Obredi Hadža

Vremena i mjesta oblačenja ihrama

1. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ibn Abbasa: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je odredio vrijeme i mjesto oblačenja hodočasničke odjeće (ihrama): Zu-l-Hulejfu za Medinelije, Džuhfu za stanovnike Šama, Karnu-l-Menazil za stanovnike Nedžda i Jelemlem za stanovnike Jemena. Ova mjesta su za njih i za svakog koji se preko njih kreće, namjeravajući obaviti Hadž i/ili Umru; za onoga koji je iza toga mjesta (između mikata i Mekke), važi da oblači ihram tamo gdje je donio odluku za obavljanje Hadža: tako će stanovnici Mekke obući ihram u samoj Mekki.”[1]

Odazivanje (telbija) prilikom oblačenja ihrama

A – Značenje odazivanja (telbije)

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., osvrćući se na razgovor Boga Svevišnjeg sa Musaom, mir s njim,  o odlikama zajednice Muhammeda, s.a.v.a., rekao je: “Pa je naš Gospodar Svevišnji pozvao: ‘O zajednico Muhammedova!’ Oni se svi odazvaše iz kičmi očeva njihovih i maternica majki njihovih: ‘Odazivam Ti se, Bože moj, odazivam Ti se; odazivam Ti se, Ti nemaš druga, odazivam Ti se! Zaista, svaka hvala i blagodat pripadaju Tebi, a i vlast; Ti nemaš druga, odazivam Ti se!’

On je rekao: ‘Bog Svevišnji je taj odgovor učinio prepoznatljivim obilježjem Hadža.’”[2]

B – Način telbije (odazivanja)

3. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., kada je stigao u El-Bejda’, gdje je put brdovit, dovedena je deva koju je uzjašio. I kada je ona krenula, on je četiri puta proučio telbiju, izgovarajući: ‘Odazivam Ti se, Bože moj, odazivam Ti se; odazivam Ti se, Ti nemaš druga, odazivam Ti se! Zaista, svaka hvala i blagodat pripadaju Tebi, a i vlast; Ti nemaš druga!’”[3]

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., učio telbiju, izgovarao je: ‘Odazivam Ti se, Bože moj, odazivam Ti se; odazivam Ti se, Ti nemaš druga, odazivam Ti se! Zaista, svaka hvala i blagodat pripadaju Tebi, a i vlast; Ti nemaš druga, odazivam Ti se; odazivam Ti se, o Posjedniče stepena, odazivam Ti se!’ On, s.a.v.a., je često koristio izraz ‘Posjednik stepena’. Izgovarao je telbiju kad god bi susreo drugog jahača, ili se popeo na neko uzvišenje, ili se spustio u dolinu, krajem noći i na završetku namaza.”[4]

C – Nagrada za telbiju

5. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Svakom hodočasniku koji osvane učeći telbiju pa dok Sunce ne zađe grijesi njegovi odu sa Suncem.”[5]

D – Odazivanje svega s učačem telbije

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nijedan hodočasnik ne uči telbiju, a da telbiju ne uči kamenje, ili drveće ili tlo s njegove desne i lijeve strane, sve dokle se vidi Zemlja odavde i odande.”[6]

E – Pravila lijepog postupanja s telbijom

7. U djelu Ed-Durru-l-mensur se prenosi od Muhammeda ibnu-l-Munkedira: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je zaista često učio telbiju.”[7]

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Došao mi je Džibril, mir s njim, i rekao: ‘Zaista, Bog Svevišnji ti zapovijeda da tražiš od svojih drugova da telbiju uče glasno jer ona je prepoznatljivo obilježje Hadža.’”[8]

Vrijednost obilaženja oko Kabe (tavaf)

9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ukras Kabe je tavaf.”[9]

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog se sigurno ponosi onima koji obilaze oko Kabe.”[10]

11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog spušta svakoga dana stotinu dvadeset milosti, od toga šezdeset onima koji obilaze oko Kabe, četrdeset onima koji borave kod Kabe i dvadeset onima koji gledaju u Kabu.”[11]

A – Lijepo postupanje prilikom obilaženja oko Kabe

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Tavaf je namaz pa kada obilazite oko Kabe smanjite govor!”[12]

13. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Tavaf je namaz, s tim što vam je Bog u njemu dopustio govor, pa ko bude govorio, neka govori samo ono što je dobro!”^[13]

B – Nastojanje da se što je moguće više čini tavaf

14. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nastojte da što više činite tavaf jer će njega najmanje biti u vašim stranicama (djelâ) na Dan stajanja.”^[14]

C – Moljenja prilikom obilaženja oko Kabe

15. U zbirci Musned Ibn Hanbela se prenosi od Abdullaha ibn Saiba, koji je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kako uči između Jemenskog ćoška i Hadžeru-l-esveda: ‘Gospodaru naš, daj nam dobro na Ovom i na Onom svijetu i sačuvaj nas kazne u Vatri!’”^[15]

