Kur'an je autonoman po svom smislu 8.

Plemeniti Kur'an je govor kao i ostali govori kojim ljudi govore. On jasnim smislom ukazuje na namjeravana značenja i na ono što se traži iz objašnjenja smisla i podataka, i nema u Kur'anu ničega skrivenog od slušatelja u njegovim ajetima.

Ne nalazimo nikakva dokaza da Kur'an svojim riječima ukazuje na neka druga značenja sem onih do kojih dolazimo i koja nam se nadaju iz njegovih riječi i rečenica.

Što se jasnoće Kur'ana u njegovom smislu i značenju tiče, ma koji čovjek koji razumije arapski jezik u mogućnosti je da dosegne do značenja plemenitih ajeta na isti način kao što doseže i do značenja svakog govora ne arapskom.

Uz to, mi u mnogim ajetima nalazimo govor i diskurs upravljen ka posebnim grupama kao što su sinovi Israilovi, ili vjernici, ili nevjernici. A ima i ajeta Kur'ana koji se obraćaju cjelokupnom čovječanstvu.[1] Sa njima Kur'an raspravlja, izaziva ih da donesu govor sličan Kur'anu, ako sumnjaju u to da je Kur'an od Uzvišenoga Allaha. Sasvim je jasno da ne bi bilo ni od kakve koristi govoriti sa ljudima u terminima koji njima nisu jasni, kao što ne bi koristio ni izazov da donesu suru sličnu Kur'anu ako se ne razumiju riječi kojima je izazov upućen.
Povrh svega toga, Kur'an kaže:

“Pa zašto oni ne razmisle o Kur'anu ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24)

Također, Kur'an kaže:

“Pa zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!” (Nisa, 82)

Ova dva ajeta ukazuju na nužnost razmišljanja o Kur'anu u smislu razumijevanja. Razmišljanje o Kur'anu uklanja ono što se na prvi pogled očituje kao razlika i nekonzistentnost među ajetima. Sasvim je jasno to da ukoliko ajeti ne bi imali vanjski, jasni smisao svojih značenja, tada ne bi bilo smisla razmišljati i dublje pronicati u njih, kao što ne bi ostalo nikakva mjesta za rješavanje formalnih razlika među ajetima posredstvom razmišljanja i pronicanja u njih.

Tvrdimo da ne postoji neki vanjski dokaz kojim bi se zanijekala autoritativnost, vanjska jasnoća Kur'ana, jer mi nismo našli nigdje dokaza za tako nešto, osim tvrdnje nekih ljudi da mi – u razumijevanju značenja i intencija Kur'ana – moramo da se vraćamo onom što je preneseno od Poslanika, s.a.v.s., ili što je preneseno od njegove čiste porodice, a.s.,
Ali, ova njihova tvrdnja je manjkava i ne može se prihvatiti jer se jasnoća i autoritativnost Riječi Allahova Poslanika i Imama, mir s njima, mora da se izvodi i razumijeva iz Kur'ana, a ne obratno – da se jasnoća Kur'ana izvodi iz Riječi Allahova Poslanika i Imama, mir s njima.
Kako, naime, shvatiti to da se solidnost vanjskih značenja Kur'ana temelji na njihovim (Poslanikovim i imama) izričajima?! Naprotiv, mi povrh toga tvrdimo: Dokazivanje samog temelja poslanstva mora da se vezuje za nit Kur'ana koji je temelj poslanstva, kako smo to prije rekli.

Ovo što navodimo nije oprečno tome da je dužnost Poslanika i Imamam mir s njima, da objašnjavaju neke pojedinačne propise i neke detalje šerijatskih propisa koje ne nalazimo u vanjskom značenju Kur'ana; niti je oprečno da budu vodiči ka spoznajama Kur'ana Časnoga, kako se to i vidi iz slijedećih ajeta:

“A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje!” (Nahl, 44)

“Što vam Poslanik naređuje to uzmite, što vam zabranjuje toga se klonite!” (Hašr, 7)

“A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.” (Nisa, 64)

“On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči!” (Džumu'a, 2)

Ono što se razumije iz ovih ajeta jeste daje Poslanik, s.a.v.a., taj koji objašnjava pojedinačne stvari i detalje šerijata i on je Božanski učitelj (od Boga dat učitelj) za Uzvišeni Kur'an. Također se razumije iz hadisa es-sekalejn da su Imami, mir s njima, nasljednici Božijih poslanika u tome. A to sve nije oprečno tome da se dolazi do nakane i značenja Kur'ana posredstvom vanjskog značenja ajeta ko je to naučio od istinskih učitelja i ko ima ispravan osjećaj i čulo u razumijevanju.

[1]Naprimjer: “O vi koji ne vjerujete”, “O sljedbenici Knjige!“, “O sinovi Israilovi“, zatim “O ljudi!”