Ne postojanje opterećenja i bavljenja u srcu bilo čime stvorenim (96.)

Na Miradžu Uzvišeni Allah je u dijelu razgovara s Svojim Miljenikom u vezi posvećenih Njemu rekao: “U njegovu srcu ne vidim obuzetost stvorenjima.”

Predaje:

Imam Bakir, mir s njim, je rekao: “O Džabire, vjernici nisu položili nade u Ovaj svijet vjerujući da će na njemu ostati”, sve dok ne reče: “I nije ih zaslijepilo da se ne sjećaju Allaha to što očima svojim vide ukrase Ovoga svijeta”, sve dok ne reče: “Jer Ovaj svijet je kod razumom obdarenih i onih koji imaju znanje o Allahu poput propale dobiti.”[1]

Hišam prenosi od Imama Muse ibn Džafera, mir s njime, da je rekao: “O Hišame, popravi svoje stanje u danima koji su pred tobom”, sve dok ne reče: “Rekao je Ali ibn Husejn, mir s njime: ‘Uistinu sve što Sunce obasja od istoka do zapada, od mora i kopna, od brda i ravnica, ima vrijednost kod nekoga od Božijih prijatelja, onih koji znaju Božija prava koliko i propala dobit”, zatim je rekao: “Zar slobodan čovjek neće ostaviti ovu pokvarenicu onima koji su njeni. To jeste Ovaj svijet.’”[2]

Imam Ali, mir s njime: “Stvoritelj je postao velik u njihovim dušama, pa je sve osim Njega postao malo u njihovim očima.”[3]

Imam Ali u jednoj odd ova uči: “Moj Allahu, Ti si najveća utjeha Svojim prijateljima! Ti najbrže ispunjavaš potrebe onima koji se na Tebe oslanjaju! Ti ih vidiš kada su u tajnosti i znaš šta na savjesti nose! Poznato Ti je nivo njihove svijesti, njihove su tajne Tebi otkrivene! Njihova srca za Tobom čeznu, ako ih samoća obuzme, sjećanje na Tebe ih umiri! Kada se na njih strovale nevolje, tebi pribjegavaju i zaštitu traže znajući da su uzde svih kretanja i kreacija u Tvojim rukama i da izvor svake stvari u Tvojoj je odredbi! Allahu, ako zanijemim pa ne tražim ili zaslijepim pa od Tebe ne molim, Ti me uputi na puteve koristi po mene! Moje srce povedi ka ispravnom i razboritom postupanju! Ja to ne molim jer niječem to da Ti u svemu upućuješ, niti što mislim da tek trebaš da mi pažnju posvetiš! Allahu, postupi sa mnom u skladu sa Tvojim svojstvom praštanja, a ne postupaj sa mnom u skladu sa Tvojim svojstvom pravičnosti.”[4]

U tefsiru Bejanu tenzil od Ibn Šehra Ašuba stoji: “Naredio je Nemrud da se skupe drva u gusto naseljenom djelu današnje Kufe kod mjesta Kevsa koje je bilo dio naselja Kutnana, te je potpalio vatru, međutim nije im pošlo za rukom da Ibrahima u nju bace, te im je Iblis skrojio katapult, pa su ga njime bacili. Dok je letio izbačen iz katapulta u zraku ga presrete Džibril te mu reče: ‘Imaš li potrebu?’, na šta hazreti Ibrahim reče: ‘Ako je od Tebe onda ne, dovoljan mi je Allah, divan li je On zaštitnik!’ Tada ga presrete Mikail i reče: ‘Ako želiš ja mogu da ugasim vatru, jer riznice kiše i vode u mojim su rukama.’ Hazreti Ibrahim: ‘Ne želim.’ Tada mu dođe melek zadužen za vjetar i reče: ‘Ako želiš raznijet ću vatru.’ Hazreti Ibrahim reče: ‘Ne želim.’ Džibril reče: ‘Onda od Allaha traži!’ Hazreti Ibrahim reče: ‘Dovoljno mi je od dozivanja to što On zna za moja potraživanja.’”[5]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko se za Allaha veže, On ga i spasi.”[6]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “Ko se za Allaha veže njemu šejtani ne mogu nauditi.”[7]

Imam Ali, mir s njime, je rekao: “U svim svojim stanjima veži se za Allaha, jer vezanjem za Njega ti si se vezao Njime – neka je uzvišen – za nesalomljivu zaštitu. U svim svojim poslovima pribjegni svome Gospodaru, jer ćeš stvari pohraniti u čuvanoj pećini.”[8]

Pojašnjenje

U ovoj rečenici hadisa kao i predajama koje smo dole u kontekstu naveli nalazi se jedno suptilno i istančano značenje a to je da rob koji je posvetio svoj život budućem životu, kojem je darovan visok stepen imana dok još kroči među stvorenjima, zbog svoje duhovne snage i istinskog ubjeđenja i zbog toga što su sa njegovih duhovnih očiju skinuti zastori ne vidi ništa drugo do Haqqa – neka je uzvišen – kako svojom voljom i moći obuhvata sve. Baš kako to i sam Allah kaže: “Ljudi koje ne sputava ni trgovina ni prodaja od sjećanja na Allaha”. (An-Nur, 37.)

Rekao je velikan šehida, mir s njime, u dovi na dan arefata: “Ti si taj koji se Meni pokazao u svakoj stvari pa Te vidim očitim u svemu!”[9]

Toliko, a prethodilo je u kontekstu Božjih riječi: “Njihov užitak na dunjaluku je u sjećanju na Mene, Moja ljubav i zadovoljstvo sa njima.” Te u kontekstu riječi: “I ustraj u sjećanju na Mene.” I u kontekstu riječi: “I srce svoje čuva od šejtanskih došaptavanja.” I u kontekstu riječi: “I pazi na Moje znanje o njemu i Moj pogled na njega.” I kontekstu riječi: “I približavanje Meni.” I u kontekstu riječi: “Njihove oči spavaju ali su njihova srca budna.” I u kontekstu riječi: “Od Allaha ih ništa ne zauzima ni koliko treptaj oka.” I u kontekstu riječi: “Ljudi su za njih mrtvi samo je Allah za njih Živi i Plemeniti.” I u kontekstu riječi: “Dunjaluk i ahiret kod njih su postali jedna cjelina.” Kod ovih i sličnih pasusa nalaze se ajeti i predaje i dove koje upućuju sve zajedno na ciljano ovdje značenje. Također slijedi pojašnjenje u formi ajeta i predaja u kontekstu sličnih rečenica hadisa.