16. U djelu Kenzu-l-ummal se prenosi od Ibn Mesuda: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je obavio tavaf, a potom je stavio ruku na Kabu i izgovorio: ‘Bože moj, ova je Kuća Tvoja kuća, a mi smo robovi Tvoji; naši perčini su u Tvojoj ruci i naše kretanje u Tvojoj vlasti. Ako nas kazniš, to je zbog grijeha naših, a ako nam oprostiš, to je milošću Tvojom; propisao si dužnost Hadža onome ko ima mogućnost da ga obavi; Tebi je hvala za tu našu mogućnost. Bože moj, opskrbi nas nagradom zahvalnih!’”^[16]

17. U djelu Šu'abu-l-iman se prenosi od Abdul'ala et-Tejmija: “Hatidža, mir s njom, je upitala: ‘O Allahov Poslaniče, šta ću izgovarati dok obilazim oko Kabe?’ Odgovorio je: ‘Izgovaraj: Bože moj, oprosti mi moje grijehe, pogreške, namjere i pretjeranost u mome poslu, jer ako mi Ti ne oprostiš, pustićeš me da stradam!’”^[17]

Doticanje Hadžeru-l-esveda i pravila lijepog postupanja pri tome

18. Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan: “Kako Allahov Poslanik, s.a.v.a., postupaše s Hadžeru-l-esvedom kada bi stigao do njega?”, odgovorio je: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., ga doticaše u svakom obaveznom i dobrovoljnom obilaženju oko Kabe.”^[18]

19. U zbirci Musned Ebu Ja'laa se prenosi od Ibn Omera: “Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., da dotiče Hadžeru-l-esved, pa otada nisam prošao pokraj njega a da ga i ja nisam dotakao.”^[19]

20. U zbirci Sahih Muslima se prenosi od Ebu et-Tufejla, koji je rekao: “Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kako obilazi oko Kabe i štapom koji je držao dotiče Hadžeru-l-esved, ljubeći potom štap.”^[20]

Ubrzano hodanje (s'aj)

21. U zbirci El-Muvetta se prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao: “Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.a., zaustavio na uzvišenju Saffa izgovorio je tri tekbira, a potom proučio: ‘Nema boga, osim Boga Jednoga, Jedinoga; On nema druga; Njemu pripadaju vlast i hvala i On je svemoguć!’, ponavljajući to tri puta; tako je učinio i na uzvišenju Merva.”^[21]

Nagrada za ubrzano hodanje (s'aja)

22. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Hodočasnik… kada izvrši obred ubrzanog hodanja (s'aj) između Saffe i Merve – on izađe iz grijeha.”^[22]

Stajanje na Arefatu (vukuf)

23. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Hadž je Arefat; Hadž je Arefat; Hadž je Arefat; na Mini se boravi tri dana: ‘…A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se duže zadrži.’ Ko stigne na Arefat prije zore prvog dana Bajrama obavio je Hadž.”^[23]

A – Pravila lijepog postupanja prilikom stajanja na Arefatu

24. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čitav Arefat je mjesto stajanja i uspenjite se ponad unutrašnjosti Urne[24]!”^[25]

25. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je stajao na Arefatu i kada se Sunce primaklo zalasku, prije nego je nestalo, izgovorio je: ‘Bože moj, utičem Ti se od siromaštva, rasutosti posla, zla onoga što se događa noću i danju; moje nasilje potrebuje Tvoj oprost, moj strah potrebuje Tvoju sigurnost, moja niskost potrebuje Tvoju visost, moje prolazno lice potrebuje Tvoje vječno lice, o Najbolji od Kojeg se traži, o Najdarežljiviji Koji daje, prekrij me Tvojom milošću, zaogrni me zdravljem od Tebe, odbij od mene zlo svih Tvojih stvorenja!’”^[26]

B – Nagrada stajanja na Arefatu

26. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao:  “Među grijesima ima grijeha koji neće biti oprošteni, osim na Arefatu.”^[27]

27. U djelu El-Dž'aferijjat se prenosi od Imama Kazima, koji je prenio od svojih predaka, a oni od Imama Alija, mir s njim: “Rečeno je: ‘O Allahov Poslaniče, ko od ljudi Arefata ima najveći grijeh?’ Odgovorio je: ‘Onaj koji napusti Arefat, misleći da mu nije oprošteno.’ Džafer ibn Muhammed (Imam Sadik), mir s njim, je dodao: ‘To se odnosi na onoga koji gubi nadu u milost Boga Svevišnjeg.’”^[28]

C – Bog se ponosi ljudima Arefata

28. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji se sigurno uoči dana Arefata pred melekima ponosi ljudima Arefata, govoreći: ‘Gledajte robove Moje, došli su Mi raščupani i prašnjavi!’”^[29]

29. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ni u jednom danu Bog ne oslobodi više ljudi od Vatre kao na Dan Arefata; On se primakne, a potom ponosito kaže melekima: ‘Šta ovi žele?’”^[30]

