O mudrostima koje se tiču organa za varenje

1. Imam Sadik, mir s njim: “Jetra je savijena tako da pritisne želudac i da se cijela osloni na njega, da ga stegne te iz njega izađe para.”[1]

2. Imam Sadik, mir s njim – govoreći El-Mufaddalu ibn Omeru: “Razmišljaj, o Mufaddale, o svim organima u tijelu, i o položaju svakoga od njih prema vlastitoj svrsi: usta za hranjenje, želudac za probavljanje, jetra za prečišćavanje, otvori za izbacivanje višaka i crijeva za njihovo nošenje…

Ko je učinio želudac žilavim i jakim i pripremio ga za probavljanje krute i teške hrane?

Ko je učinio jetru mehkom i nježnom, tako da prima ono šta je procijeđeno i prijatno od hrane, i da probavlja i radi ono šta je blaže od posla koji obavlja želudac, osim Allaha Svemoćnoga?! Da li vidiš da u bilo čemu od toga svega ima propusta? Boga mi, nema! Nego je sve to rasporedio i uskladio Onaj Koji svime upravlja i rukovodi, Koji je Mudri i Svemoćni, i Koji poznaje stvari prije njihovoga stvaranja, i za Kojega ništa nije nemoguće, jer On je Blagi i o svemu Obaviješteni…

Allah, dž.š., je učinio analni otvor pogodnim za izlučivanje otpada iz čovjeka nanajzaklonjenijem mjestu na njegovom tijelu. Nije ga učinio vidljivim i izraženim odpozadi niti mu ga je učinio izloženim sprijeda, već je analni otvor skriven na nevidljivom mjestu na tijelu, koje je pokriveno i zastrto, i kojem u susret idu dva bedra i kojeg pokrivaju dvije stražnjice, pa ga preklapaju, tako da čovjek kada ima potrebu za obavljanjem nužde i sjedne, taj otvor bude kao lijevak i podesan za ispuštanje taloga i otpada. Pa neka je slavljen Allah – Čija su dobročinstva vidljiva i Čije blagodati se ne mogu prebrojati!…

Razmisli o pljuvački i o onome čemu ona koristi! Ona je zaista takva da neprestano teče u ustima, tako da vlaži grlo i resicu da se ne osuše, jer kada bi se ova područja osušila to bi bila propast za čovjeka. On ne bi mogao da gura hranu kada u ustima ne bi bilo vlažnosti koja pomaže guranje, a to dokazuje i posmatranje golim okom.

Znaj da je vlažnost sredstvo za hranu. Ona pomoću vlažnosti teče do drugoga mjesta, gdje je gorčina[2], pa je u tome potpuna korist za čovjeka, a da se kojim slučajem žuč osuši, onda bi čovjek sigurno propao.

I znaj da se u čovjeku nalaze četiri vrste snage: snaga privlačenja,koja prima hranu i doprema je do želuca, snaga zadržavanja koja zadržava hranu dok se ne obavi prirodan proces sa njom, probavljajuća snaga, koja kuha hranu i izdvaja iz nje ono šta je najdragocjenije i to raznosi po cijelom tijelu i odagnavajuća snaga koja otklanja i ispušta talog i otpad nakon što probavljajuća snaga uzme ono šta joj je potrebno.

Razmisli o ove četiri snage koje su u tijelu, o njihovim aktivnostima i njihovoj predodređenosti za potrebe, o svrsi koja je u njima, o onome šta je u tome od usklađenosti i mudrosti! A da nije snage privlačenja – kako bi se čovjek kretao u potrazi za hranom koja mu je potpora održanja tijela? Da nije zadržavajuće snage – kako bi se hrana zadržala u utrobi dok je želudac ne probavi? Da nije probavljajuće snage – kako bi se hrana varila da se iz nje izdvoji ono šta je najdragocjenije, čime se hrani tijelo i sprečava se da mu se poremeti sklad? Da nije odagnavajuće snage – kako bi se talog i otpad koji odstranjuje probavljajuća snaga otklonio i izbacio postepeno – jedan po jedan?

Zar ne vidiš kako je Allah, slavljen neka je On, zadužio Svojim preciznim stvaranjem i Svojim prelijepim predodređenjem ove snage tijela da rukovode svime onim šta je tijelu korisno?

Navešću ti primjer za to: tijelo je poput kuće kralja, koji u njoj ima robove i sluge i otpravnike poslova koji su zaduženi za kuću. Jedan je zadužen za potrebe robova i njihovo snabdijevanje, drugi je zadužen za čuvanje onoga šta prispijeva i njegovo skladištenje dok se ne obradi i pripremi, treći je zadužen za njegovo obrađivanje i pripremanje i raspoređivanje, a četvrti je zadužen za čišćenje prljavštine koja je u kući i za njeno odstranjivanje iz kuće. Tako je kralj Onaj Koji stvara, Mudri Vladar svjetova, kuća je tijelo, robovi i sluge su tjelesni organi, a otpravnici poslova su ove četiri snage.

Možda ti se čini da je spominjanje ovih četiriju snaga i njihovih aktivnosti nakon onoga što sam ti opisao višak i pretjerivanje, a ono što sam rekao u vezi ove ove četiriju snage nije ono kako su spomenute u knjigama ljekara niti su naše riječi o njima poput ljekarskih govora, jer su ih oni spomenuli samo onako kako to zahtijeva medicina i liječenje tijela, a mi smo ih spomenuli onako kako je neophodno za dobrobit vjere i izlječenje duša od zablude, kao ono šta sam već objasnio jasnim opisom i navedenim primjerom usklađenosti i mudrosti…

Razmisli, o Mufaddale, o izlasku Sunca i njegovom zalasku čime se uspostavljaju dva stanja – dan i noć. Da nije njegovoga zalaska ne bi bilo za ljude tišine niti smiraja, a njihova potreba za tišinom i odmorom je velika, da bi se smirila njihova tijela, i zbog mnoštva njihovih čula, i za oživljavanje snage za probavljanje hrane, i dopremanje hranjivih materija do organa.”[3]

3. Imam Sadik, mir s njim, u jednoj drugoj predaji kaže: “Zatim je Allah, dž.š., ulio u Adema, a.s., svjetlost, vatru, vazduh i vodu. Pomoću svjetlosti gleda, shvata i razmišlja, a sa vatrom jede i pije. Da kojim slučajem nema vatre u želucu, ne bi mljeo hranu, a da vazduh u čovjekovom stomaku ne potpiruje vatru u želucu, ona se ne bi rasplamsala, a da voda u utrobi ne gasi vrelinu vatre želuca, vatra bi spržila svu čovjekovu utrobu.”[4]

4. Imam Kazim, mir s njim: “Čovjekova priroda je na četiri stvari: jedna od njih je vazduh bez kojeg ne može da živi niti jedna duša, kao što ne može također bez njegovoga daška, i on izbacuje iz tijela sve ono što je bolesno i pokvareno. Druga je zemlja koja rađa suhoću i vrelinu, a treća hrana od koje se rađa krv. A zar ne vidiš da hrana ide do želuca, pa ga hrani dok se ne smekša, zatim je procijedi pa priroda uzme njenu bistrinu za krv, zatim izbaci talog i otpatke. Posljednja je voda koja rađa sluz.”[5]

---