Komentar predaje o Miradžu – Ono što dolazi u Kur'anu i predajama o smijanju (35.)

Kura'nski ajeti

فليضحَكوا قليلا وَليَبكو كَثيرًا جزاءَ بما كانوا يكسِبون

“Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili.”[1]

Predaje

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Tri stvari prati Božiji prezir: Spavanje cijele noći bez da se dio probdije (u ibadetu), smijeh bez povoda i jedenje kad se sito.”[2]

Imam Rida prenosi od svog oca Imama Musa'a ibn Dža'fera, a on od svog oca Imama Sadika, mir s njima, da je rekao: “Koliko li je samo onih što se mnogo smiju u nemaru jako uplakanih na Danu proživljenja, a koliko li je uplakanih često zbog grijeha svojih, nasmijanih, razdraganih na Dan proživljenja u Džennetu.”[3]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Mnoštvo smijeha umrtvljuje srce. I rekao je: Mnoštvo smijeha! Topi vjeru poput što voda topi so.”[4]

Imam Sadik prenosi od svog oca Imama Bakira, mir s njima: “Davud, a.s., je rekao Sulejmanu, a.s.: ‘O sinčiću! Čuvaj se mnoštva smijanja, mnoštvo smijanja ostavi čovjeka siromašnim na Dan proživljenja.’”[5]

Ebul Hasan prvi, mir s njime, je rekao: “Jahja ibn Zekerija je plakao i nije se smijao, dok se Isa, a.s., smijao i plakao. Ono što je činio Isa, a.s., bolje je od onoga što je činio Jahja, a.s.”[6]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko se mnogo bude smijao srce će mu zamrijeti.”[7]

“Dovoljno je čovjeku neznanja da se smije bez razloga.”

“Držite se dostojanstveno spram nesuvislih šala i priča koje podsmjehuju i prilika zezanja.”

“Najbolji smijeh je smiješak.”

“Nemoj se mnogo smijati pa da izgubiš dostojanstvo, niti se mnogo šali pa da te to omalovaži.”

Pojašnjenje

Kažem: Ono što se razumije iz časnog ajeta i riječi Časnih Imama, mir s njima, da smijeh sam po sebi općenito nije nepoželjan. Pokuđen je onaj smijeh koji govori i upućuje na nemar i gaflet svoga sahibije u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kako to i svjedoče Njegove riječi u ovome hadisu o Miradžu, neka je uzvišen: “A ne zna da li Sam sa njim zadovoljan ili srditi.” To upućuje da je pokuđen smijeh nemarne osobe spram Boga, Božijeg zadovoljstva i Božije srdžbe. Božije riječi: “Kao nagrada za ono što su zaradili.”[8]Svojom vanjštinom upućuju da je smijanje navedenih svrstano u zabranjena djela iz razloga što su se smijali pored toga što su mnoštvo grijeha počinili.

Od pokuđene vrste smijanja također je i smijanje bez povoda, na što upućuju riječi Imami Sadika, mir s njime: “Tri stvari prati Božiji prezir… (do riječi): i smijeh bez povoda.”I riječi Imama Alija, mir s njime: “Dovoljno je čovjeku neznanja samo da se smije bez povoda.”

Kao što se može razumjeti i iz nekih ranijih predaja, kao što su riječi Imami Sadika, mir s njime: “Mnoštvo smijanja briše vjeru kao što voda topi so”, i riječi: “Mnoštvo smijanja ostavlja čovjeka siromahom na Dan proživljena”, da je pokuđeno mnogo se smijati, ali ne i smijati se općenito. Dok se iz nekih kur'anskih ajeta razumije da je od vrsta pokuđenog smijanja, smijanje kojim se podruguje i ismijava se vjernik.[9]

Suština navedenih ajeta i predaja i njima sličnih koje nismo naveli jeste da smijanje kao smijanje nije samo po sebi pokuđena stvar i pored postojanja tekstova koji svojom vanjštinom upućuju na zabranu smijanja općenito, te u takvim slučajevima nužno je ograničiti smijanje navedenim okvirima. Jer u prethodnom hadisu od Ebul Hasana prvoga jasna je naznaka pohvalnosti smijanja, gdje kaže: “A ono što je činio Isa, a.s., bolje je od onoga što je činio Jahja, a.s.”