D – Spuštanje s Arefata

30. Kur'an: ”Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije ste bili u zabludi.”^[31]

31. U djelu El-Kafi se prenosi od Muavije ibn Ammara: “Ebu Abdullah (Imam Sadik), mir s njim, je rekao: ‘Mušrici su kretali s Arefata prije zalaska Sunca pa im se Allahov Poslanik, s.a.v.a., suprotstavljao i kretao s Arefata poslije zalaska Sunca.’ Ebu Abdullah, mir s njim, je rekao: ‘Kada sunce zađe, kreni s ljudima, u spokoju i dostojanstveno; kreni s traženjem oprosta, jer Bog Svevišnji kaže: ‘Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta, jer  Allah, uistinu, prašta i samilostan je.’ A kada stigneš do brežuljka Kesibu-l-ahmera, s desne strane puta, moli: Bože moj, smiluj se mome stanju, povećaj moje znanje, sačuvaj mi moju vjeru i primi moje hadžske obrede! Dobro pazi da ne trčiš kao što svijet čini, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: O ljudi, zaista Hadž nije trka konja niti tjeranje deva! Nego, budite svjesni Boga i krećite se uljudno, ne gazite slabog, ne gazite muslimana; ne žurite i budite umjereni u hodu, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.a.,  povlačio sebi uzdu deve toliko da je glavom dodirivala prednji dio sedla, govoreći: O ljudi, budite spokojni, jer pravac Allahova Poslanika, s.a.v.a., treba slijediti!’”^[32]

Zadržavanje na Muzdelifi

32. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao, boraveći na Mini: “Kada bi ljudi na Muzdelifi znali kod Koga su došli, ili kod Koga su odsjeli, sigurno bi se, uz oprost, zajedno radovali dodatnoj nagradi od Gospodara svoga.”^[33]

33. U zbirci Sunen Ibn Madžea se prenosi od Bilala ibn Rebaha da mu je Vjerovjesnik, s.a.v.a., ujutro na Dan Muzdelife, rekao: “O Bilale, umiri ljude ili učini da ljudi šuteći, slušaju!‘ A potom je nastavio: “Bog vam je dao blagodat na ovom Njegovom Časnom mjestu (Meš'aru-l-haram na Muzdelifi) tako što je lošem među vama oprostio zarad dobročinitelja među vama, a dobročinitelju među vama je dao šta je tražio. Krenite u ime Boga!”^[34]

Spuštanje od Časnog mjesta na Muzdelifi

34. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.a., spuštao s Muzdelife išao je dugim odmjerenim koracima, govoreći: ‘O ljudi, polahko, polahko!’, sve dok nije stigao nadomak  doline Muhassir.”^[35]

Pravila lijepog postupanja prilikom obreda bacanja kamenčića i nagrada za to

35. Imam Bakir, mir s njim, je prenio: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., dolazio s Muzdelife naišao je na Džemretu-l-Akabu prvoga dana Kurban-bajrama i obavio je obred bacanja kamenčića sa sedam kamenčića, zatim je došao na Minu; to je postupanje Allahova Poslanika, s.a.v.a.”^[36]

36. Imam Bakir, mir s njim, je prenio: “Ušli smo kod Džabira ibn Abdullaha, pa sam ja rekao: ‘Reci mi o Oprosnom hodočašću Vjerovjesnika, s.a.v.a!’ On je rekao: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.a., je obavio obred bacanja kamenčića na džemretu kod drveta sa sedam kamenčića, učeći tekbir pri bacanju svakog kamenčića, držeći ih između dva prsta; bacio ih je s donje strane doline, a potom je otišao na mjesto klanja kurbana na Mini i zaklao kurban.’”^[37]

37. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Obred bacanja kamenčića je pripremljena zaliha za Dan stajanja.”^[38]

38. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad baciš kamenčiće, imat ćeš svjetlost na Dan stajanja.”^[39]

39. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad hadžija baci kamenčiće, oslobodi se grijeha.”^[40]

Kurban

40. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ovi kurbani su propisani da bi vaši siromasi mesa okusili, pa ih (njime) nahranite!”^[41]

41. U djelu El-Mehasin se prenosi od Bešira ibn Zejda: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Fatimi, mir s njom: ‘Prisustvuj klanju svoga kurbana jer prvom kapljom njegove krvi Bog će ti oprostiti svaki grijeh koji nosiš i svaku pogrešku koju imaš!’ To je čuo neko od muslimana pa je upitao: ‘O Allahov Poslaniče, je li to posebno za tvoju porodicu, ili je općenito za muslimane?’ Odgovorio je: ‘Bog mi je sigurno obećao za moju porodicu da nikog od njih neće pustiti da ga Vatra guta, a ovo je za ljude općenito.’”^[42]

Brijanje

42. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., učio: “Bože moj, darivaj milošću one glava obrijanih!” Upitali su: “I one kosa podrezanih?” Izgovorio je: “Bože moj, darivaj milošću one glava obrijanih!” Upitali su: “I one kosa podrezanih, o Allahov Poslaniče?” Dodao je: “I one kosa podrezanih.”^[43]

43. Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je molio oprost za one glava obrijanih, ponavljajući moljenje tri puta.”^[44]

---