1. Kur'an: “Reče: ‘O narode moj, shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem; jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a sretan ishod moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se vraćam.’”[1]
2. Imam Ali: “Pomoć od Boga je Božija providnost.”[2]
3. Imam Ali: “Sretan ishod od Boga je Milost.”[3]
4. Imam Ali: “Sretan ishod je od privlačenja Gospodarevih.”[4]
5. Imam Ali: “Pomoć Božija je početak blagodati.”[5]
6. Imam Ali: “Zalaganje bez Božije pomoći nema koristi.”[6]
7. Imam Ali: “Pomoć Božija je početak sreće.”[7]
8. Imam Ali: “Nema vodiča kao što je pomoć Božija.”[8]
9. Imam Ali: “U pomoć Božiju spada i pamćenje iskustva.”[9]
10. Imam Ali: “U pomoć Božiju spada i zaustavljanje pri smetenosti.”[10]
11. Imam Bakir: “Nema blagodati poput zdravlja, a nema zdravlja poput potpore Božijom pomoći.”[11]
12. Imam Bakir kada je bio upitan za značenje la havle ve la kuwwete illa billah: “Znači da mi nemamo snage odstupiti od neposlušnosti Bogu osim uz potporu Božiju, i mi nemamo moći da budemo pokorni Bogu osim uz pomoć Božiju.”[12]
Pomoć Božija i bez podrške Božije
13. Kur'an: “Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!”[13]
14. Poslanik, s.a.v.a.: “Neposlušnost Allahu čini da griješnikom ovlada poraz (lišenost podrške Božije) sve dok ga ne odnese do većih grijeha.”[14]
15. Imam Ali: “Pomoć Božija pomaže razumu, ostajanje bez pomoći Božije pomaže neznanju.”[15]
16. Imam Ali: “O ljudi, onaj koji od Boga traži savjet uspijeva, a onaj ko Njegovu riječi uzme za vodiča biva upućen putem najpostojanijim, zaista je susjed Allahov siguran, a neprijatelj preplašen.”[16]
17. Imam Sadik u vezi sa riječima Božijim: A moj uspjeh zavisi samo od Allaha; kao i riječi: Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ukoliko vas ostavi bez podrške, je rekao: “Kada čovjek iz pokornosti uradi ono što mu je naredio Allah, s.v.t., njegovo djelo odgovara naredbi Božijoj, a time se čovjek naziva, uspješnim. Kada čovjek poželi učiniti neko loše djelo tada se Allah ispriječi između njega i toga djela i on ga ostavi, to ostavljanje djela bilo je zbog pomoći Božije, s.v.t. A ukoliko se ne ispriječi između čovjeka i tog lošeg djela dok ga on ne počini, to znači da ga je ostavio bez potpore, nije ga pomogao i nije mu dao potporu.”[17]
[8]Staza rječitosti, izreka 113.
[9]Staza rječitosti, izreka 211.
[14]Tenbihul-Havatir,2/102.
[16]Staza rječitosti, govor 147.