Još jedan od prigovora jeste da se vjerovanje u Stvoritelja svijeta i čovjeka ne slaže sa jednim dijelom znanstvenih otkrića. Naprimjer, u nauci je dokazano da se količina materije i energije nikada ne mijenja i uvijek je postojana. U skladu s tim, nijedna pojava ne nastaje iz nepostojanja, to jest iz ničega, i nijedno biće ne može u cijelosti nestati, dok istovremeno vjernici vjeruju da je Bog Objektivni svijet stvorio iz ničega.
Isto tako, u biologiji je dokazano da živa bića nastaju od neživih bića i postepeno, kroz evoluciju su ostvarivala savršenstvo, sve dok taj tok nije završio nastajanjem čovjeka, dok vjernici vjeruju da je Bog svako biće stvorio odvojeno.
U odgovoru kažemo:
Prvo, zakon opstojnosti materije i energije, kao jedan od naučnih i empirijskih zakona, tačan je samo u vezi sa iskustvenim pojavama, i ne može se na temelju njega riješiti filozofsko pitanje da li su materija i energija oduvijek i zauvijek.
Drugo, vječnost i postojanost, kada se tiču zbirne količine materije i energije, ne znače neovisnost o stvoritelju. Što je trajanje Objektivnog svijeta duže, to je potreba za stvoriteljem veća, zbog toga što je mjerilo potrebe posljedice za uzrokom mogućnost i ovisnost po biti, a ne njeno vremensko nastajanje i ograničenost.
Drugim riječima, materija i energija predstavljaju materijalni uzrok Objektivnog svijeta, a ne djelatni, i njima samima također treba djelatni uzrok.
Treće, postojanost količine materije i energije ne znači neminovno i poricanje nastajanja novih pojava te njihovo povećanje ili pak smanjenje. Pojave poput duše, života, svijesti, volje nisu iz kategorije materije i energije, pa da bi njihovo uvećanje ili smanjenje bili u sukobu sa zakonom opstojnosti materije i energije.
Četvrto, hipoteza evolucije, pored toga što još uvijek nema dovoljnu naučnu utemeljenost, i s druge strane, veliki broj velikih svjetskih znanstvenika je smatra neprihvatljivom, nije u opreci sa vjerovanjem u Boga i najviše što se pomoću ove teorije može dokazati jest jedna vrsta pomoćnog uzročništva među živim bićima, a ne poricanje njihove veze sa Bogom Koji je dao egzistenciju. Potvrda tome jeste činjenica da veliki broj zastupnika ove teze vjeruje u Boga kao Stvoritelja svijeta.
