Mjera mudrosti – Utaja, potkradanje

Utaja, potkradanje[1]

1. Kur'an: “I ne dostoji vjerovjesnicimada potkradaju! A onaj koji potkrada – donijet će na Sudnji dan to što je ukrao…”[2]

2. Ibn-Abbas: Ajet: I ne dostoji vjerovjesnicimada potkradaju!, objavljen je zbog crvene prostirke koja bijaše nestala iz plijena dobijenog u bici na Bedru. Neki ljudi su govorili: “Možda je uzeo Poslanik!” Zatim je Allah, dž.š., objavio ajet: I ne dostoji vjerovjesnicimada potkradaju!”[3]

3. Omer: “Onog dana na Hajberu dođe skupina ljudi kod Poslanika i rekoše: “Taj i taj je šehid, taj i taj je šehid, taj i taj je šehid.” Dok ne stigoše do jednog čovjeka i rekoše: “Taj i taj je šehid.” Tada reče Poslanik, s.a.v.a.: “Ne, zaista sam ga vidio u Vatri u burdi koju je pokrao ili u ogrtaču kojeg je pokrao.”[4]

4. Imam Sadik: “Potkradanje, važi za svaku stvar koja se utaji od Imama, kao i za jedenje imetka siročadi sa sumnjom, i za imovinu stečenu na sumnjiv način.”[5]