Pokuđenost grđenja
1. Hazreti Hidr kada je savjetovao Musa, a.s.: “O sine Imranov, nikoga nemoj grditi kada zgriješi, a plači nad svojim grijehom.”[1]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko grdi svoga brata zbog grijeha od kojeg se pokajao, neće umrijeti a da ne počini isti taj grijeh.”[2]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko otkrije bestidno djelo isti je kao i onaj koji ga je počinio. Ko izgrdi vjernika zbog neke stvari neće umrijeti dok ne učini istu stvar.”[3]
4. Poslanik, s.a.v.a.: “Kada sluga nekog od vas počini blud, kaznite ga propisanom kaznom ali, ne grdite ga.”[4]
5. Poslanik, s.a.v.a.: “Ukoliko te brat vjernik grdi zbog onoga što zna u vezi tebe, ne grdi ga u vezi onoga što znaš o njemu, tako ćeš ti imati nagradu a on grijeh.”[5]
6. Imam Bakir: “Nema čovjeka koji svoga brata vjernika u oči izgrdi a da neće umrijeti od najgore smrti, takav ne zaslužuje da vidi dobra i sreće.”[6]
7. Imam Sadik: “Ko izgrdi vjernika izgrdit će ga Allah dž.š. i na Dunjaluku i na Ahiretu.”[7]
8. Imam Sadik: “Ne pokazuj zadovoljstvo s nesrećom koja je pogodila tvoga brata, jer njemu će se Allah smilovati a nesreću će poslati tebi.” Također, rekao je: “Ko se raduje nesreći koja je zadesila njegova brata, neće napustiti Ovaj svijet dok i njega ne zadesi.”[8]
[1]Kisasul-Enbija’, 157/171.
[2]Tenbihul-Havatir, 1/113.
[4]Tenbihul-Havatir, 1/57.
[5]Tenbihul-Havatir, 2/155.