1. Imam Sadik, mir s njim: “Od odgoja vjerovijesnikā, a.s., je upotrebljavanje misvaka.”[1]
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Od čovjekove prirode tevhida je: …korištenje misvaka.”[2]
3. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Toliko mi je Džibrail, a.s., savjetovao da upotrebljavam misvak da sam se pobojao da će mi zubi jedan po jedan poispadati ili da ću povrijediti usta pretjeranim čišćenjem zuba misvakom.”[3]
4. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Toliko mi je Džibrail, a.s., savjetovao da upotrebljavam misvak da sam pomislio da će ga učiniti farzom (obaveznim).”[4]
5. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Džibrail, a.s., me je toliko savjetovao da upotrebljavam misvak da sam se pobojao za svoje zube.”[5]
6. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Nije mi Džibrail, a.s., došao niti jednom, a da mi niije savjetovao da upotrebljavam misvak, tako da sam se pobojao da će ga učiniti obaveznim meni i mome ummetu.”[6]
7. Imam Sadik, mir s njim: “Upotrebljavanje misvaka je sunnet poslanih vjerovijesnika, a.s.”[7]
8. Imam Sadik, mir s njim: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Kada su ljudi u skupinama ulazili u Allahovu vjeru i pleme Ezdčiji su članovi bili najmekših srca i najljepših usta se priključilo muslimanima.’ Bi rečeno: ‘O Allahov Poslaniče! Da su oni najmekšega srca, to smo znali, ali zašto su najljepših usta?’
Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Zato što su oni koristili misvaki prije islama.’”[8]
9. Imam Bakir i Imam Sadik, mir s njima: “Namaz od dva rekata uz upotrebu misvaka je bolji od namaza od sedamdeset rekata bez upotrebe misvaka.”[9]
10. Imam Bakir, mir s njim: “Da znaju ljudi šta je u misvaku stavili bi ga sa sobom u postelju ispod pokrivača.”[10]
[1]El-Kāfī, sv. 6, str. 495, hadis 1; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 380, hadis 2334, a oba su prenesena od Isḥāqa ibn ʻAmmāra; El-Biḥār, sv. 76, str. 131, hadis 25.
[2]Sunenu Ibni Mādže, sv. 1, str. 107, hadis 294; Musnedu Ibni Ḥanbel, sv. 6, str. 367, hadis 18355; Es-Sunenu-l-kubrā, sv. 1, str. 88, hadis 242, a svi su preneseni od ʻAmmāra ibn Jāsira; Sunenu Ebī Dāwūd, sv. 1, str. 14, hadis 53, preneseo od ʻĀʼiše; Kenzu-l-ʻummāl, sv. 6, str. 654, hadis 17231.
[3]El-Kāfī, sv. 6, str. 495, hadis 3, prenesen od Ibn El-Qaddāḥa od Imama Sadika, mir s njim, i sv. 3, str. 23, hadis 3, prenesen od Muḥammeda ibn Muslima, koji ga prenosi od Imama Bakira; Kitābu men lā jaḥḍaruhu-l-feqīh, sv. 1, str. 52, hadis 108; Mekārimu-l-ahlāq, sv. 1, str. 114, hadis 257, a u njemu stoji: أَنْ أُحْفِيَ أَوْ أُدْرَدَ – “… da ću povrijediti usta pretjeranim čišćenjem zuba misvakom ili da će mi zubi jedan po jedan poispadati.”; El-Biḥār, sv. 76, str. 131, hadis 26.
[4]Kitābu men lā jaḥḍaruhu-l-feqīh, sv. 4, str. 13, hadis 4968; Eṣ-Ṣadūq: El-Emālī, str. 514, hadis 707, a oba su prenesena od El-Ḥusejna ibn Zejda; Mekārimu-l-ahlāq, sv. 2, str. 313, hadis 2655, a sve ove predaje su prenesene od Imama Sadika i njegovih očeva, mir s njima.
[5]El-Kāfī, sv. 6, str. 496, hadis 8; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 380, hadis 2337, a oba su prenesena od Džemīla ibn Derrādža, koji ih prenosi od Imama Sadika; El-Biḥār, sv. 76, str. 132, hadis 28.
[6]Sunenu Ibni Mādže, sv. 1, str. 106, hadis 289; El-Muʻdžemu-l-kebīr, sv. 8, str. 220, hadis 7876, a oba su prenesena od Ebū Umāme; Kenzu-l-ʻummāl, sv. 9, str. 312, hadis 26174.
[7]El-Kāfī, sv. 3, str. 23, hadis 2, prenesen od Ebū Umāme, i sv. 6, str. 495, hadis 2, prenesen od Isḥāqa ibn ʻAmmāra, i u njemu stoji: السِّوَاکُ مِنْ سُنَنِ الْمُرْسَلِينَ – “Upotrebljavanje misvaka je sunnet poslanih vjerovijesnikâ, a.s..”; Kitābu men lā jaḥḍaruhu el-faqīh, sv. 1, str. 52, hadis 111; Mekārimu-l-ahlāq, sv. 1, str. 115, hadis 263.
[8]ʻIlelu-š-šerāʼiʻi, str. 294, hadis 1, prenesen od El-Bahterijja; Kitābu men lā jaḥḍaruhu el-faqīh, sv. 1, str. 53, hadis 115; Mekārimu-l-ahlāq, sv. 1, str. 116, hadis 267, a u njemu se ne nalazi sledeće:قَالَ رَسُولُ اللهِ – صَلّٰى اللهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ وَ سَلَّمَ…– “Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a….”; El-Biḥār, sv. 76, str. 127, hadis 5.
[9]Kitābu men lā jaḥḍaruhu el-faqīh, sv. 1, str. 54, hadis 118; El-H̱iṣāl, str. 480, hadis 52, zabilježen od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., je sličan navedenom hadisu.
[10]S̱ewābu-l-eʻmāl, str. 34, hadis 2, prenesen od ʻAmmāra Es-Sābāṭijja, koji ga prenosi od Imama Sadika; Kitābu men lā jaḥḍaruhu el-faqīh, sv. 1, str. 55, hadis 124, i u njemu stoji: رُوِيَ: لَوْ عَلِمَ… – “Prenosi se: Da su znali…”; El-Biḥār, sv. 76, str. 130, hadis 17.
