Komentar predaje o Miradžu – Pokuđenost predavanja pažnje lijepoj hrani i mehkoj postelji (49.)

 

Kur'an

يا أيُّها الذين آمَنوا كُلُّوا مِن طَيِّبات ما رَزَقناكُم وَاشكُروا للهِ إن كُنتُم إيّاهُ تَعبُدُون

“O vi koji vjerujete jedite lijepa jela kojima smo vas opskrbili i zahvalni Allahu budite ako samo Njega obožavate.”[1]

ياأيّها الذين آمَنوا لا تُحَرِّموا طَيِّباتِ ما أحلَّ اللهُ لَكُم وَ لا تَعتَدوا إنَّ الله لا يُحِبُّ المُعتَدين

“O vjernici ne zabranjujte sebi lijepa jela koja vam je Allah dozvolio i ne prelazite granice. Allah ne voli one koji prelaze granice.”[2]

كُلوا مِن طَيِّباتِ ما رَزَقناكُم و لا تَطغوا فيه فيَحِلَّ عَلَيكُم غَضَبي وَ مَن يَحلِل علَيه غَضَبي فَقد هوى

“Jedite od dobrih jela kojima smo vas opskrbili i ne prelazite u tome granice pa da se na vas sruči Moja srdžba, a na koga se sruči Moja srdžba, izgubljen je.”[3]

ياأيُّها الرُّسُلُ كُلوا مِن طَيِّباتِ واعمَلوا صالحًا إنّي بما تَعمَلون عليم

“O vjerovjesnici jedite lijepa jela i činite dobra djela. Ja doista vidim ono što činite.”[4]

Predaje

Kulejni svojim senedom prenosi od jednog od prijatelja Imama Sadika, mir s njime, da je Imam rekao: “Ebu Abdullah bi nas ponekad poslužio pecivom i habisama,[5] a zatim bi nas poslužio hljebom i maslinovim uljem, pa mu bi rečeno: ‘Kada bi rasporedio pa da uvijek bude nečega pomalo.’ On na to reče: ‘Raspoređujem kao što je Allah rasporedio, kada dadne u izobilju iznosim u izobilju, a kada On uskrati i ja uskratim.’”[6]

Ebu Hamze kaže: “Bili smo u posjeti Ebu Abdullahu te smo posluženi hranom kakve nismo imali do tada priliku da kušamo dobrog ukusa i kvaliteta. Pa smo posluženi datulama od kojih smo se svi zgledali u lica jedni drugih zbog izgleda i kvaliteta. Tako reče jedan od nas: ‘Biti ćete pitani za ovaj užitak kojim ste počašćeni kod sina Poslanikova.’ Ebu Abdullah, mir s njime, na to reče: ‘Allah je veći i plemenitiji od toga da vas nahrani hranom pa vam je ukusnom učini, a onda da vas za to pita, nego će vas pitati za to što vam je podario Muhameda i Muhamedovo potomstvo.’”[7]

Imam Rida, mir s njime, je rekao: “Na Ovome svijetu nema stvarnoga užitka.” Rekoše mu: “Uzvišeni Allah kaže:

لَتُسئَلُنَّ يَومَئِذٍ عنِ النَّعيم

‘I toga dana biti ćete sigurno pitani za užitke.’[8]

O kojem je onda užitku na dunjaluku riječ? To je hladna voda?” Na to Imam Rida, mir s njime, povišenim tonom reče: “Tako ste to vi protumačili podijelivši se u mišljenjima. Pa je skupina rekla: ‘To je hladna voda.’ Drugi rekoše: ‘To je ukusna hrana.’ Neki rekoše: ‘To je miran san.’ Pričao mi je otac od svoga oca Sadika, mir s njime, da su ova vaša mišljenja spomenuta u njegovoj prisutnosti u kontekstu tumačenja Božijih riječi:

 لَتُسئَلُنَّ يَومَئِذٍ عنِ النَّعيم

‘I toga dana biti ćete sigurno pitani za užitke’[9], te da se rasrdio i rekao: ‘Allah ne pita robove za ono što ih je Sam od Sebe počastio, niti im zbog toga prigovara. Prigovor ružno zvuči kada dolazi od stvorenja pa kako da dođe od Stvoritelja kada ni stvorenja ne vole da im se pripiše da prigovaraju? Već  neim/užitak ljubav spram nas Ehli bejta i prihvaćanje nas. O njemu će Allah pitati nakon vjerovanja u tevhid i poslanike, i zato što rob ako ga ispuni odvest će ga užitak Dženneta koji nema kraja.’”[10]

Imam Sadik prenosi od svojih očeva, mir s njima: “Ušao je Poslanik, s.a.v.a., u Mesdžid Kuba, te je poslužen posudom u kojoj je mlijeko s medom bilo izmiješano, pa je popio gutljaj-dva. Zatim ga je ostavio, pa bi rečeno: ‘O Božiji Poslaniče! Da li ga to zabranjuješ?’ On reče: ‘Bože sačuvaj! Ostavio sam ga iz skrušenosti pred Allahom.’”[11]

Istim lancem Imam Sadik prenosi: “Donesena je habisa[12] pa je odbio da jede. Bi rečeno: ‘Da li je zabranjuješ?’ Reče: ‘Ne, ali ne volim da mi se duša vezuje za nju.’ Zatim je proučio ajet:

