1. Imam Ali: “Znajte da je ono čime ste obavezani lahko, a da je za to nagrada velika, i da za nasilje i zločine, što je Allah, s.v.t., zabranio ne bi bilo straha od kazne, u tom bi slučaju nagrada za klonjenje od toga bila bi dovoljna za suzdržavanje od pristajanja onome za čije neostavljanje nema isprike nikakve.”[1]
2. Imam Ali: “Zaista Allah, s.v.t., naređuje robovima Svoji izbor vlastiti, a zabranjuje im opominjanjem. On ostavlja u obavezu ono što je lahko, a ne opterećuje onim što je teško. On za malo daje puno. Njemu se pokorava ali ne prisilno. Nepokoravanje Njemu nije zato što je On nadvladan. On nije slao vjerovjesnike radi igre. On nije spustao knjige ljudima bez svrhe. On nije uzalud stvorio nebesa i zemlju i ono što je među njima. To je nagađajne onih koji nevjeruju, pa teško u Vatri onima koji nevjeruju.”[2]
Allah ne optrećuje nikoga iznad njegovih moći
3. Kur'an: “Allah ne opterećuje nikoga preko mogućnosti njegovih.”[3]
4. Poslanik, s.a.v.a.: “Kazna za devet stvari je dignuta sa moga ummeta: greška, zaborav, ono što čovjek ne zna, ono što nije moćan, ono na što je učinjeno kao neizbježno, ono na što su natjerani, loš predznak, sumnja prilikom razmišljanja o stvaranju, zavist koja se ne pokaže jezikom ili rukom.”[4]
5. Imam Sadik: “Ljudima je naređeno samo ono što je u okviru njihovih moći. Dakle sve što je naređeno ljudi to mogu učiniti a ono što izlazi iz okvira njihovih moći od toga su oslobođeni.”[5]
[1]Staza rječitosti, pismo 51.
[2]Staza rječitosti, izreka 78.; Sad, 27.
