Mjera mudrosti – Razvod braka

Pokuđenost razvoda

1. Poslanik, s.a.v.a.: “Bog nije dozvolio ništa što mu je omraženije od razvoda braka.”[1]

2. Poslanik, s.a.v.a.: “Allahu su mrski ili su daleko od Njegove milosti ljudi i žene koji se često žene, tj. udaju.”[2]

3. Imam Bakir: “Allahu su mrski ljudi koji se često razvode pa se žene.”[3]

4. Imam Sadik: “Nema ništa od dozvoljenih stvari što je kod Allaha omraženije od razvoda braka, a Allah mrzi onoga koji se često razvodi i ženi.”[4]

5. Imam Sadik: “Allah voli kuću u kojoj je svadba (brak), a mrzi kuću u kojoj je razvod braka, i nema ništa mrže Bogu od razvoda braka.”[5]

Mudrost tri puštanja

6. Kur'an: “A ako je opet pusti, onda mu se ne može vratiti što se neće za drugog muža udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugom vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati; to su Allahove odredbe, on ih objašnjava ljudima koji žele da znaju.”[6]

7. Imam Rida kada je upitan za razlog nemogućnosti vraćanja žene svome suprugu koji je tri puta pustio, prije nego li postane žena nekom drugom čovjeku, odgovorio je: “Bog je puštanje (razvod s pravom povratka) dozvolio da bude dva puta i rekao: Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati, tj. trećim razvodom ili pustanjem. A zato što je trećim puštanjem čovjek ušao u ono što je Allahu mrsko, On mu je tu ženu nakon toga zabranio sve dok je ne oženi neko drugi; zbog toga da ljudi ne bi olahko pristupali razvodu i da žene ne bi bile oštećene.”[7]

8. Imam Rida u pismu Muhammedu Bin-Sinanu u vezi sa razlogom trećeg puštanja: “Razlog propisivanja tri puštanja jeste da se od prvod do trećeg puštanja da prilika za ponovni pokušaj zajedničkog života ili ukoliko je u pitanju bila srdžba da se ista stiša, kao i zbog toga da bi se žene primirile i opametile te ustuknule iz neposlušnosti svojim supruzima, zato je žena zaslužila odvajanje i razvod ukoliko je učinila neposlušnost svome mužu. Razlog stalne zabranjenosti žene nakon devet razvoda jeste to da čovjek ne uzme razvod za sredstvo zabave, da ne ucvili ženu i da dobro pazi i da bude svjestan šta radi. I da zna da nakon devetog razvoda više nema prava na zajednički život sa njom.”[8]