1. Lukman, a.s., savjetujući svoga sina: “Sinak, ukoliko imaš sumnju u vezi smrti pa pokušaj da ne spavaš, ali to ne možeš izvesti, a ukoliko sumnjaš u proživljenje pa pokušaj se proći buđenja nakon spavanja, što također ne možeš učiniti.”[1]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Proživljenje je poprište djela, onaj koji je za života radio postignut će uspjeh, a onaj koji nije iskoristio priliku kajat će se za propušteno.”[2]
3. Imam Zejnul-Abidin: “Znaj o sine Ademov, da nakon ovoga postoji veće, strašnije i za srca bolnije. To je Sudnji dan. To je Dan kada će se sakupiti ljudi. Dan kada će svi biti prisutni. U njemu će Allah dž.š. sakupiti prve i posljednje.”[3]
Argumenti dokazivanja proživljenja
4. Kur'an: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”[4]
5. Kur'An: Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s bogobojaznim isto kao i s griješnicima?[5]
6. Kur'an: INama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?” Reci: “Oživjet će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio.[6]
7. Kur'an: Čovjek kaže: “Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?” A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?[7]
8. Kur'an: On je taj koji iz ničega stvara i On to ponovo čini, što Mu je lakše; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.[8]
9. Kur'an: Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakom mrtvila njezina! To je Onaj koji mrtve oživljava, On je svemoćan.[9]
10. Kur'an: Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo, koja je mrtva bila; takvo će biti oživljenje.[10]
Bliskost časa
11. Kur'an: Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, u nemaru, odvraćeni.[11]12. Poslanik, s.a.v.a., pokazujući na svoj kažiprst i srednji prst: “(Vremenski razmak između) Moga poslanstva i Sudnjega dana je kao ova dva prsta.” Zatim reče: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, zatičem taj čas među mojim plećima.”[12]
13. Imam Ali: “Vi i Dan sudnji na užetu ste istom.”[13]
Samo Bog zna vrijeme Časa
14. Kur'an: Ljudi te pitaju o Času, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, možda je Čas blizu![14]
15. Imam Sadik: “Rekao je Isa sin Merjemin, a.s., Džebrailu: ‘Kada će Sudnji dan?’ Džebrail se tako usplahiri da je ostao bez svijesti. Kada je došao sebi reče: ‘O Ruhullahu, pitani o tome ne zna bolje od onoga koji pita. A Onaj kome pripadaju oni koji su na nebesima i zemlji priredit će vam ga iznenada.”[15]
Predznaci Sudnjega dana
16. Kur'an: Zar oni čekaju da im Smak svijeta iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu? A šta će im koristiti opomena kad im on dođe?[16]
17. I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.[17]
18. Kur'an: Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese.[18]
19.A nije tako! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi.[19]
20. A planine s mjesta pomaknu![20]
21. A planine postanu kao šarena vuna iščupana.[21]
22. Kur'an: I kada zvijezde popadaju.[22]
23. Kur'an: Kada Sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju.[23]
24. Kur'an: I kada se mora jedna u druga uliju.[24]
25. Kur'an: I nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti.[25]
Dan izlaska
26. Kur'an: Dan kada će oni uistinu zov čuti, to će biti Dan izlaska (iz mezara).[26]
27. Imam Zejnul-Abidin: “Najteži trenuci za čovjeka su tri sljedeća trenutka: trenutak kada vidi meleka smrti, trenutak kada ustane iz mezara i trenutak kada će stati pred svoga Gospodara Uzvišenog.”[27]
Odlike zborišta na Sudnjem danu
28. Poslanik, s.a.v.a.: “Čovjek umire kako je živio, a bit će proživljen kako je umro.”[28]
29. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista će te posjetiti Boga bosi, goli i neobrezani.”[29]
30. Poslanik, s.a.v.a.: “Svi će na Sudnji dan doći žedni.”[30]
31. Imam Ali: “Čuj, o nemarniče zalutali, od savjetovaoca uputitelja. Učinjen je Sudnji dan, danom podnošenja djela i ispitivanja, danom nagrade i kazne. Danom kada će djela ljudi biti razmatrana, i kada će biti prebrojavani grijesi. Danom kada će se topiti očne zjenice od sramote i kada će trudnice pobacivati ono što im je u utrobama.”[31]
