1. Imam Ali: “Šutljivost je razboritost, šutnja je spas, a čuvanje tajni je dio sreće.”[1]
2. Imam Zejnul Abidin: “Tako mi Allaha, spreman sam odreći se djela mesa sa svoje mišice kao naknade za dvije osobine naših sljedbenika: ishitrenosti i nečuvanja tajni.”[2]
3. Imam Bakir: “Tako mi Allaha, zaista su mi najdraži oni moji prijatelji koji su najbogobojazniji, najučeniji i oni koji najbolje čuvaju naše riječi.”[3]
4. Imam Sadik: ”Naša stvar je pokrivena i ogrnuta je prisegom, pa ko nas izda ponizio ga Allah.”[4]
5. Imam Sadik: “Čuvanje naše tajne je borba na putu Božijem.”[5]
6. Imam Sadik: “Ko otkrije naš govor na našu štetu, on je poput onoga koji je porekao naše pravo.”[6]
7. Imam Sadik: “Ko izda naše riječi nije nas ubio pogreškom već ubio nas je namjerno.”[7]
8. Imam Sadik: “Onaj koji otkriva tajnu je skeptičan a onaj koji je govori onima kojima ne treba je nevjernik.”[8]
9. Imam Sadik u vezi sa riječima iz Kur’ana Zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su vjerovjesnike na nepravdi ubijali: “Tako mi Allaha, nisu ih ubijali rukama niti su to učinili sabljama, već čuli su njihove riječi zatim su ih odavali, nakon čega su bili hapšeni i ubijani.”[9]
10. Ebu Basir: “Upitao sam Imama Sadika u vezi toga što puno prenosim njegove hadise.” On me upita: “Da li si išta od naših riječi sačuvao?” Pokušao sam da se prisjetim, međutim, kada me je vidjeo u tom stanju reče: “Ono što kažeš svojim prijateljima ne predstavlja problem, već je otkrivanje tajne da prenosiš riječi onima koji ti nisu prijatelji.”[10]
Pohvala čovjeka koji čuva tajne
11. Imam Ali: “Blago li svakom čovjeku koji je nepoznat na kojeg se ne oslanja, poznaje ljude ali ga ljudi ne poznaju. Poznaje ga Allah po tome što je zadovoljan Njime; oni su svjetla upute.”[11]
12. Imam Ali: “Nakon mene će se pojaviti smutnje tame i slijepila koje će poticati na sumnju. Od njih će se sačuvati samo skriveni.” Neko reče: “Ko su skriveni, o Predvodniče pravovjernih?” Reče: “Oni za koje ljudi ne znaju šta se dešava u njihovim dušama.”[12]