Mjera mudrosti – hazreti Musa i Harun

 

1. Kur'an: “Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouka za bogobojazne.”[1]

2. Kur'an: “I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je Musaom razgovarao posebnim razgovorom.”[2]

3. Poslanik, s.a.v.a.: “Prvi Poslanik, od Benu Israila je Musa, a.s., a posljednji Isa, a.s. Bilo ih je šest stotina.”[3]

4. Ibn Abbas: “Rekao je Poslanik, s.a.v.a.: ‘Vidio sam Isa, Musa i Ibrahim, a.s. Isa je imao kovrdžavu kosu, crveno lice i široka prsa. Musa je krupan kao da je od Zuttija. ‘A Ibrahim?’, upitaše prisutni. ‘Pogledajte u svog prijatelja, tj. u svoga Poslanika.’”[4]

5. Imam Ali: “Hvala Allahu, s.v.t. (…) Onaj koji je govorio s Musaom, i to kakvim samo govorom, i pokazao mu od Svojih znakova velike, ne koristeći ni dijelove tjelesne, ni sredstvo govora, ni jezik.”[5]

6. Imam Ali: “Ako hoćeš navest ću ti, kao drugo, primjer Musaa, a.s., s kojim je Allah govorio, kada je rekao: ‘Gospodaru moj, potrebna su mi dobra koja mi spuštaš.’ Boga mi, on Ga je molio samo za kruh svagdanji, jer on se hranio zeleni zemaljskom.”[6]

7. Imam Sadik: “Objavio je Allah, s.v.t., Musa Ibn Imranu: ‘Musa! Znaš li zašto Sam te odabrao od ljudi i izabrao s tobom da pričam?’ Musa reče: ‘Ne znam, o Gospodaru moj.’ Pa mu je Allah, s.v.t., objavio: ‘Gledao sam na Zemlju i nisam od tebe na njoj našao poniznijeg prema Meni.’”[7] 8. Imam Sadik: “Kada je faraon ustanovio da će njegova vlast biti uništena rukom Musaa, a.s., naredio je da se iskupe proroci. Oni su mu ukazali da je porijeklom iz Benu Israila. Odmah je naredio vojnicima da raspore trbuhe trudnicama Benu Israila. Na taj je način pobio više od dvadeset hiljada beba. Međutim, nije uspio ubiti Musaa, a.s., jer čuvao ga je Allah, s.v.t.”[8]

Govor u vezi Musaa i Haruna, a.s.

Rođen je u kući israilskoj u vrijeme kada su muška novorođenčad izraelćana bila ubijana naredbom faraonovom. Majka ga je stavila u košaru i spustila ga u Nil. Uzeo ga je faraon, a zatim ga vratio majci radi dojenja, odgoja. Odrastao je u kući faraonovoj.

Kada je postao punoljetan ubio je jednog Kopta, te pobjegao iz Egipta u Medjen iz straha od faraona i njegovih da ga ne bi ubili iz osvjete.

U Medjenu se zadržao kod Šuajba, a.s., gdje je oženio njegovu kći.

Nakon određenog vremena Musa se sa svojom porodicom uputio u Egipat. Prolazeći poret Tura vidio je vatru, a s obzirom da je noć bila mračna a on izgubio put, ostavio je porodicu gdje su se bili zatekli, a on se uputio prema vatri da donese vatre ili da nekog pita za put.

Kada joj je prišao pozvao ga je Allah, s.v.t., s desne strane doline te blagoslovljene površine iz drveta. Govorio je s njim, izabrao ga za poslanika, i dao mu devet znakova poslanstva i poruke Božije koje treba pokazati faraonu i njegovom narodu. Između ostalog bili su to štap i bijela ruka. Naredio mu je da ide faraonu.

