Mufazzal ibn Umar ashab Imam Džafera Sadika (83 – 148. p. H) jednom prilikom prekide razgovor dvojice ljudi koji su negirali postojanje Stvoritelja, ali oni se puno ne uzbudiše već mu rekoše da iznese svoje dokaze ako želi da s njima diskutuje. Mufazzal se uputi imamu Džaferu Sadiku i ispriča mu šta se desilo. Imam mu reče da dođe sljedećeg dana da mu otkrije Allahovu mudrost prepoznatljivu u svemu što je stvorio, počevši od čovjeka, životinja i biljaka i svih prirodnih pojava. Takav opis će otvoriti oči onima koji traže uputu, biti smirenje vjernicima i zbuniti nevjernike i ateiste.
Zaštita organa
Ako pogledaš mozak vidjećeš da je obmotan u nekoliko membrana. One su tu da ga zaštite od povreda i micanja. Lobanja ga štiti da ne bio razbijen pri udarcu ili potresima glave. Ona je prekrivena kosom koja ga štiti od toplote i hladnoće. Ko je onda, ako nije Svemogući Allah, tako zaštitio mozak, i ko ga je učinio centrom percepcije? Zašto ga je okružio takvom zaštitom koju nema ni jedan drugi organ, ako ne zbog njegove vrijednosti i važnosti koju ima za čitavo tijelo?
Posmatraj samo očni kapak! Kreiran je kao zavjesa za oči a trepavice kao strune. Ko je smjestio oči u njihove duplje i zaštitio ih kapcima i obrvama? Ko je sakrio srce u grudi i obmotao ga omotačem? Ko je učinio da rebra, mišići i meso budu tako međusobno ispleteni da srcu ne može prići ništa da ga ošteti ili poremeti njegov rad? Ko je kreriao dva prolaza u grlu – jedan za proizvodnju zvuka, postavljen blizu pluća – i drugi, kroz koji hrana prolazi do stomaka? Ko je u grlu planirao preklop od komada hrskavice (epiglottis) koji brani da hrana prođe u pluća, što bi uzrokovalo smrt? Ko je učinio da pluća neumorno snabdijevaju krv vazduhom i izbacuju štetne tvari?
Ko je kreirao precizne organe koji drže zatvorenim otvore za izbacivanje mokraće i izmeta, i omogućio čovjeku da kontroliše njihovo isticanje, a bez kojih bi njegov život bio mučan? Slične njima, postoje i druge stvari koje se mogu nabrojati, ali i one o kojima čovjek još ništa ne zna pa ih ne može ni spomenuti. Ko je dao elastičnost stomaku, koji ima zadatak da svari hranu u gruboj formi, i ko je učinio mehku i nježnu jetru da funkcioniše preciznije od stomačnih crijeva? Ona je sposobna primiti i preraditi samo pročišćenu i selektiranu hranjivu materiju. Može li sve to nastati bez Svemogućeg Allaha? Možeš li zamisliti da je sve to rezultat djelovanja sirove, nepomične i nerazumne prirode? Sigurno ne!! Sve je to rezultat planiranja Mudrog i Svemogućeg Stvoritelja, koji je imao potpuno znanje i savršenu moć prije nego što je počeo sa stvaranjem. On je Allah, Sveznajući i Svemogući.
Posmatraj samo nježnu moždinu u koštanoj duplji! Ona je u njoj zaštićena od toplote koja bi je istopila i od zime koja bi je stvrdla. U oba slučaja život bio bi doveden u opasnost – jer je ona važan izvor energije za tijelo tijelo. Zašto li je cirkulacija krvi samo ograničena na krvne sudove, ako ne zbog efikasnog funkcionisanja i da bi se spriječio njen gubitak? Zašto su nokti stavljeni na vrhove prstiju, ako ne zato da bi pružili zaštitu i učinili prste efikasnijim pri upotrebi? Bez njih čovjek ne bi bio u stanju uzimati tanke stvari kao što je pero za pisanje ili igla za šivenje. Zašto je uho kreirano kao lavirint, ako ne zato da bi zvuk samo dovoljne jačine aktvirao membranu? Zašto su čovjekova bedra i zadnjica obloženi mesom, ako ne zato da mu tvrdoća ne predstavlja teškoću pri sjedenju, jer će ono na takvim površinama biti neudobno mršavom čovjeku, ukoliko ne stavi nešto između sebe i stolice, kao što je jastuk ili mehka spužva?
Ko je podijelio ljudsku vrstu na muško i žensko? Sigurno Onaj koji je odredio da održavanje vrste bude preko ujedinjenja muškarca i žene? Ko je učinio čovjeka ocem generacije? Sigurno Onaj koji mu je usadio žudnju, bez koje ne bi poželio drugi pol. Pogledaj kako se neke vrste razmnožavaju bez ujedinjenja mužjaka i ženke, nego se to obavlja u procesu razvoja ženke. Kod takvih vrsta ne možeš razlikovati mužjaka od ženke. Uzmi za primjer osu.
