Ljubav prema Allahu i u ime Allaha

(Prethodno: Allahova ljubomora prema Njegovom robu)

Ostaje nam da odgovorimo na sljedeće pitanje: možda je tumačenje posvećivanja ljubavi samo Allahu na ovaj način u suprotnosti s prirodom i s biti čovjeka. Jer, Allah je čovjeka stvorio tako da voli mnoge stvari, ali i da mnoge mrzi. Pa zar, onda, ovakvo tumačenje iskrene ljubavi prema Bogu ne potire ovu iskonsku prirodu i bit prema kojoj je Bog Uzvišeni stvorio sva stvorenja?

Odgovor je sljedeći: posvećivanje ljubavi samo Allahu ne znači potiranje iskonske prirode, već ima značenje usmjeravanja ljubavi i mržnje kroz prizmu onog što Allah voli ili ne voli. Allah ne želi od Musaa da iz srca iščupa ljubav prema svojoj porodici, već želi da ta ljubav prema porodici proističe iz ljubavi prema Njemu, odnosno da ljubav prema Njemu bude vrelo za svaku ljubav u njegovom srcu. Drugim riječima, ono što Allah traži od Svog roba i sagovornika Musaa sina Imranova, a.s., jeste povezivanje svake ljubavi preko ljubavi prema Allahu, tako da njegova ljubav prema porodici bude, zapravo, učvršćivanje njegove ljubavi prema Allahu. To je tačan smisao i jedna krasna metoda odgoja koju ne može postići niko osim onaj kog Allah posebno izdvoji i odabere za Svoju ljubav. Jer, Poslanik, s.a.v.a., jeste najiskreniji, najčistiji i najpredaniji čovjek, pa je govorio: “Od ovog vašeg Dunjaluka učinjeni su mi dragim žene i miris, a radost moja jeste u namazu!”[1]

Nema sumnje da je ovo ljubav koja dolazi kao produžetak ljubavi prema Allahu. Jer, najdraže od ovo troje Poslaniku jeste namaz, odnosno on je njegova radost, a nema sumnje da je Poslanikova ljubav prema namazu samo produžetak ljubavi prema Allahu.

U posvećivanju ljubavi samo Allahu nema podrivanja niti remećenja iskonske prirode koju je Allah stvorio. To je samo preuređenje karte ljubavi i mržnje u čovjekovom životu prema ovim novim mjerilima koja predlaže islam.

Tako čovjekova prirodna ljubav ostaje na svom mjestu, ali unutar novog poretka učvršćuje čovjekovu ljubav prema Allahu, dakle, ne slabi je i ne remeti.

Upravo stoga islamski tekstovi prepuni su rječitih potvrda ljubavi prema Allahu i u ime Allaha. Od vođe pravovjernih, Alija ibn Ebi Taliba, mir s njim, prenose se sljedeće riječi: “Ljubav prema Allahu najbliža je po srodstvu!”[2]

Od njega, mir s njim, prenosi se i ovo: “Ljubav u ime Allaha čvršća je od mnogostrukih rodbinskih veza!”[3]

Ovo je precizan izraz i zasniva se na važnom idejnom temelju. Ljudi su u životu međusobno povezani raznim rodbinskim vezama i srodstvom, a jedna od najčvršćih veza jeste krvna veza, s tim što je veza u ime Allaha jača i veća i od ove veze. Stoga, kad čovjek svoju ljubav poveže sa ovom osnovom, i kad kroz nju voli i mrzi, onda je ona najjača i najpotpunija veza i srodstvo.

Ona biva najjača veza zato što se ljubav, ukoliko je zarad nekog drugog mimo Allaha, kvari ili mijenja, ili na nju utiču činioci koji mijenjaju odnos ljudi jednih prema drugima. Ali, kad čovjek voli svog brata zbog Allaha, onda je ta ljubav jača, postojanija i čvršća od vanjskih činilaca koji su suprotni i različiti.

I ne samo da iskrena ljubav prema Allahu ne poništava prirodne veze kod čovjeka, već ih i potvrđuje i čini jačim nakon što ih poreda preko velikog toka koji uređuje svaku ljubav onih iskrenih i miljenika Božijih. Tako je najbolji čovjek kod Allaha onaj koji najviše voli svog brata vjernika u ime Allaha. Prenosi se od Imama Sadika, mir s njim, da je rekao:

“Nikad se neće dva vjernika sresti, a da bolji od njih neće biti onaj koji svog brata voli više!”[4]

Od njega, također, bilježi se i ovo:

“Oni koji se međusobno vole u ime Allaha bit će na Sudnjem danu na postoljima od svjetlosti, dok će svjetlost njihovih tijela i svjetlost njihovih postolja sve obasjavati, tako da će po tom postati i poznati. I onda će se reći: ‘Ovo su oni što su se voljeli u ime Allaha!’”[5]

Bilježi se da je Uzvišeni Allah rekao Musau ibn Imranu:

“Da li si učinio neko djelo samo za Mene?” “Obavljao sam namaz, postio sam i milostinju sam dijelio, i spominjao sam Te!”, rekao je Musa. “Što se namaza tiče”, kazao mu je Allah, “on ti je dokaz, post ti je štit, milostinja hladovina, a spominjanje Mene svjetlo, ali šta si samo za Mene uradio?” Musa, a.s., nato Mu reče: “Uputi me na djelo koje pripada samo Tebi!” “O Musa”, reče Allah, “jesi li ikad radi Mene i s kim prijateljstvo sklopio, i jesi li ikad radi Mene i s kim započeo neprijateljstvo?” Musa tad shvati da je najbolje djelo ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha![6]

Hadis je veoma jasan. Namazu čovjek može pristupiti iz ljubavi prema Allahu, a može ga obavljati i da bi mu bio dokaz u Džennetu. Isto je tako i s postom – čovjek može postiti zato što voli Allaha, ali može postiti i zato da mu post bude zaštita od vatre. Ali, ljubav prema Božijim prijateljima i neprijateljstvo prema Božijim neprijateljima biva samo iz ljubavi prema Allahu!

(Nastavak: Prvi izvor ljubavi)

---