Prethodna cjelina potvrđuje nam da je Kur'an Plemeniti vječna i trajna knjiga, unatoč prolaženju stoljeća i vremena. Tako, ma koji drugi govor, pa bio on sasvim tačan u apsolutnom smislu, ne može biti usmjeren na sveukupnost vremenskog trajanja.
Kur'an navodi ovu potpunost svoga govora i cjelovitosti i kaže:
“Kur'anje doista govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija nikakva on nije!” (Tarik,13-14)
Tako su istinske spoznaje apsolutno istinite i čista stvarnost. Moralni principi i praktični zakoni koje Kur'an objašnjava su rezultat ovih čvrstih, stalnih istina. Do njih ne dospijeva nikakva neistinitost i one se ne troše niti prolaze prolaskom godina i stoljeća.
Allah dž.š. kaže: “Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo i na istinit način ga objavljujemo?” (Isra, 105)
Allah dž.š. također kaže: “Zar poslije istine ima išta osim zablude?” (Junus, 32)
Allah dž.š. još kaže: “A Kur'an je zaista knjiga zaštićena. Laž joj je strana bilo s koje strane!”
(Fussilet, 41-42)
Nije nepoznato da su mnoge studije napisane o kur'anskim propisima, te da su ti propisi stalni i vječni i ne odnose se na jedno određeno vrijeme. Međutim, tema kur'anskih propisa izlazi iz okvira teme ove naše studije u kojoj pokušavamo objasniti mjesto Kur'ana kod muslimana i to onako kako to sam Kur'an na to ukazuje.