32. Imam Ali: “To je Dan kada će Allah u njemu sakupiti prve i posljednje radi sviđanja računa i isplate za djela. Oni će pokorno stajati, dok će im znoj do usta dopirati a tlo se pod njima tresti. U položaju najboljem od njih biti će onaj koji nađe mjesto za obje noge svoje i dovoljna prostora za sebe.”[32]
Bogobojazni na Sudnjem danu
33. Poslanik, s.a.v.a. o riječima Božijim: Dan kada ćemo bogobojazne pred Milostivim sakupiti kao izaslanike: “Zaista izaslanici jašu, to su ljudi koji su svjesni Allaha i Allah ih voli pa ih je izdvojio i zadovoljan je njihovim djelima i nazvao ih je bogobojaznim.”[33]
Griješnici na Sudnjem danu
34. Imam Sadik: “Ko se odnosi prema muslimanima dvolično i sa dva jezika, doći će na Sudnji dan a imat će dva jezika od vatre.”[34]
35. Imam Sadik: “Ko silom jede iz imetka svoga brata a to mu ne vrati, jede žeravicu od vatre na Sudnjem danu.”[35]
36. Imam Sadik: “Ko uči Kur'an da bi ?????? doći će na Sudnji dan sa licem bez mesa.”[36]
37. Imam Sadik: “Zaista će oholi biti proživljeni u obliku mrava, tako da će ih ljudi gaziti sve dok Uzvišeni ne završi obračun.”[37]
38. Imam Sadik: “Kada nastupi Sudnji dan čut će se poziv: Gdje su oni što su odbacivali Moje prijatelje? Ustat će ljudi na čijim licima neće biti mesa. Pa će biti rečeno: Ovi su uznemiravali vjernike, i nanosili im bol i bili protiv njih i korili ih zbog njihove vjere. Zatim će biti naređeno da se vode u Džehennem.”[38]
Knjiga djela
39. Kur'an: I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati: “Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”[39]
40. Imam Bakir u vezi ajeta I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati: “Gdje god da bude sa njim su i njegova dobra i loša djela, neće se moći odvojiti od njih, sve dok mu se na Sudnjem danu ne preda knjiga njegovih djela.”[40]
41. Imam Sadik u vezi ajeta “Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!”: “Spomenut će se čovjeku sve ono što je radio i što mu je za njega zapisano. Kao da ga je tada učinio, zato će i govoriti: Teško nama kakva je ovo knjiga nema ni malog ni velikog a da ona nije registrovala.”[41]
42. Imam Sadik: “Kada nastupi Sudnji dan dat će se čovjeku knjiga njegovih djela, pa će mu biti rečeno: Čitaj!” Reče prenosilac: ‘Upitah: Poznaje li ono što je u njoj?’ Reče: “Sjetit će se on, a nema pogleda ni riječi ni koraka ni bilo čega a da ona nije spomenula, kao da je sve to toga trenutka učinio. Upravo zbog toga će reči: Teško nama, kakva je ovo knjiga…”[42]
Desni i lijevi
43. Imam Sadik: “Kada Allah Uzvišeni bude htio svesti račun s vjernikom dat će mu knjigu s desne strane i razračunat će ono što je među njima, pa će reći: ‘Moj robe, učinio si tako i tako i radio si to i to!’ Odgovorit će: ‘Tako je, Gospodaru moj, učinio sam to.’ Pa će reći: ‘Oprostio sam ti i pretvorio u dobra djela.’ Reći će ljudi: ‘Slavljen neka je Allah, zar ovaj nije imao nikakvog grijeha? A to se vidi u riječima Božijim: A onaj kome se knjiga da u desnu ruku pa imat će brz i lahak obračun i vratit će se svojima radostan.”[43]
Imam Sadik: “Kada Uzvišeni Allah želi obračun sa svojim zlim robom to čini u prisustvu ljudi, osuđuje ga i predaje mu knjigu u lijevu ruku. To se vidi u riječima Božijim: A onaj kome se knjiga iza leđa bude dala, pa ubrzo će reći teško meni propadoh, i otići će u vatru razbuktalu, zaista je bio među svojima radostan.”[44]
[1]Biharul-Envar, 7/42/13.
[13]Staza rječitosti, Govor 190.
[15]Kisasul-Enbija, 281/346.
[28]Tenbihul-Havatir, 2/133.
[29]Et-Tergibu vet-Terhib, 4/384/11.
[30]Kenzul-‘Ummal, 38938.
[31]Emalije Tusi, 653/1353.
[32]Staza rječitosti, Govor 102.
[34]Sevabul-E'amal, 319/1.
[35]Sevabul-E'amal, 322/8.
[36]Sevabul-E'amal, 329/1.
[41]Tefsir ‘Ajjaši, 2/228/35.
[42]Tefsir ‘Ajjaši, 2/228/34.
[43]Ez-Zuhdu Lil-Husejn Ibn-Se’id, 92/246.
[44]Ez-Zuhdu Lil-Husejn Ibn-Se’id, 92/246.