Uzevši u obzir gore rečeno, jasne su osnovne razlike između filozofije i teologije: filozofija se gradi samo od onih pitanja koja se dokazuju racionalnim argumentima, dok teologija obuhvata i pitanja koja je nemoguće dokazati drugačije, osim putem tradicijskih i dogmatskih argumenata.
Drugim riječima, odnos između filozofskih i teoloških tema je interferirajući. Iako filozofija i teologija imaju zajedničke teme koje se dokazuju racionalnim metodama, svaka od njih ima i svoje posebne teme i te se teme u filozofiji dokazuju racionalnim putem, nasuprot posebnim teološkim temama, koje se dokazuju tradicijskim i dogmatskim (ta‘abbudi) metodama.
Možemo zaključiti da između filozofije i teologije postoje dvije temeljne razlike:
Jedna, da svaka od njih, pored toga što imaju zajedničke teme, poput pitanja spoznaje Boga, imaju i svoje posebne teme, koje se u drugoj nauci ne tretiraju.
Druga, metoda istraživanja u svim filozofskim temama čisto je racionalna, nasuprot teološkim istraživanjima, gdje se u jednom dijelu pitanja koristi racionalna metoda, a drugom se koristi argumentima iz svetih tekstova (poput pitanja imameta), dok se u ostatku pitanja koriste obje metode, i racionalna i posredovana (poput dokazivanja postojanja proživljenja). Potrebno je napomenuti da posebna teološka pitanja koja se dokazuju tradicijskom i dogmatskom metodom nisu na istoj razini, već se jedan dio njih – poput toga da se Poslanikovo ponašanje i njegove riječi (tj. njegov sunnet) smatraju dokazom – dokazuje neposredno putem kur'anskih ajeta (nakon što je putem racionalnih dokaza ustvrđena istinitost Kur'ana), zatim se dokazuju druga pitanja, poput preciziranja Poslanikovog nasljednika i legitimnosti govora čistih imama.
Sasvim je jasno da će rezultat do kojeg se stiže putem prenesenih izvora biti siguran onda kada njihov lanac prenosilaca i prenosioci sigurno ispunjavaju uvjete ispravnosti i kada je jasno na šta ti izvori ukazuju.