Musa je otišao faraonu i pozvao ga u vjeru istine, i tražio od njega da pusti Israelćane da idu s njim te da ih više ne podjarmljiva i ne muči. Pokazao mu je svoje mudžize, štap i bijelu ruku. Međutim, faraon nije prihvatio poziv već je stupio u rat protiv Musa, a.s., koristeći svoje mađioničare. Mađioničari su došli sa opsenama aždaha i zmija. Međutim, kada je Musa bacio svoj štap, njegova je aždaha progutala sve ono što su mađioničari bili bacili. Kada su to vidjeli, mađioničare se baciše na sedždu i povikaše: Vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaa i Haruna. Dok je faraon ustrajao u svom nevjerstvu, zaprijetio je čarobnjacima i nije povjerovao.

Musa je ipak i dalje pozivao faraona i njegov narod pokazivajući im svoje znakove kao što su vjetar, skakavci, uši, žabe, krv, jedan nakon drugoga. Dočim, oni su i pored toga ustrajali na svome i dalje ostali oholi. Kako bi ih pogodio koji znak oni su govorili Musao, moli svoga Boga da nas spasi ovoga i mi ćemo ti povjerovati i pustit ćemo tvoj narod da ide s tobom. Međutim, kada bi im Allah nakon određenog vremena digao nedaću oni bi pogazili obećanje.

Zato je Allah naredio Musau da sa Israelćanima krene noću. Oni su krenuli i tako stigli do obale mora. Faraon se sa svojom svitom i vojskom dao u potjeru. Kada su se ove dvije skupine mogle vidjeti, narod zavapi na sav glas: Stići će nas. On im reče: Nikada, jer zaista je moj Gospodar sa mnom i uputit će me šta da radim. I bi mu naređeno da udari štapom po vodi, i razdvoji se voda, te Israelćani pređoše na drugu stranu, a slijediše ih faraon i njegova vojska. Kada su svi ušli, Allah naredi vodi i ona se sa svih strana sruči njima na glavu i svi se podaviše.

Nakon toga što je Allah, s.v.t., spasio Israelćane od faraona i njegove vojske i preveo ih na suho, na tom mjestu nije bilo ni vode ni zelenila. On im se smilovao i slao im prepelice a manu, a Musau je naredio da udari štapom o jednu stijenu iz koje je provrelo dvanaest izvora vode i svako je pleme imalo svoj izvor iz kojeg su pili, jeli su prepelice i manu a iznad glava im je bio oblak, koji je pravio hladovinu.

Nakon toga obavezao je Allah Musaa da na Turu provede četrdeset noći da bi mu bio objavlje Tevrat. Musa je izabrao sedamdesetoricu iz svog naroda da bi čuli govor Božiji zajedno s njim. Oni su čuli razgovor, ali rekli su da ako Ga ne vidimo nećemo vjerovati u tebe. Iznenada, dok su gledali, pogodi ih bljesak i oni pomriješe. Međutim, Musa, a.s., se molio i Allah ih je proživio. Nakon što je upotpunjen dogovor od četrdeset noći, Bog objavi Musau Tevrat, i obavjestio ga da nakon što je otišao Samiri je zaveo njegov narod te su počeli obožavati tele.

Musa, ujedno i tužan i ljutit, se vrati u svoj narod, spalio je tele, a pepeo bacio u more, Samiriju otjerao rekavši mu: Idi, i cio život ćeš govoriti, ne dodirujte me. A ljudima je naredio da se pokaju i da pobiju među sobom griješnike. Nakon toga im je prihvaćeno pokajanje. Međutim, i pored toga nisu htjeli prihvatiti propise koji su bili u Tevratu, što je išlo dotle da im je Allah nad glave nadnio planinu Tur.

Israelćanima je dodijalo da jedu prepelice i manu te rekoše: Nemožemo se strpiti na jednoličnoj hrani. Tražili su od Musaa da učini da im izraste zelen poput krastavaca, bijelog luka, leće i luka. Nakon toga Allah im je naredio da uđu u svetu zemlju koju im je propisao. Međutim, oni nisu htjeli poslušati, usljed čega im je zabranio tu zemlju i osudio ih na lutanje tako da su se četrdeset godina lutali po pustinji.