1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Jedenje dunje odstranjuje tamu u vidu.”[1]
2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Jedenje dunje odstranjuje brigu[2] iz srca.”[3]
3. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Jedite dunju, jer ona izbistruje srce. Allah, dž.š., nije poslao niti jednoga vjerovjesnika, a da ga nije nahranio džennetskom dunjom da mu poveća snagu koliko četrdeset ljudi.”[4]
4. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ako neko od vas ima brigu na srcu, neka jede dunju.”[5]
5. Imam Ali, mir s njim: “Talha ibn ʻUbejdullah ušao je kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., a on je u ruci je držao dunju. Prišao mu je i rekao: ‘Uzmi je, o Ebu Muhammede! Zaista ona odmara srce.’”[6]
6. Imam Sadik, mir s njim: “Ez-Zubejr je ušao kod Allahovog Poslanika, s.a.v.a., držeći u ruci dunju. Božiji Poslanik, s.a.v.a., ga je upitao: ‘O Zubejre! Šta ti je to u ruci?’
On mu je rekao: ‘Božiji Poslaniče, ovo je dunja.’
Pa je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘O Zubejre! Jedi dunju, jer se u njoj nalaze tri svojstva!’
Ez-Zubejr upita: ‘A koja su to, Božiji Poslaniče?’
Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Ona odmara srce, škrticu podstiče na velikodušnost i ohrabruje kukavicu.’”[7]
7. El-Muʻdžemu-l-kebiru – prenosi se od Talhe: “Došao sam kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., koji se nalazio u društvu sa svojim ashabima, a u ruci je držao dunju koju je prevrtao. Kada sam sjeo do njega dobacio je dunju meni i rekao:
‘Uzmi je, Ebu Muhammede! Ona, zaista, ojačava srce, uljepšava dušu i otklanja brigu iz prsa.’”[8]
8. Sunenu Ibni Madže – prenosi se od Talhe: “Ušao sam kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., a u njegovoj ruci se nalazila jedna dunja, pa mi reče: ‘Uzmi je, Talha, jer ona, zaista, odmara srce.’”[9]
9. El-Mehāsin – prenosi se od Talhe ibn Amra: “Talha ibn ʻUbejdullah je ušao kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., a u njegovoj ruci se nalazila dunja. Dobacio je dunju Talhi i rekao: ‘Uzmi je, Ebu Muhammede! Jer, zaista, ona odmara srce.’”[10]
10. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Jedite dunju jer ona povećava razum, otklanja brigu iz grudi i uljepšava dijete.”[11]
11. Imam Sadik, mir s njim: “Džafer ibn Ebi Talib je bio kod Vjerovjesnika, s.a.v.a., i bijaše mu poklonjena dunja. Poslanik je otkinuo od nje jedan komad i ponudio ga Džaferu, a on je odbio da je pojede.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., reče: “Uzmi je i pojedi! Ona, zaista, daje srcu pamet i mudrost i daje hrabrost kukavici.”[12]
12. Imam Kazim, mir s njim: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., je razlomio jednu dunju i nahranio Džafera ibn Ebi Taliba te rekao:
‘Jedi! Jer dunja pročišćava ten i uljepšava dijete.’”[13]
1773. Imam Rida: “Vjerovjesniku, s.a.v.a., je bila poklonjena dunja, a on, s.a.v.a., udario je rukom po njoj i razbio je. Vjerovjesnik je mnogo volio dunju. On je jeo dunju i hranio njome ashabe koji su bili sa njim. Zatim je rekao: ‘Držite se dunje, jer ona izbistruje srce i otklanja brigu iz prsa.’”[14]
14. Imam Ali, mir s njim: “Jedenje dunje povećava snagu muškarca i otklanja njegovu slabost.”[15]
15. Imam Ali, mir s njim: “Dunja je snaga za srce koje je slabašno, čisti želudac, povećava snagu srca, ohrabruje kukavicu i uljepšava dijete.”[16]
16. Imam Bakir, mir s njim: “Dunja otklanja brige tužnom.”[17]
17. Tibbu-l-eʼimmeti – Talha ibn Zejd prenosi od Imama Sadika, mir s njim: “Zaista se u dunji nalazi svojstvo koje se ne nalazi u ostalom voću.”
Rekoh: “A koje je to svojstvo, o sine Allahovog Poslanika?!”
Reče: “Ona ohrabruje kukavicu. Ovo je, tako mi Allaha, od znanja vjerovjesnikā, neka su Allahovi salavati na sve njih.”[18]
18. Imam Sadik, mir s njim: “Dunja otklanja brige tužnom, kao što ruka otklanja znoj sa čela.”[19]
19. Tibbu-l-eʼimmeti – prenosi se od Talhe bin Zejda: “Pitao sam Imama Sadika, mir s njim, o hidžami subotom, pa reče: ‘Ona uzrokuje slabost.’
Rekoh: ‘Moja bolest je u slabosti i manjku snage.’
