4. Poglavlje – Kur'an i znanosti
Kur'ansko veličanje ugleda znanosti i podsticaj izučavanju
Časni Kur'an na takav način veliča značaj i ugled znanosti da mu u tome nije prethodio sličan primjer u ostalim nebeskim knjigama. Kao primjer dovoljno je navesti da je predislamsko doba Arapa nazvano “doba neznanja”, a u Kur'anu nalazimo stotine ajeta koji zagovaraju znanost i spoznaju i izražavaju veličinu znanosti i njeno visoko mjesto u životu čovjeka.
Uzvišeni Allah, podstičući čovjeka onom najvrednijem, kaže sljedeće:
“Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alak, 5)
“Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje” (El-Mudžadele, 11)
“Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju.” (Ez-Zumar, 9)
Pored ovih postoji još mnogo ajeta koji pozivaju veličanju znanosti. U hadisima Božijeg poslanika i članova njegove porodice, s.a.v.a., nalaze se svjedočanstva koja obilato podstiču izučavanje znanosti i ističu njenu važnost i veličinu.
Znanosti čije izučavanje Kur'an podstiče
Časni Kur'an u mnogim ajetima, a ovdje ih sve ne prenosimo, poziva na razmišljanje o nebeskim znakovima, svijetlećim zvijezdama čudnovatog položaja i savršenom sistemu u kojem one plove. On poziva na razmišljanje o stvaranju Zemlje, mora, planina, kotlina, i o onome što je čudno u utrobi Zemlje, o smjeni noći i dana i o izmjeni godišnjih doba. On poziva na razmišljanje o čudnovatom ponašanju biljke i sistemu koji ona slijedi, i o stvaranju životinja, njihovim tragovima i onome što one u životu daju.
Kur'an poziva na razmišljanje o fenomenu stvaranja samog čovjeka i tajnama položenim u njega. Čak, on poziva na razmišljanje o duši i njenim unutarnjim tajnama i njenoj povezanosti sa višim svijetovima. On također poziva na putovanje u razne predjele Zemlje i na razmišljanje o drevnim tragovima, on poziva na istraživanje stanja naroda i ljudskih zajednica, njihove tradicije i povijesti.
Na ovako osoben način Kur'an poziva na izučavanje prirodnih, matematičkih, filozofijskih i ostalih znanosti do kojih dopire ljudska misao i podstiče njihovo istraživanje radi opće čovječanske koristi i usrećenja ljudskog roda.
Da, Kur'an poziva ovim znanostima uslovljavajući da one budu put spoznaji istine i pravog smisla i ogledalo spoznaji kosmosa, što je pretpostavka za spoznaju Uzvišenog Allaha.
Što se tiče znanosti koje čovjeka odvraćaju od istine i pravog smisla u riječniku Kur'ana za njih je sinonim glupost i neznanje.
Uzvišeni Allah kaže:
“Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu a prema onome svijetu su ravnodušni.” (Er-Rum, 7)
“Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprene stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite.” (El-Džasije, 23)
Časni Kur'an, podstičući izučavanju raznovrsnih znanosti, upućuje na savršeni ciklus Božanske spoznaje, univerzalnost morala i islamskog prava.
Znanosti koje se odnose na Kur'an
Muslimani izučavaju znanosti čiji je predmet upravo Časni Kur'an. Vrijeme pojave ovih znanosti je sam početak Objave pa su njihova pitanja dozrela i kroz istraživanja dostigla potrebni stupanj jer su na tom planu poduzeta sigurna istraživanja i studije i napisane mnoge knjige.
Ove znanosti se generalno dijele na dvije vrste: one koje istražuju formalni izraz teksta i one koje istražuju značenja. U znanosti koje istražuju formu Kur'ana spadaju melodično recitiranje i čitanje Kur'ana, a to su:
– Umijeća izgovora glasova i način upotrebe organa koji ih proizvode kao i način njihovog kombinovanja. To su jednačenje glasova, zamjena glasova, pravila zaustavljanja i otpočinjanja pri učenju (recitiranju) i pravila izjednačavanja.
– Umijeće pravilnog slijeđenja – sedam načina čitanja, zatim – tri načina čitanja, zatim načina čitanja Poslanikovih drugova i ostalih rijetkih oblika čitanja.
Tu spadaju i discipline koje se bave utvrđivanjem broja sura, ajeta, riječi i glasova i discipline koje proučavaju kur'ansko pismo i njegov razvoj.
Znanosti koje proučavaju značenja Kur'ana:
– Discipline koje proučavaju generalna značenja kao doslovno slovo Objave i njeno prvotno značenje, unutrašnju i vanjsku stranu značenja, nejasne ajete i derogirajuće i derogirane ajete.
– Disciplina koja proučava ajete – propise što je zapravo jedna grana prava.
– Disciplina koja proučava značenja Kur'ana, a koja je općepoznata kao tefsir.
Znanstvenici islama su o svim ovim znanostima napisali brojne knjige i studije.
Znanosti koje je inicirao Kur'an
Nema sumnje da vjerske znanosti koje muslimani danas prakticiraju potječu još iz vremena dolaska poslanika i objave Časnog Kur'ana. Poslanikovi drugovi i neposredni sljedbenici prakticirali su ove znanosti još u prvom stoljeću po Hidžri, ali na nesistematičan način zbog toga što je postojala zabrana zapisivanja svih oblika znanja. Način prenošenja i poučavanja odvijao se putem pamćenja i usmenog preuzimanja izuzev jako malog broja zapisa u oblasti fikha – prava, tefsira – komentara i hadisa – tradicije.
