U djelu Tarihu Dimešk se prenosi od Muniba: “Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., u vremenu paganstva kako govori: ‘O ljudi, recite: Nema boga, osim Boga! – spasićete se.’ Tada su ga neki od njih pljuvali u lice, neki su na nj zemlju bacali, a neki su ga psovali. U tom je naišla neka djevojka sa posudom vode i oprala njegovo lice i ruke. On je rekao: ‘O kćerkice, strpi se, i nemoj tugovati i bojati se za svoga oca ni od poraza, ni od poniženja!’ Upitao sam: ‘Ko je ova?’ Odgovorili su: ‘Zejneba, kćerka Allahova Poslanika, s.a.v.a., ona bijaše mlada djevojka.’”
Uzvišena ćud
Kur'an:
وَإِنَّكَ لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ
1.“Zaista, ti si uzvišene ćudi.”[1]
Hadis:
2. Imam Sadik, mir s njime, je rekao: “Božiji Vjerovjesnik, s.a.v.a., otkad ga je Bog Višnji poslao, nikad nije jeo oslonjen na nešto. Mrzio je da se uspoređuje s vladarima, a mi nismo u stanju da tako činimo.“[2]
3. U djelu Et-Tabekatu-l-kubra se prenosi od Aiše da je, upitana o ćudi Vjerovjesnika, mir s njim, u njegovoj kući, rekla: “Bio je od svih ljudi najljepšeg ponašanja, nije bio bestidan, ni poročan, ni bučan na trgovima, i nije na zlo uzvraćao zlom, nego je praštao i velikodušan bio.”[3]
4. U djelu El-Garat se prenosi od Ibrahima ibn Muhammeda, od potomka Alijeva, mir s njim: “Kada bi Ali, mir s njim, opisivao Vjerovjesnika, s.a.v.a., govorio je: ‘On je Pečat vjerovjesnika, od svih ljudi najdarežljivije ruke, najhrabrijeg srca, najiskrenijeg govora, najpouzdanijeg jamstva, najnježnije duše i najplemenitijeg druženja (onaj ko ga je vidio iznenada, osjećao je strahopoštovanje prema njemu, a onaj ko se s njim družio poznavajući ga, volio ga je). Njegov opisivalac kaže: ‘Ni prije ni poslije nisam vidio nikog kao njega.’”[4]
5. U djelu Et-Tabekatu-l-kubra se prenosi od Abdullaha ibnul-Harisa: “Nisam vidio nikog nasmijanijeg od Allahova Poslanika, s.a.v.a.”[5]
Pouzdani
Kur'an:
6. “Onom koga drugi slušaju, tamo pouzdanog.”[6]
Hadis:
7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Boga mi, ja sam, uistinu, pouzdani na Nebu i pouzdani na Zemlji!”[7]
8. U djelu Siretu Ibn Hišam stoji: “Kurejšije su Allahovog Poslanika, s.a.v.a., prije nego mu je sišla Objava nazvali Pouzdani (El-Emin).“[8]
Iskreni
9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “O ljudi, vođa ne laže svojim sljedbenicima. Kad bih lagao, ne bih lagao vama! Tako mi Boga – a nema Boga mimo Njega! – ja sam, uistinu, Božiji poslanik vama posebno, i svim ljudima općenito. Boga mi, vi ćete sigurno umrijeti kao što spavate, bićete sigurno oživljeni kao što se budite, biće vam sigurno sveden račun kako ste radili i bićete sigurno isplaćeni za dobro dobrim, a za loše lošim. Zaista, Džennet je zauvijek i Džehennem je zauvijek!“[9]
Pravedni
Kur'an:
10. “…I reci: ‘Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da među vama pravedno sudim…’”[10]
Hadis:
11. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: „Božiji Poslanik, s.a.v.a., je raspodijelio svoje trenutke među svojim ashabima tako da je gledao i u ovog, i u onog podjednako.“[11]
Hrabri
12. Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Vidio sam lično na Dan Bedra, dok smo tražili zaklon u Vjerovjesniku, s.a.v.a., da je on od nas bio najbliži neprijatelju, i on toga dana bijaše najhrabriji čovjek.”[12]
13. U djelu Kenzu-l-‘ummal se prenosi od Ibn Aziba: „Kad god bi se borba rasplamsala mi bismo se štitili Božijim Poslanikom, s.a.v.a. Zaista, hrabar je onaj kojeg se nastoji oponašati!“[13]
Premilostivi
Kur'an:
14. “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem krenete, a prema vjernicima je blag i premilostiv.”[14]
Hadis:
15. U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Enesa: “Kada Allahov Poslanik, s.a.v.a., ne bi vidio nekog tri dana, raspitivao bi se o njemu, pa ako bi bio odsutan, molio bi za njega, ako ne bi bio odsutan, posjetio bi ga, a ako bi bio bolestan, obišao bi ga.”[15]
16. U djelu Et-Tabekatu-l-kubra se prenosi od Ebu Seida el-Hudrija: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., bijaše stidljiviji od djevice u njenoj nosiljci. A kada bi nešto smatrao neprijatnim, mi smo to mogli prepoznati na licu njegovom.”[16]
Ponizni
17. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, Bog Višnji mi je objavio da budete međusobno ponizni, tako da se jedan nad drugim ne uzdiže i da jedan drugom ne čini nepravdu!“[17]
18. Imam Bakir, mir s njim, je rekao, ističući poniznost i uzdržanost Allahova Poslanika, s.a.v.a.: “Džibril, mir s njim, dolazio mu je u tri navrata s ključevima zemaljskih riznica, ostavljajući mu na volju da sam bira, a da mu Bog Višnji neće ništa umanjiti od onog što mu je pripremio za Sudnji dan. I on je izabrao poniznost svome Gospodaru Svevišnjem.”[18]
19. U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Ebu Zerra: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., sjeđaše među svojim ashabima pa kad bi došao stranac ne bi znao ko je od njih on sve dok ne bi upitao. Zato smo tražili od Vjerovjesnika, s.a.v.a., da ima određeno mjesto, kako bi ga stranac mogao prepoznati kada mu dođe. I tako smo mu napravili klupu od gline na kojoj je sjedio, a mi smo sjedili okolo njega.”[19]
20. U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi od Ibn Mesuda: “Vjerovjesniku, s.a.v.a., je došao neki čovjek da s njim razgovara i počeo je drhtati. Tada mu je on rekao: ‘Smiri se, pa ja nisam vladar!’”[20]
Strpljivi
21. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Niko nikad nije bio uznemiravan kao što sam ja uznemiravan zarad Boga.“[21]
22. U djelu Tarihu Dimešk se prenosi od Muniba: “Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., u vremenu paganstva kako govori: ‘O ljudi, recite: Nema boga, osim Boga! – spasićete se.’ Tada su ga neki od njih pljuvali u lice, neki su na nj zemlju bacali, a neki su ga psovali. U tom je naišla neka djevojka sa posudom vode i oprala njegovo lice i ruke. On je rekao: ‘O kćerkice, strpi se, i nemoj tugovati i bojati se za svoga oca ni od poraza, ni od poniženja!’
