Ispunjavanje obećanja i zavjeta, što se smatra jednom od obaveza i pravila druženja i lijepog ophođenja prema ljudima, polaznik duhovnog putovanja ka Bogu mora stalno imati u vidu.
U Kur'anu Časnom i islamskim predajama ovom pitanju se pridaje izuzetna važnost te ćemo navesti neke od ajeta i predaja.
Ispunjavanje obećanja znak je vjerovanja
Kur'an Časni smatra vjernost obećanju odlikom vjernika pa kaže:
وَ الَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ
I koji se brinu o povjerenim im amanetima i obećanjima svojim.[1]
وَالَّذِينَ هُمْ لِأَمَانَاتِهِمْ وَعَهْدِهِمْ رَاعُونَ
I koji se brinu o povjerenim im amanetima i obećanjima svojim.[2]
Znak dobročinitelja
Na drugom mjestu Kur'an Časni vjernost obećanju smatra obilježjem dobročinitelja i kaže:
وَ الْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ
…i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju…[3]
Ismail, iskren prema obećanju
O važnosti izvršavanja obećanja dovoljno svjedoči okolnost da kada Bog Uzvišeni želi uzvisiti poslanika Ismaila, a.s., navodi vjernost obećanju kao jednu od njegovih istaknutih osobina i kaže:
وَ اذْكُرْ فِى الْكِتَابِ إِسْمَاعِيلَ إِنَّهُ كَانَ صَادِقَ الْوَعْدِ وَكَانَ رَسُولًا نَّبِيًّا
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik.[4]
Privlači pažnju činjenica da se u ovom ajetu izvršenje obećanja spominje prije navođenja položaja poslanstva i vjerovjesništva, iz čega se zaključuje da je izvršavanje obećanja pretpostavka vjerovjesništva.
U svakom slučaju, Kur'an Časni veoma istrajava na izvršenju obećanja pa kaže:
وَ أَوْفُواْ بِالْعَهْدِ إِنَّ الْعَهْدَ كَانَ مَسْؤُولًا
…i ispunjavajte obećanje, zaista će se za obećanje odgovarati.[5]