Početkom drugog stoljeća kada je zabrana zapisivanja skinuta[1], muslimani su prvo počeli bilježiti hadis zatim i sve ostale grane znanosti i uspostavili originalan sistem obrazovanja i klasifikacije znanosti. Rezultat tog truda bili su znanost hadisa – tradicije i stručanjaci u toj oblasti, znanosti osnova prava apologetika i druge znanosti.
Čak i grčka filozofija, prevedena na arapski jezik, koja je dugo vremena zadržala grčku formu, pod uticajem sredine u potpunosti se promijenila i sadržinski i formalno. Najbolja potvrda za to je što ne nalazimo ni jedno filozofsko pitanje u teologiji, a koja su i danas u opticaju među muslimanima, a da njegovu osnovu i dokaz ne nalazimo pod krovom kur'anskih ajeta i hadisa.
Ova tvrdnja se također može primjeniti i na humanističke znanosti. Primjeri gramatike, sintakse, stilistike, semantike, retorike i upoće jezika i njegovih pravila, govore da je Božanski govor, hvale vrijedan i savršen sa ljepotom stila u stihu i prozi i sa najvišom jezičkom čistotom bio pokretač ljudi na izučavanje jezika i njegovih disciplina. Srca su bila privučena Božanskim Govorom, on je odredio tokove transcendentne spoznaje i pokrenuo na izučavanje formi savršenog stilskog izraza i onih slojeva tajni ispod njegovih rečenica i formi. Pod uticajem ovih činilaca nastale su pomenute jezičke znanosti.
Ibn Abbas je bio jedan od najvećih komentatora iz generacije Poslanikovih drugova. Dokazao se u komentiranju arapske poezije i naredio njeno sakupljanje i učenje. Rekao je: “Poezija je antologija Arapa.”
Ovolika pažnja i interesovanje utemeljili su arapsku prozu i pjesništvo koja je u djelu Halil bin Ahmed el-Farahidija, znalaca pjesništva iz Basre[2], dostigla najviši nivo. On je autor klasičnog djela “Kitab el-'ajn” o jeziku u kojem je postavio znanost o leksikografiji i poetskoj metrici. Na isti način su i drugi znanstvenici ovim dvjema znanostima dali vrijedna djela.
Historijske znanosti su također izvedene iz hadisa – tradicije. U početku su to bila kazivanja i priče o poslanicima i narodima. Sve je počelo od biografije Muhammeda, s.a.v.a., zatim je slijedila historija pojave islama, a nakon toga opća historija svijeta. Djela historičara Et-Tabarija, El-Mas'udija, El-J'akubija i El-Vakidija predstavljaju izuzetnu historijsku vrijednost.
Sa sigurnošću možemo tvrditi da je Kur'an bio prvi pokretač muslimana na izučavanje racionalističkih znanosti, prirodnih i matematičkih. U početku se to odvijalo putem prevođenja i prenošenja sa drugih jezika, a potom su se muslimani osamostalili u njihovom prakticiranju i kreiranju i potvrdili u značajnim znanstvenim istraživanjima i otkrićima.
U to vrijeme uz podršku muslimanskih vladara znanosti su prevođene sa grčkog, sirijanskog i indijskog jezika na arapski. Na taj način znanje i znanosti su bile na dohvatu ruke brojnih generacija muslimana. Proces utvrđivanja i primjene znanosti počeo se širiti sve dok nije postigao stupanj sigurne utemeljenosti i preciznosti. Islamska civilizacija koja je nakon Poslanikove smrti obuhvatila veliki dio naseljenog svijeta i u njemu imala apsolutnu prevlast, a proširila se do našeg doba u kome živi oko 600 miliona muslimana[3], samo je jedan od tragova Časnog Kur'ana.
(Želimo staviti do znanja da mi, šije, permanentno oponiramo politici vladara i kraljeva kako bi bili obazrivi prema širenju vjerskog obrazovanja i potpunom slijeđenju islamskog prava. Vjerujemo da se svjetlo islama u tolikoj mjeri proširilo u svijetu zato što je ono sjaj Velikog Kur'ana.)
Neosporno je da će ova velika promjena, koja je samo jedna karika u svjetskim događanjima, direktno uticati na tokove u budućnosti. Otuda dolazi i uvjerenje da je jedan od činilaca kolosalnih znanstvenih promjena koje danas posmatramo uticaj Časnog Kur'ana.
Jasnije i bolje otrkivanje ove teme traži široke studije, a metod sažimanja koji nas obavezuje u ovoj knjizi ne pruža nam takvu priliku. Pa zato, prihvatimo se specijaliziranih studija i knjiga.
[1]Prema većini historičara zabrana je ukinuta u vrijeme umevijskog halife Omera ibn Abdu-l-Aziza između 99. i 101. godine po Hidžri.
[2]Halil ibn Ahmed ebu ´Abdurrahman el-Farahidi, jedan od prvaka jezika i književnosti.
Utemeljio je znanost o leksikografiji. Bio je učitelj gramatičaru Sibewejhu. Poznat je po jezičkom djelu “Oko”. Umro je u Basri 170 god. po Hidžri.
[3]Podaci o broju muslimana u svijetu koje autor ovdje koristi potječu iz sedamdesetih godina ovog vijeka.