Upitao sam: ‘Ko je ova?’ Odgovorili su: ‘Zejneba, kćerka Allahova Poslanika, s.a.v.a., ona bijaše mlada djevojka.’”[22]
23. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ibn Mesuda: “Kao da gledam Vjerovjesnika, s.a.v.a., koji kazuje o jednom od vjerovjesnika koga je narod njegov tukao toliko da je krvario, a on je, brišući krv sa svoga lica, govorio: ‘Bože moj, oprosti mome narodu jer oni ne znaju!’”[23]
Uzdržljivi
24. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, kada je bio upitan: “A zašto ne uzmeš postelju?” – jer je on spavao na hasuri, koja je ostavila trag na njegovim bokovima – rekao: “Šta ja imam sa Ovim svijetom? Moj, kao i primjer Ovoga svijeta je kao primjer konjanika, koji je putovao u vrelom danu pa se za jedan časak zaustavio u hladu jednog drveta, a potom nastavio putovanje, ostavivši ga.’”[24]
25. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je umro, a pri sebi je imao dug.”[25]
26. U djelu Mekarimu-l-ahlak se prenosi: “Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., je došao Ibn Huli s posudom u kojoj su bili med i mlijeko, a on je odbio, rekavši: ‘Dva pića u jednom i dvije posude u jednoj?!’ I odbio je to popiti, a zatim rekao: ‘Ja to ne zabranjujem, ali ne volim raskoš i da sutra odgovaram za bespotrebnosti Ovoga svijeta. Ja volim skromnost, jer ko bude Bogu ponizan, Bog će ga uzvisiti.’”[26]
Stavljanje sebe i svoje porodice (Ehli-bejta) na prvo mjesto u iskušenju
27. Imam Ali, mir s njim, u pismu Muaviji, između ostalog, je rekao: “Kada bi se borba rasplamsala i ljudi ustuknuli, on bi članove svoje porodice isturao naprijed i njima štitio svoje drugove od kreševa sabalja i kopalja. Tako je Ubejda ibnul-Haris poginuo na Dan Bedra, Hamza je poginuo na Dan Uhuda, a Džafer je poginuo na Dan Mu'te.”[27]
Nije se ljutio zarad sebe
28. Imam Ali, mir s njim, opisujući Vjerovjesnika, s.a.v.a., je rekao: “Nije se svetio za nepravdu prema njemu, sve dok Božije zabrane ne bi bile povrijeđene pa je tada njegova srdžba bila zarad Boga Višnjeg.”[28]
29. U zbirci Sahihu Muslim se prenosi od Aiše: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije nikog udario svojom rukom, ni ženu ni slugu, osim kada se borio na Božijem putu. Nije mu nikad bila učinjena nepravda, a da se on osvetio njezinom počinitelju, osim kada je bilo oskrnavljeno nešto od Božijih zabrana pa bi on kaznio zarad Boga Višnjeg.”[29]
[2]El-Kafi, sv. 6, str. 272, predaja 8.
[3]Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 365.
[4]El-Garat, sv. 1, str. 167.
[5]Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 372.
[7]Kenzu-l-‘ummal, sv. 11, str. 457, predaja 32147.
[8]Siretu Ibn Hišam, sv. 1, str. 210.
[9]El-Menakib libni Šehr Ašub, sv. 1, str. 49.
[11]El-Kafi, sv. 8, str. 268, predaja 393.
[12]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 53, predaja 25.
[13]Kenzu-l-‘ummal, sv. 12, str. 419, predaja 35347.
[15]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 55, predaja 34.
[16]Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 368.
[17]Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 110, predaja 5722.
[18]El-Kafi, sv. 8, str. 130, predaja 100.
[19]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 48, predaja 8.
[20]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 48, predaja 7.
[21]Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 130, predaja 5818.
[22]Tarihu Dimešk, sv. 57, str. 188.
[23]Sahihu-l-Buhari, sv. 3, str. 1282, predaja 3290.
[24]Musnedu ibn Hanbel, sv. 1, str. 646, predaja 2744.
[25]El-Kafi, sv. 5, str. 93, predaja 2.
[26]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 79, predaja 124.
[27]Nehdžu-l-belaga, pismo 9.
[28]Mekarimu-l-ahlak, sv. 1, str. 61, predaja 55.
[29]Sahihu Muslim, sv. 4, str. 1814, predaja 79.