Abu Basir je pripovijedao da je kod Ebu Dža´fera, mir s njime, petog Imama, došao čovjek i rekao mu: “O Abu Džafere, kaži mi o svom Gospodaru! Kada je On nastao?”
On, mir s njime, je odgovorio: “Teško tebi! Zaista se za stvar kaže da je nije bilo, a da je zatim postala. ‘Kada je postala?’ Ali, moj Gospodar – Blagoslovljen je On i vrlo visoko – bio je Vječni, bez ‘kako’, i lišen bilo kojeg ‘gdje’. Njegovo Biće nije imalo ‘kako’, niti je imalo ikakvo ‘gdje’. On nije bio u bilo čemu, niti na bilo čemu. On nije stvorio mjesto Sebe radi. On nije ojačao nakon što je načinio stvoreno, niti je prije stvaranja stvorenog bio slab. I nije bio usamljen prije nego što je stvorio stvari. On ne sliči bilo čemu što je stvorio. On nije bio lišen moći nad tvorevinom prije njenog stvaranja, da bi bio lišen stvorenog nakon njegovog nestanka.[1] On biva živ u odsustvu (stvorenog) života, Moćni Vladalac prije nego što stvori bilo šta (nad čim će vladati) i Svemoćni Vladar nakon stvaranja tvorevine. Njegova Bit nema ‘kako’, niti ‘gdje’, niti ima granica. On se ne spoznaje kroz bilo šta što bi ličilo na Njega. On ne stari u Svom postojanju. Njega ništa ne dotiče. Ništa kod Njega ne izaziva strah. A sve stvari su zahvaćene strahom od Njega.[2]
On je živ bez ograničenog trajanja, bez bića (kawn) opisanog uz pomoć osobina, bez stanja koje može biti određeno, bez traga kojim bi bio praćen, i bez mjesta bliskog nečemu. Ne, On je Taj Živi, Koji zna, Vladalac Koji je Vječan. Njegovi su snaga i vlast. On stvara ono što želi Svojom voljom. On nije ni ograničen, ni podijeljen na dijelove, i On ne iščezava. On je bio Prvi, bez ‘kako’ i biće posljednji, bez onog ‘gdje’.
‘Sve će, osim Njega, propasti.’ (Kur´an, 28:88) ‘Uzvišen neka je Allah, Gospodar Svijetova!’ (Kur´an, 7:54.)
Teško tebi, koji postavljaš pitanja! Mog Boga ne obuhvata zamisao, neizvjesnosti Ga ne dotiču, On nije ni u čijoj vlasti, niko Mu nije blizak, pojave Ga ne dotiču, On ne biva ispitivan za bilo šta što čini[3], On se ne pojavljuje nad bilo čim[4], Ne obuzima Ga ni drijemež, ni san. (Kur´an, 2:255.)
‘Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!’” (Kur´an, 20:6.)
[1] U tekstu (misli se na tekst originala – prim. prijevodioca sa engleskog) se upotrebljava riječ “to” za “vlast”, ali se imenica ne ponavlja u cilju izbjegavanja nejasnoća. U arapskom, imenica muškog roda ne može da se odnosi na žensku “moć”, mada, ukoliko se prati slična donja rečenica u hadisu, prenijetom od strane sedmog Imama, mir s njim, “moć” bi bila logičan izbor kao antecedens. Smisao je da je Bog, prije stvaranja svijeta, imao moć nad njim, i da će je imati nakon njegovog kraja. Irelevantno je njegovo postojanje, ili nepostojanje.
[2] Uporedite: Kur´an 52:45: “Zato ih pusti dok se ne suoče sa Danom u kome će pomrijeti…”
[3] Uporedite: Kur´an 21:23: “On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.”
