Roditelji
1. Kur'an: “Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kada se bude polagao račun!”[1]
2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dova djeteta za roditelja je kao uzimanje rukom.”[2]
3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čovjeku umru roditelji kojija je za života bio neposlušan, a nakon njihove smrti moli za njih pa ga Bog upiše među dobročinioce.”[3]
Porodica, djeca i brat
4. Kur'an: “Gospodaru moj” – zamoli Musa – “oprosti meni i bratu mome i učini da budem u okrilju Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji!”[4]
5. Kur'an: “Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini nas predvodnicima bogobojaznima!”[5]
6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Dova roditelja za svoje dijete je kao Vjerovjesnikova, s.a.v.a., dova za njegovu zajednicu.”[6]
7. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog će se smilovati onome ko pomogne svome djetetu u dobročinstvu prema njemu samom, tako što će mu oprostiti njegov ružan postupak i moliti za njega za ono što je između njega i Boga.”[7]
Bratu vjerniku u odsustvu
8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ništa nije brže udovoljenju od dove odsutnoga za odsutnoga.”[8]
9. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjernikova dova u tajnosti za njegovog brata biće uslišano.”[9]
10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Svakom čovjeku koji ustane noću i klanja dva rekata pa zamoli na svojoj sedždi za četerdeset svojih drugova, navodeći imena njihova i imena njihovih očeva, Bog će dati sve što u Njega zatraži.”[10]
11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Čini dovu za zdravlje drugoga, steći ćeš ga za sebe!”[11]
Onaj za koga se ne smije moliti
12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko dovi za opstanak nasilnika iskazuje ljubav za griješenje prema Bogu na Zemlji Njegovoj.”[12]
13. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kad činite dovu za nekog od jevreja i kršćana recite: ‘Bog ti umnožio imetak i porod!’”[13]
Obrazlaganje zabrane moljenja za mnogobošce (mušrike), nevjernike (kafire) i nasilnike (zalime)
Mnogobošci (mušrici), nevjernici (kafiri) i nasilnici (zalimi) su među onima za koje se ne smije moliti.
Pitanje koje se postavlja u vezi s predočenim glasi: Ako je moljenje zapravo traženje od Boga dobra za druge, zašto onda musliman ne može tražiti to dobro čak i za onog s kojim se ne slaže u vjerovanju, pa i za nasilnike i tlačitelje, također?
Odgovor na postavljeno pitanje glasi da se oni koji se nalaze u iskušenju vjerskog i djelatnog zastranjenja u svom životu općenito mogu svrstati u dvije skupine:
Prva skupina su slabi, a to su oni koji su zastranili usljed vlastitog neznanja i neposjedovanja neophodnih pretpostavki za spoznaju Istine i njeno slijeđenje.
Druga skupina su tvrdoglavi, a to su oni koji znaju Istinu, ali unatoč tom znanju, uporno joj se – usljed njihovog slijeđenja strasti i njihove oholosti – suprotstavljaju, ili su im dostupni sredstvo i moć da upoznaju Istinu, ali joj oni ne pridaju nikakvu važnost, nego se tvrdoglavo drže neistine.
U vezi s prvom skupinom, moljenje za njihovu uputu ne samo da je pohvalno, nego su svako nastojanje i napor uloženi u njihovo osvješćivanje, urazumljivanje, odgojanje i obrazovanje nužno potrebni. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je molio za upućivanje svoga naroda, iako je od njih trpio brojna uznemiravanja. Molio je: “Bože moj, uputi narod moj, jer oni ne znaju!”
U vezi s tvrdoglavim, moljenje za njih ne samo da nije pohvalno, nego je čak pokudno i zabranjeno. Zapravo, moljenje protiv njih je potrebno i neophodno, jer moljenje za one koji uporno odbijaju Istinu i pravdu, ako se odnosi na njihov Ovaj svijet, njihovo izbavljenje i njihov dug život – onda je to u suštini moljenje za širenje kruga nevjerovanja, mnogoboštva, nepravde i remećenja reda na Zemlji. A ako se to moljenje odnosi na njihovo upućivanje i popravljanje, od toga nema koristi jer se od njih ne očekuje spremnost na prihvatanje upute i popravljanje. Štaviše, takvo moljenje može imati nepoželjne i vrlo štetne društveno-političke posljedice i učinke.
Na toj osnovi, Božiji prijatelji (evlija'ullahi) nisu molili za pobornike zablude i neprijatelje Istine i pravde, već su molili protiv njih.
[1]Ibrahim, 40.
[2]El-Firdevs, sv. 2, str. 213, predaja 3038.
[3]Ed-Durru-l-mensur, sv. 5, str. 267.
[4]El-A‘araf, 151.
[5]El-Furkan, 74.
[6]Tarihu Isbihan, sv. 1, str. 226, predaja 344.
[7]Biharu-l-envar, sv. 104, str. 98, predaja 70.
[8]El-Kafi, sv. 2 str. 510, predaja 7.
[9]El-Dža‘ferijjat, str. 195.
[10]Misbahu-l-mutehedždžid, str. 133, predaja 217.
[11]Kenzu-l-‘ummal, sv. 2, str. 75, predaja 3198.
[12]Ihja ‘ulumu-d-din, sv. 2, str. 208.
[13]Tarihu Dimešk, sv. 55, str. 208, predaja 11679.