اذهَبتُم طَيِّباتِكُم في حياتِكُمُ الدُنيا

‘Iskoristili ste svoja dobra u vašem životu na Ovom svijetu.’[13]“

Habet el-Uranija prenosi: “Poslužen je Vođa pravovjernih, mir s njime, na stoliću patlidžanom, te je pred njega postavljen, a on se zagledao u njegov izgled i ljepotu, pa je prst zario u njega do samoga dna, a zatim ga povukao ne uzevši ništa od onoga što se na prst zakačilo, te reče: ‘On je halal i ukusan, nije zabranjen, ali ja ne volim da dušu naviknem na nešto na što je nisam navikao, pa ga zato nosite!’ Pa su ga i odnijeli.”[14]

Musa ibn Dža'fer prenosi od svojih očeva, mir s njime: “Rekao je Vođa pravovjernih, mir s njime, starcu koji mu je došao iz Šama: ‘O starče! Uzvišeni Allah je stvorio neka od Svojih stvorenja i skučio im dunjaluk iz pažnje prema njima, te dao da su neobazrivi na njega i njegove prolaznosti, pa čeznu za kućom selameta kojoj ih On poziva. Strpjeli su se na oskudicama životnim i nevoljama, a čeznuli za počastima kod Allaha pohranjenim i sebe žrtvovali na putu Njegova zadovoljstva, pa je pečat njihovih djela bio šehadet (smrt na Božijem putu). Zatim su Allaha sreli, a On njima zadovoljan spoznavši da je smrt putanja onih što su bili i što dolaze, pa su za drugi život pripremili opskrbu ne u zlatu niti srebru, i obukli krutu odjeću, a strpjeli se na zalogaju što život održava i u pročelje smjestili vrline, zavoljeli u ime Allaha i odrekli se u ime Allaha. Oni su svjetiljke i stanovnici užitaka na svijetu budućem. Neka je na tebe selam/spas.’”[15]

Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Onaj koji vjeru ima, razmišljao je pa ga je smirenost nadvladala te se smirio i ponizan postao. Zadovoljan bio pa neovisan postao. Zadovoljstvo sa onim što je zadobio postigao, osamio se i tuga se riješio. Odbio strasti i prohtjeve i slobodan postao. Dunjaluk sa sebe skinuo i zla se sačuvao. Odbacio zavist pa se ljubav pokazala, nikog nije strašio pa se i ne boji, ni o koga se ogriješio pa miran ostao. I dušin prohtjev u svemu razočarao i pobjedu dosegao. Upotpunio vrline i smiraj očima vidio i tako spokoj od kajanja sutra postigao”[16]

Pojašnjenje

Kažem:Allah je sve što postoji stvorio čovjeka radi, a čovjeka je zarad Sebe stvorio kako kaže poznati hadisi kudsi:“Stvorio sam stvari zarad tebe, a tebe sam stvorio zarad Sebe.”Gledajući sa druge strane Allah je u čovjeku pohranio snagu kojom on opstoji i život produžava, te mu podčinio od onoga što je na nebesima i na zemlji.

Drugim riječima, sva spoljašnja zbilja od nežive materije, biljaka i životinja na kopnu i na moru, jezikom svoje zbilje zbore podčinjenost i pokornost čovjeku. Kao što zbilja stanja ljudskih dijelova tijela i vitalnih organa također svjedoče da je sve stvoreno u svijetu, koji je našim očima dostupan, stvoreno upravi za nas kako bi sa istim postupali u skladu sa svojim željama i na način koji nam se sviđa.

Ali sva ta nadmoć Bogom darovana nad stvorenjima samo je zarad dosezanja najuzvišenijeg cilja i uspinjanja u vrhove duhovnoga carstva.

Međutim, ako bi nas vanjska zbilja zabavila od suštinskog cilja sa kojim smo došli na Ovaj svijet ili ako bi organi i tijelo usmjerili aktivnosti suprotno onome za što ih je Bog prvobitno stvorio, u tom slučaju šerijat i razum iznose kategoričan sud o prezrenosti takvih radnji i nesuvislosti takvih stremljenja. Stoga stroga vjerska dužnost jeste odbaciti ovakva stremljenja i postupke i prionuti staranju o suštinskim ciljevima života koliko god je čovjek u mogućnosti.

Stoga ajeti i hadisi koji kude Ovaj svijet i zabranjuju naslađivanje njime imaju za cilj da skrenu pažnju na prethodno izneseno značenje. Ne napuštanje Ovoga svijeta i napuštanje života i ukrasa na njemu u potpunosti, te odabir povlačenja iz samoga starta. Stoga cijenjeni čitaoče povrati se još jednom na ajete i hadise koje smo naveli ovdje u poglavlju, kako bi shvatio odakle i kako smo izveli ovo kratko pojašnjenje.

Dodaj tome još i Božije riječi koje slijede nakon toga:jer duša je pribježište svakog zla i sudrug svemu lošem. Jer, ovaj nastavak je zapravo komentar i pojašnjenje svrhe zabrane povođenja za raskošnom odjećom, ukusnom hranom i mehkom posteljom. A onaj ko spada među one u Božijem okrilju što im se smilovao, zabrana istog za njega važi zarad drugih povoda. Rekao je uzvišeni Allah:

إنَّ النَّفسَ لأمارةٌ بالسوءِ إلا ما رَحِمَ ربّي

“Duša uistinu nagoni na loše postupke osim kome se Gospodar moj smilovao.”

Allah nas sačuvao od obmane dunjalukom i njegovim ukrasima, i nadahnuo nas ispravnim potpomaganjem njegovim potencijalima u svrhu dosezanja cilja zbog kojega nas je i stvorio.