Ko je dao čovjeku organe za rad? Sigurno Onaj koji ga je i učinio radnikom. A ko ga je učinio radnikom? Sigurno Onaj koji mu je stvorio potrebe, jer on sigurno ne bi radio ako ne bi imao potrebu da zadovolji. Zašto bi se upuštao u proizvodnju, trgovinu i industriju ako ne bi morao utoliti glad? Zašto bi učio šiti, praviti igle, sukati, plesti, uzgajati pamuk i sl., ako ne bi morao zaštiti tijelo od hladnoće i toplote. I da nema ovoga (ovih zanimanja) ni organi za rad (ruke i prsti) mu ne bi trebali. Onaj koji mu je stvorio potrebe, dao mu je i nagon da zadovolji svaku od njih. A Onaj koji mu je dao ove nagone, obavezao se da mu da sredstva da ih ispolji.
Ko je čovjeka obdario razumom? Sigurno Onaj koji je želio da on uzme u obzir nagradu i kaznu pri vođenju života. Razum mu ne bi trebao ako ne bi bio u stanju da izabere između nagrade i kazne. Svemogući Stvoritelj mu ga je dao da bi razlikovao između dobra i zla – dajući mu do znanja da će za dobro biti nagrađen a za zlo kažnjen. Stvorenja za koja nagrada i kazna ne važe, nemaju osjećaja za njih. Ona nisu u stanju razlikovati između dozvoljenog i zabranjenog, i pohvalnog i nepoželjnog. Takve vrste ipak prepoznaju stvari i činioce potrebne za njihov opstanak. Tako, na primjer, ptica ima neophodno znanje da je orao grabljivica, pa čim ga vidi brzo bježi. Antilopa zna da će je lav rastrgati pa pri susretu s njim daje se u bijeg.
Ko je čovjeku podario sredstva za rad, ako ne Onaj koji mu je podario snagu za njega? Ko li mu je podario snagu ako ne Onaj koji ga je obavezao dokazima? I ko mu pomaže u onim stvarima koje nije u stanju sam uraditi, ako ne Onaj kome pripada beskrajna hvala. Razmisli i upitaj se vezano za ovo što sam ti rekao: da li postoji nešto slučajno, nepromišljeno ili besmisleno u ovom redu? Sigurno ne! Moćni Allah je daleko iznad onoga šta ovi govore.
Pogledaj sada veliki Allahov dar u pražnjenju poslije hrane i pića! Zar se neće pripisati mudrost projektantu kuće kada planira klozet u odvojenom dijelu kuće? Na isti način, Allah je konstruisao otvor za izbacivanje izmeta u skrivenom dijelu tijela. Nije ga postavio na vidno mjesto niti ga je istakao, nego ga je potpuno sakrio u sastavu bedara i među mesom zadnjica. Kada čovjek treba da odgovori na zov prirode on zauzme odgovorajući položaj pri kojem izbacuje izmet.
Pogledaj sada vrste zuba u ustima. Neki su oštri, i oni služe da bi se hrana komadala i isjeckala. Drugi su ravni, i oni služe da bi se hrana sažvakala i samljela. Obe vrste su neophodne, pa su zbog toga obe i obezbijeđene.
Posmatraj mudrost u stvaranju kose i nokata. U njima nema osjećaja, jer postoji potreba da se sijeku. Tako je čovjek oslobođen bola koji bi iz toga proizilazio. Da u njima postoji osjećaj, oni bi ili rasli nekontrolisano i smetali, ili bi se čovjek mučio pri njihovom sječenju.”
“Zašto kosa i nokti nisu kreirani tako da izrastu do određene veličine poslije koje ne bi bilo potrebe za njihovim skraćivanjem?” – upita Mufazzal.
“Da znaju Allahova stvorenja za mnoge koristi od toga bili bi Mu veoma zahvalni. Znaj da se rastom dlaka odklanjaju uzroci mnogih zaraza. Tako isto, rastom nokata prsti se čuvaju od bolesti. Zato se treba praktikovati sedmično potsjecanje nokata, šišanje i otklanjanje suvišnih dlaka (ispod pazuha i na stidnim mjestima). Na taj način će dlake i nokti brže rasti i brže oslobađati tijelo raznih nevolja i bolesti. Ako se tako ne radi nastaju uslovi za razvijanje bolesti i zaraza.
