Oni za koje je činio dovu Vjerovjesnik, s.a.v.a.

Hazreti Ali, sin Ebu Taliba

1. Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Ušao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.a., u Mesdžid, dok on bijaše na mjestu klanjanja u nekoj od svojih soba, pa mi on (s.a.v.a.) reče: ‘O Ali, spavao sam ove noći na mjestu gdje me vidiš da klanjam i činim dovu mome Gospodaru Svevišnjem, nisam ništa od Gospodara moga tražio, a da to nisam i za tebe tražio, a sve što sam tražio On mi je dao; jedino mi je rečeno da nakon mene neće biti drugog vjerovjesnika.’”[1]

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je dovio za hazreti Alija, mir s njim: “Bože moj, prijateljuj s onim s kim on prijateljuje, a budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj; pomozi onoga ko njemu pomaže i voli onog ko njega voli!”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onome kome sam ja zaštitnik, Ali mu je zaštitnik; Bože moj, budi prijatelj onome kome je on prijatelj, a budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj!”[3]

Hazreti Ali i Fatima, mir s njima

4. U djelu El-Mu'džemu-l-kebir se prenosi od Ibn Abbasa o udaji hazreti Fatime, mir s njom: “Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.a., pozvao Fatimu, mir s njom, zahvatio jednu šaku vode i poškropio je po glavi, a drugu šaku vode po sredini njezinih prsa, potom je poprskao svoju kožu i njezinu kožu. Zatim ju je zagrlio i rekao: ‘Bože moj, ona je, zaista, moja i ja sam njezin; Bože moj, kao što si od mene odstranio nečistotu i očistio me, očisti i nju!’

Zatim je zatražio drugu posudu za pranje, pozvao hazreti Alija i s njim postupio isto kao s Fatimom i Činio je dovu za njega kao što činio dovu za Fatimu.

Onda je rekao njima dvoma: ‘Idite svojoj kući, neka vas Bog sastavi i blagoslovi u vašem životu!’ Potom je ustao i svojm rukom zaključao vrata za njima.”[4]

5. U zbirci Es-Sunenu-l-kubra Nesaije se prenosi od Burejdea: “Kada je bila svadbena noć, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘O Ali, nemoj ništa činiti dok me ne susretneš!’ Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., zatražio vode, abdestio se njome, a potom je izlio na hazreti Alija, mir s njim, i rekao: ’Bože moj, spusti blagoslov u njima dvoma, blagoslovi ih i porod njihov blagoslovljenim učini!’”[5]

Hasan i Husejn, mir s njima

6. U djelu El-Menakib Ibnu-l-Megazilija se prenosi od Berraa ibn Aziba: “Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., koji držaše Hasana i Husejna, mir s njima, na svojim ramenima i govoriše: ‘Bože moj, ja ih, uistinu, volim pa ih i Ti voli!’”[6]

7. U djelu El-Mustedreku ale-s-sahihajn se prenosi od Ibn Abbasa: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., moljaše Boga da zaštiti Hasana i Husejna, mir s njima, riječima: ‘Tražim zaštitu za vas dvojicu Riječima Božijim potpunim od svakog šejtana i otrovnice i od svakog zlog pogleda!’ Potom je dodao: ‘Ovako Ibrahim tražiše zaštitu u Boga za svoja dva sina: Ismaila i Ishaka.’”[7]

8. U djelu Tarihu Dimešk se prenosi od Ebu Ishaka es-Sebi'ija o slučaju Ibn Zijada i njegovom razbijanju zuba sjekutića Husejnu, mir s njim. On je rekao: “Zejd ibn Erkam je toga dana izašao od njega – Ibn Zijada – govoreći: ‘Boga mi, čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., gdje govori: Bože moj, zaista, povjeravam ga na čuvanje Tebi i dobrim vjernicima! Pa kako vi čuvate ono što vam je Allahov Poslanik, s.a..v.a., povjerio na čuvanje?’”[8]

Poslanikova porodica, mir s njima

9. U djelu Tarihu Dimešk se prenosi od Ummu Seleme: “Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio kod mene poslao je po Hasana, Husejna, Alija i Fatimu, mir s njima, pa je – skinuvši ogrtač s mene i ogrnuvši njime njih – rekao: ‘Bože moj, odstrani od njih nečistotu i potpuno ih očisti!’”[9]

