Mjera mudrosti – hazreti Salih

1. Kur'an: “A Semudu – njegova brata Saliha. ‘O narode moj’ – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Donio sam vam dokaz od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak.’”[1]

2. Imam Ali: “O ljudi, zaista ljude okuplja zadovoljstvo ili mržnja. Samo je jedan čovjek zaklao devu Semudovu, ali Allah ih je sve obuhvatio u kazni, budući da su mu se svi oni pridružili u pristajanju njihovu kroz saglasnost nijhovu. Tako je Allah, s.v.t., rekao: ‘Ali, oni je zaklaše, pa se potom pokajaše.’ Onda je tlo njihovo propalo razdiranjem glasa naglog, kao što šiljak rala razdire slabu zemlju neoranu.”[2]

3. Ebu Matar: “Kada je smutljivac Ibn Muldžem udario hazreti Alija, hazreti Hasan reče: ‘Da ga ubijem?’ Imam Ali reče: ‘Ne, već ga uhapsi, pa ako umrem ubijte ga, a kada umrem, ukopajte me ovdje iza, na mjestu gdje je mezar moga brata Saliha, a.s.’”[3]

Govor u vezi Saliha i njegovog naroda Semud

Živio je Semud tradicijom plemena i predaka po kojoj je među njima vodstvo bilo u rukama staraca i istaknutih ljudi. U gradu u kojem je Salih bio Poslanik, postojalo je devet skupina koje su pravile smutnju, a nisu bili od dobrih ljudi. (Neml, 48)

Postali su oholi i obožavali su idole, i prelazili sve granice u zlu i nasilju.

Kada je Semud zaboravio na svoga Gospodara i kada su pretjerali u tome, Allah im posla Saliha za poslanika. Poticao je iz časne i ugledne porodice koja je bila čuvena po mudrosti i sposobnosti. (Hud, 62; En-Neml, 49)

On ih je pozivao u vjeru u jednoga Allaha, s.v.t., i da se prođu obožavanja kipova, i da u društvu poštuju pravednost i dobročinstvo i da na zemlji ne čine nered, smutnju i pretjerivanje, opominjući ih kaznom. (Hud, Eš-Šu’ara, Eš-Šems, i dr.)

Međutim, oni su ipak činili opake stvari, varali su, i izabrali najopakijeg za ubistvo deve i on je zakla. Oni su rekli Salihu: “Ako govoriš istinu učini nek nam se dogodi ono čime nam prijetiš.” Salih, a.s., reče: “Ostanite u kućama tri dana i uživajte, ovo nisu lažne prijetnje.” (Hud, 65)

Zatim su stanovnici grada smislili spletku za Salih, zakleli su se da Saliha i njegove pristalice napadnu noću, a reći će njegovom zaštitniku: “Mi nismo bili prisutni prilikom njegove propasti. Oni su smišljali lukavstvo a i Allah je pripremao za njih lukavstvo a oni nisu bili svjesni toga.” (Neml, 50) “I zateče ih svjetlica, a oni je gledahu.” (Ez-Zarijat, 44) “I potres i glas ih obuhvati i uništi ih u kućama. Zatim se Salih okrenu od njih i reče: ‘O narode moj, dostavio sam vam poruku moga Gospodara i savjetovao sam vas, međutim, vi niste volje savjetnike.’” (El-E’araf, 79/Hud, 67) “A Allah spasi one koji vjeruju i koji su bogobojazni.” (Fussilet, 18) “Nakon propasti Semuda ču se Glas glasnika Božijeg: Znajte, zaista su Semud porekli svoga Gospodara, i znajte ne bilo Semuda.” (Tefsir El-Mizan, 10/317)