Imam reče: ‘Onda trebaš jesti slatku dunju zajedno sa njenim košpicama, jer ona odstranjuje slabost, daje lijep miris želucu i pročišćava ga.”[20]
20. Imam Sadik, mir s njim: “Jedenje dunje je snaga za srce, srcu donosi pronicljivost, te ohrabruje kukavicu.”[21]
21. El-Mehasin – prenosi se od Es-Sejjarijja u senedu do časnog Imama: “Držite se dunje i jedite je, jer ona povećava pamet i muškos
[1] Ṭibbun-Nebijji, s.a.v.a., str. 8; El-Biḥār, sv. 62, str. 296.
[2] Arapski ṭaẖāʼun (طَخَاءٌ): briga, tj. tegoba i koprena, a osnova njenoga značenja je tama (ar. اَلظُّلْمَةُ). (Medžmeʻu-l-baḥrejni, sv. 1, str. 1096.)
[3] Kenzu-l-ʻummāl, sv. 10, str. 40, hadis 28261, zabilježen od El-Qālijja u njegovom djelu El-Emālī prenesen od Enesa.
[4] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 373, hadis 1242; El-Biḥār, sv. 66, str. 177, hadis 37.
[5] Nes̱rud-durri, sv. 1, str. 211; El-Biḥār, sv. 62, str. 169; En-Nihājetu fī ġarībi-l-ḥadīs̱i, sv. 3, str. 116.
[6] ʻUjūnu aẖbārir-Riḍā, ʻa.s., sv. 2, str. 41, hadis 132, prenesen od Aḥmeda ibn ʻĀmira Eṭ-Ṭāʼijja, od Imama Ridaa, od njegovih očeva, mir s njima; Ed-Daʻwāt, str. 151, hadis 404; El-Biḥār, sv. 66, str. 177, hadis 38.
[7] El-H̱iṣāl, str. 157, hadis 199, prenesen od Šihāba ibn ʻAbdi Rabbihi; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 267, hadis 2279; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 371, hadis 1229; Rewḍatu-l-wāʻiẓīne, str. 340, a obje ove predaje su prenesen od Allahovog Poslanika, s.a.v.a., i u njima stoji od riječi: “jedi dunju..”(کُلِ السَّفَرْجَلَ..); El-Biḥār, sv. 66, str. 166, hadis 2.
[8] El-Muʻdžemu-l-ewseṭu, sv. 1, str. 117, hadis 219; Kenzu-l-ʻummāl, sv. 10, str. 41, hadis 28262.
[9] Sunenu Ibni Mādžē, sv. 2, str. 1118, hadis 3369; El-Mustedriku ʻalaṣ-ṣaḥīḥajni, sv. 4, str. 456, hadis 8265; Rebīʻu-l-ebrāri, sv. 1, str. 261;Kenzu-l-ʻummāl, sv. 10, str. 41, hadis 28263.
[10] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 366, hadis 2278; El-Biḥār, sv. 66, str. 171, hadis 16.
[11] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 374, hadis 1243; El-Biḥār, sv. 66, str. 177, hadis 37.
[12] El-Kāfī, sv. 6, str. 357, hadis 2, prenesen od Es-Sukūnijja; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 365, hadis 2271, prenesen od En-Newfelijja sa njegovim lancem prenosilaca do Imama Sadika, mir s njim; El-Biḥār, sv. 66, str. 169, hadis 9.
[13] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 365, hadis 2272, prenesen od Sulejmāna ibn Džaʻfera El-Džewherijja; El-Biḥār, sv. 66, str. 170, hadis 10; Rebīʻu-l-ebrāri, sv. 1, str. 262, bez seneda do bezgrješnoga Imama.
[14] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 364, hadis 2270, prenesen od Ibrāhīma ibn ʻAbdul-Ḥamīda i Zijāda ibn Merwāna; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 372, hadis 1235; El-Biḥār, sv. 66, str. 169, hadis 8.
[15]Ibnā Bisṭām, Ṭibbu-l-eʼimmeti, str. 136, prenesen od Ebū Beṣīra, od Imama Sadika, od njegovoga oca, od njegovoga dede, mir s njima; El-Biḥār, sv. 66, str. 175, hadis 35.
[16] El-H̱iṣāl, str. 612, hadis 10, prenesen od Ebū Beṣīra i Muḥammeda ibn Muslima, od Imama Sadika od njegovih očeva, a.s; Tuḥafu-l-ʻuqūl, str. 101, a u ovoj predaji stoji: “i srcu daje pronicljivost”, umjesto “i povećava snagu srca”; El-Biḥār, sv. 66, str. 168, hadis 6.
[17] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 373, hadis 1240; El-Biḥār, sv. 66, str. 176, hadis 37.
[18]Ibnā Bisṭām, Ṭibbu-l-eʼimmeti, str. 136; El-Biḥār, sv. 66, str. 176, hadis 36.
[19] El-Kāfī, sv. 6, str. 358, hadis 7; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 367, hadis 2281, a obje ove predaje su prenesene od Sufjāna ibn ʻUjejneta; El-Biḥār, sv. 66, str. 171, hadis 18.
[20]Ibnā Bisṭām, Ṭibbu-l-eʼimmeti, str. 136; El-Biḥār, sv. 66, str. 175, hadis 36.
[21] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 366, hadis 2276, prenesen od Ebū Beṣīra; El-Biḥār, sv. 66, str. 170, hadis 14.