Mjera mudrosti – hazreti Ejjub

1. Kur'an: “I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’, odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.”[1]

2. Poslanik, s.a.v.a.: “Bio je Ejjub najdobroćudniji čovjek, i najstrpljiviji čovjek, i od svih je najviše gušio srdžbu.”[2]

3. Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, s.v.t., je upitao Ejjuba: ‘Da li znaš zbog koje te greške u Mene zahvatila nedaća?’ Ejjub reče: ‘Ne znam.’ Reče Allah, s.v.t.: ‘Otišao si faraonu i blago si rekao dvije riječi.’”[3]

4. Ibn Abbas: “Jednog se dana Ejubu obratila njegova žena riječima: ‘E da bar hoćeš moliti Allaha da ti da ozdravljenje!’ On reče: ‘Teško tebi! Bili smo u blagodatim sedamdeset godina, pa hajde da se toliko strpimo i u nedaćama!’ Nakon toga nije proteklo puno vremena i Ejjub je ozdravio.”[4]

5. Imam Sadik: “Ejjub je bez ikakvog grijeha bio pogođen sedmogodišnjom nedaćom.[5]

6. Imam Sadik: “Allah, s.v.t., je stavio na kušnju Ejuba bez ikakvog grijeha, na što se on tako strpio da su ga korili (mu prebacivali) a poslanici ne trpe korenje (prebacivanje).”[6]

7. Imam Sadik: “Ejjub, a.s., nije ni jednoga trenutka tražio ozdravljenje za svoju bolest.”[7]