Kosi nije dozvoljeno da raste na onim dijelovima tijela gdje bi izazvala teškoće i smetnje. Ako bi rasla iz očiju čovjek bi bio oslijepljen; ako bi rasla u ustima, ulazak hrane i vode bi bio otežan; a ako bi rasla na dlanovima, čulo dodira bi bilo znatno oslabljeno, što bi mu izazivalo teškoće pri mnogim poslovima. Ako bi rasla po polnim organima uživanje i ljepota polnog odnosa bi mu bili znatno umanjeni. Vidiš li kako dlake ne rastu na onim mjestima gdje nisu od koristi, i gdje je njihovo odsustvo prikladnije i bolje? I ova stvar nije ograničena samo na čovjeka, nego ćeš je naći i kod stoke, zvijeri i drugih sličnih vrsta koje se razmnožavaju parenjem. Vidjećeš njihova tijela prekrivena dlakama, a ova mjesta od njih slobodna, i to sve iz potpuno istih razloga. Pogledaj pažljivo kako je pri stvaranju vođena briga o svim aspektima, i kako je uvijek slijeđen princip koristi i dobra.
Zaista su u zabludi sljedbenici Manija i njima slični, koji traže greške i falinke u stvorenjima i sumnjaju u svrsishodnost pojedinih dijelova tijela. Oni smatraju nepotrebnim stidne dlake i one ispod pazuha. Oni ne znaju da su one tu izrasle usljed vlage (tečnosti) koja se skuplja u tim mjestima i koja izaziva njihov rast. Ona liče mjestima natopljenim ustajalom i prljavom vodom na kojima trava bujno raste. Vidiš li kako je On planirao ova mjesta za prihvatanje tih otpadnih materija (iz tijela) tako da one ne idu u druga?
Zaista održavanje ovih mjesta predstavlja čovjeku napor i neugodnost, ali u tome se za njega krije veliko dobro. Njega tijela i odstranjivanje suvišnih dlaka spada u ona zanimanja i radnje kojima se lome zle nakane, spriječava zlo i nepravda i odbija nesreća. Njima se čovjek uzdržava od grešaka i grijeha, ili je prinuđen da s njima prestane. One ga također odvraćaju od pojedinih radnji za koje se javlja prilika čim se jave besposlenost i dosada, a u koje spadaju objesnost, drskost, razuzdanost, hvalisanje i nepromišljeno odvaživanje.
Posmatraj sada pljuvačku i njene koristi! Stvorena je da u ustima neprestano teče da bi kvasila grlo, ždrijelo i resu, i spriječi njihovo sušenje, jer bi to značilo propast za čovjeka. Ako ne bi bilo pljuvačke da natapa hranu, njeno gutanje bi mu bilo nemoguće. Ovo će potvrditi svaki onaj koji posmatra ove stvari. Znaj da je ova pljuvačka velika pomoć pri prehrani, jer dio nje spušta se i do žučnog mjehura. U ovome je zaista potpuna korist za čovjeka, jer bi sušenje žučnog mjehura, i za trenutak, značilo njegovu sigurnu smrt.
Neki ljudi, načuli od neznalica ili od filozofa slabih zapažanja i kratkih pameti, pitaju: “Zašto stomak nije stvoren tako da se može otvoriti (u vidu odjeće koja se može otkopčati sprijeda), tako da ga doktor može kada hoće ispitati, zavući ruku i primjeniti metod za liječenje. Zar ne bi bilo bolje da je takav nego ovakav kakav jeste, zatvoren i sakriven od pogleda i ruke? Ne može se nikako znati šta se dešava u njemu osim pomoću nejasnih znakova, kao na primjer posmatranjem mokraće, praćenjm otkucaja srca, i tome slično. Ovi metodi nisu uvijek sigurni i nose sa sobom mnogo grešaka, u tolikoj mjeri da su oni ponekad i uzrok smrti.”
Ali ove neznalice ne znaju, da je učinjeno onako kako oni žele, čovjek se ne bi više bojao bolesti i smrti, i bio bi ispunjen osjećanjem dugovječnosti i besmrtnost. Postao bi uobražen zbog zdravlja, što bi u njemu prouzrokaovalo oholost i nadmenost. Pored ovoga, tečnosti koje sadrži stomak, curile bi i tako se gubile kvaseći mjesta gdje sjedi i spava. Prljale bi mu rublje i odjeću, pa bi mu zbog toga čitav život bio pometan i mučan. Pored toga, funkcionisanje crijeva, jetre i srca vezano je za toplotu i Allah ih je kreirao za unutrašnjost tijela. Da stomak ima vrata kroz koja bi se pogledom mogla ispitati unutrašnjost ili dodirnuti rukom radi liječenja, hladnoća vazduha bi prodirala unutra što bi poremetilo toplotnu ravnotežu, a što bi za uzvrat poremetilo rad unutrašnjih organa. U tome bi bio propast za čovjeka. Zar ne vidiš da bi sve ovo čega su se ovi dosjetili i o čemu samo naklapaju, donijelo stvorenjima ništa drugo nego teškoće i neprilike?
Bihârul-anwar, Allame Muhammed Bakir el-Medžlisi, sv. 3., str. 57-151.
Sa engleskog preveo: Abdullah Šabar