10. U djelu El-Mu'džemu-l-kebir se prenosi od Ibn Luhej'a, koji je prenio od Amra ibn Šuajba “da je on ušao kod Zejnebe, kćerke Ebu Selemea, koja im je kazivala da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio kod Ummu Seleme pa je ušao kod nje s Hasanom, Husejnom i Fatimom, mir s njima. Posadio je Hasana s jedne, Husejna s druge strane, Fatimu u svoje krilo, a potom je rekao: ‘Božija milost i blagoslov s vama, o porodico Poslanikova! Bog je uistinu hvaljen i slavljen!’”[10]

Ebu Merjem el-Gassani

11. U djelu El-Mu'džemu-l-kebir se prenosi od Ebu Merjema el-Gassanija: “Učestvovao sam u vojnom pohodu s Allahovim Poslanikom, s.a.v.a., a on mi je dao ratni bajrak; ja sam pred njim gađao kamenjem i njemu se to dopalo pa je činio dovu za mene.”[11]

Abdullah ibn Džafer

12. U djelu El-Menakib Ibn Šehra Ašuba stoji: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je prošao pokraj Abdullaha ibn Džafera, koji je od gline pravio dječiju igračku, pa ga je upitao: ‘Šta ćeš uraditi s njom?’ Odgovorio je: ‘Prodaću je.’  ‘A šta ćeš učiniti s novcem koji dobiješ?’ – upitao je. ‘Kupiću svježe i sočne hurme i poješću ih.’ – odgovorio je. Tada je Vjerovjesnik rekao: ‘Bože, blagoslovi njegove ruke i rad njegov.’ Zato je ostala izreka o njemu: ‘Nije nikada ništa prodao, a da nije zaradio!’”[12]

Abdullah ibn Abbas

13. U zbirci Sunen Tirmizija  se prenosi od Ibn Abbasa: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je činio dovu u dva navrata da mi Bog podari mudrost.”[13]

Abdullah ibn Mesud

14. U djelu El-Mu‘džemu-l-kebir se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: “Pokraj mene je prošao Vjerovjesnik, s.a.v.a., kada sam čuvao ovce Ukbea, pomilovao me po glavi i rekao: ‘Bog ti se smilovao! Ti si zaista poučeni dječačić.’”[14]

Amr ibnu-l-Hamik

15. U djelu El-Musannef Ibn Ebu Šejba se prenosi od Junusa ibn Selmana, koji je prenio od svoga djeda, a ovaj od Amra ibnu-l-Hamika da je dao Vjerovjesniku, s.a.v.a., da se napije mlijeka, pa je on rekao: “Bože moj, učini ga da uživa u mladosti svojoj!”[15]

Fatima, kćerka Eseda

16. U djelu El-Haraidž ve-l-Džeraih stoji: “Hazreti Ali, mir s njim, jednoga dana je plačući rekao: ‘Umrla mi je majka.’ Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., ustao i rekao: ‘Ona je, uistinu, i moja majka, nikada od amidže nisam dobio bilo šta, a da od nje nisam dobio još više.’ Potom je pozvao: ‘O Ummu Selema, ovo je moj prugasti plašt pa je njime pokrij, ovo je moja košulja pa je u nju obuci, ovo je moj ogrtač pa je u nj umotaj, a kada završiš njezino kupanje, izvijesti me!’

I Ummu Selema ga je obavijestila pa ju je položio na tabut i klanjao joj dženazu, a potom se spustio u usjek njezina kabura; ostao je tu neko vrijeme, odakle se čulo samo njegovo tiho učenje. Zatim je pozvao: ‘O Fatima!’ ‘Odazivam ti se, o Allahov Poslaniče!’ – odgovorila je. Upitao je: ‘Jesi li vidjela ono šta sam ti zajamčio?’ ‘Jesam, Bog te od mene nagradio najboljom nagradom u životu i nakon smrti!’ – odgovorila je. Nakon što je izašao iz kabura i poravnao usjek, neko ga je upitao o njoj, a on je rekao: ‘Jednoga dana sam joj proučio ajet: A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili… – a ona je upitala: ‘O Allahov Poslaniče, šta znači ‘pojedinačno’?’ Odgovorio sam: ‘Goli.’ Uzviknula je: ‘Ah, sramote!’, pa sam zamolio Boga da ne otkrije njezinu sramotu.’ Zatim me pitala o melekima Munkiru i Nekiru, pa sam joj rekao o njima i kako će njih dvojica doći. Uzviknula je: ‘Tražim pomoć u Boga od njih!’ I molio sam Boga da ih njoj ne pokaže, da joj učini prostrano mjesto u kaburu i da je oživi u njezinim mrtvačkim haljinama!”[16]

