože moj, obavijesti me o tome koji je to znak Tvoga zadovoljstav nekim od Tvojih robova”, na to mu Allah objavi: “Kada vidiš Moga roba da ga pripremam za pokornost i da od njega odvraćam nepokornosti znaj da je to znak Moga zadovoljstva.”[26]

Rekao je Imam Ali, mir s njime: “Tragaj za Božijim zadovoljstvom, a kloni se onoga u čemu je Njegova srdžba, to ti najbolja pomoć spram Njegove odmazde.”[27]

Rekao je Imam Ali, mir s njime: “Traži Božije zadovoljstvo u zadovoljstvu sa Njegovom odredbom.”[28]

Rekao je Imam Ali, mir s njime: “U Božijem zadovoljstvu krajnji je cilj svih želja.”[29]

Ali ibn Husejn, mir s njime, je rekao: “Kada krenu stanovnici Dženneta ka Džennetu” – sve dok nije rekao: “Pa kada se obrati Silni i Moćni riječima i kaže im: ‘O Moji prijatelji i Moji pokorni robovi, stanovnici Dženneta u Mojoj bliskosti! Želite li da vas obavijestim o nečemu boljem od onoga u čemu se vi nalazite?’, oni će reći: ‘Gospodaru, a koja je to stvar bolja od onoga u čemu se mi nalazimo? Živimo tako da što poželimo imamo, a oči naše naslađuju se blagodatima u bliskosti Plemenitog.’ Pa će im ponoviti isto što je rekao, te će reći: ‘Da, o Gospodaru, podari nam nešto što je bolje od onoga u čemu se mi nalazimo!’ Pa će im Uzvišeni reći: ‘Moje zadovoljstvo vama i Moja ljubav spram vas, bolja je i veća od onoga u čemu ste vi.’ Reče: “Pa će reći: ‘Da, o Gospodaru, Tvoje zadovoljstvo nama i Tvoja ljubav spram nas, bolja je i slađa našim dušama od onoga u čemu smo mi.’” Zatim je proučio Ali ibn Husejn ovaj ajet: “Allah je obećao vjernicima i vjernicama bašče kroz koje će rijeke teći. U njima će vječno boraviti. I lijepe nastambe u edenskim bašćama. A Allahovo zadovoljstvo je najveće. I to je veliki uspjeh.”[30]

Suština tematike

Kažem: Riječ užitak (neim) u kur'anskim ajetima, hadisima i prenesenim dovama koristi se za vječne užitke koji ne prolaze. To su duhovni užitci i užitci drugoga svijeta na što jasno upućuju prethodni ajeti. Tako ovdje u rečenici koja je predmet komentara, riječ neim dolazi u kontekstu duhovnih, apstraktnih, užitaka čija bit ne podliježe zalasku i nestajanju.

Drugo: Allah je neprestano u sjećanju na Svoje robove, čak šta više u sjećanju na sve postojeće, u ljubavi i zadovoljstvu u općem smislu i značenju, jer da nije toga sve postojeće bi ostalo bez života, opskrbe i ne bi ništa bez sumnje opstalo.

Što se tiče pak onoga što je u predaji došlo: Moje sjećanje, ljubav i zadovoljstvo sa njima…,ima svoje svojstveno značenje, drugim riječima Božije sjećanje, ljubav i zadovoljstvo zasebice njima pored općeg koje uživaju shodno svojoj prirodi i izgledu.

Tako, naprimjer, kada Uzvišeni kaže: “Spomenite Me i ja ću vas spomenuti”, ili “Ja sjedim sa onim koji Mene spomene”, ili “I On njih voli”, ili “I On je njima zadovoljan”, onda je to riječ o posebnoj pažnji pored opće pažnje, ljubavi i zadovoljstva koju po svojoj prirodi uživaju. Ono što robovi imaju kao korist od Njega, neka je uzvišen u ovoj posebnoj pažnji, jeste uzdizanje na stepene imana tako da prethodno navedene stvari osjete još na dunjaluku i osvjedoče se ilmul jekinom i ajnul jekinom i hakkul jekinom, tako da užitak ovoga svijeta nalaze u Njegovom sjećanju, ljubavi i zadovoljstvu sa njima, jer da nije te razlike onda ne bi imalo smisla praviti razliku između ovoga posebnog sjećanja, ljubavi i zadovoljstva i onoga što uživaju kao bića po samoj svojoj prirodi u kontekstu opće Božije pažnje.

[1]El-Enbija, 7.
[2]Lukman, 8.
[3]Vakia, 88 i 89.
[4]Infitar, 13.
[5]Tekasur, 8.
[6]Insan, 20.
[7]Bekare 152.
[8]Ankebut 45.
[9]Bihar, 82/206, rivajet 8.
[10]Bihar, 93/153, rivajet 11.
[11]Biharul envar, 93/158, rivajet 31.
[12]Alu Imran, 31
[13]Al Maide, 54.
[14]Biharul envar, 7/17, rivajet 9.
[15]Usulu Kafi, 2/352, rivajet 7.
[16]Al Maide, 119.
[17]Mudžadele 22.
[18]Bejjine, 8.
[19]Fedžr, 28.
[20]Ali Imran, 162.
[21]Tevbe, 109.
[22]Bekare, 207.
[23]Usulu Kafi, 2/253, rivajet 8.
[24]Usulu Kafi, 2/254, rivajet 13.
[25]Biharul envar, 44/366- 367.
[26]Biharul envar, 70/26, rivajet 29
[27]Gurer ve durer Amidi, poglavlje 22 rivajet 91.
[28]Gurer ve durer Amidi, poglavlje 22, rivajet 42.
[29]Gurer ve durer Amidi, poglavlje 58, rivajet 2.
[30]Biharul envar, 8/140, rivajet 57.