En-Nedžaši (Negus)

17. U djelu Tehzibu-l-ahkam se prenosi od Muhammeda ibn Muslima ili od Zurarea: “Rekao je – (Imam Ali, mir s njim!): ‘Klanjanje dženaze umrlom nakon što bude ukopan je dova.’” On prenosi: “Upitao sam: ‘Negusu nije klanjao dženazu Vjerovjesnik, s.a.v.a.?’ Odgovorio je: ‘Ne, on je učio dovu za njega.’”[17]

Potomci šehida Uhuda

18. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u svojoj dovi potomcima šehida Uhuda: “Bože moj, odstrani tugu iz srca njihovih, nagradi ih za nevolju njihovu i uljepšaj naknadu onima koje su iza sebe ostavili!”[18]

Dječak od ensarija

19. U djelu El-Mu'džemu-s-sagir se prenosi od Enesa: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., jednoga dana je rekao jednom dječaku od ensarija: ‘Dodaj mi moje sandale!’, pa je dječak rekao: ‘O Allahov Vjerovjesniče, žrtvovao bih za tebe i oca i majku, dopusti mi da ih ja stavim na tvoje noge!’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Bože moj, zaista ovaj tvoj rob nastoji Tebe zadovoljiti pa Ti budi zadovoljan njime!’”[19]

Islamska zajednica (El-Ummetu-l-Islamijjetu)

20. Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Zaista, Vjerovjesnik, s.a.v.a., je rekao: ‘Činio sam dovu Gospodaru svome za tri prednosti pa mi je dao dvije, a uskratio mi jednu.’ Molio sam: ‘O Gospodaru moj, nemoj glađu uništiti zajednicu moju!’ Odgovorio je: ‘Imaš to.’ Molio sam: ‘O Gospodaru moj, nemoj dati vlast nad njima neprijatelju-tuđinu – tj. mnogobošcima (mušricima) – pa da ih unište!’ Rekao je: ‘Imaš i to.’ Zamolio sam: ‘O Gospodaru moj, nemoj dati da iskuse silu jedni drugih!’, ali mi to nije uslišao.’”[20] 

21. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog Svevišnji mi je dao obećanje u pogledu pripadnika moje zajednice i zaštitio ih je od troga: neće ih sve obuhvatiti sušom, neće ih neprijatelj uništiti i neće dati da svi u zabludu odu.”[21] 

Vjerovjesnikova, s.a.v.a., dova za njegov narod

22. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bože moj, oprosti mome narodu, jer oni zaista ne znaju!”[22]

23. U djelu Eš-Šefa bita'rifi Hukuki-l-Mustafa stoji: “Preneseno je da je Vjerovjesnik, s.a.v.a. – kada mu je na Dan Uhuda bio razbijen sjekutić i zasječeno lice pa je to teško pogodilo njegove saborce, koji su zatražili: ‘Da zamoliš Boga protiv njih!’ – rekao je: ‘Ja, uistinu, nisam poslat da proklinjem, nego sam poslat da pozivam i kao milost. Bože moj, uputi moj narod, jer oni zaista ne znaju!’”[23]

24. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ebu Hurejrea: “Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., je došao je Tufejl ibn Amr i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, zaista pleme Devs je nepokorno Bogu i odbili su prihvatiti pokornost Njemu, pa ih prokuni!’ Ljudi su očekivali da će ih on sigurno prokleti. Ali, on je rekao: ‘Bože moj, uputi Devs i dovedi ih predane Tebi!’”[24]

25. U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: “Kao da gledam Vjerovjesnika, s.a.v.a., kada je kazivao o jednom od vjerovjesnika, kojeg je njegov narod udarao i okrvavio, a on je brisao krv sa svoga lica i govorio: ‘Bože moj, oprosti narodu mome, jer oni zaista ne znaju!’”[25]

---