Ono što potvrđuje poželjnost dobrih djela u Ramazanu

Dobrovoljno činjenje nekog dobrog djela

1. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko dobrovoljno učini neko dobro u mjesecu Ramazanu je kao onaj koji je izvršio sedamdeset od strogih obaveza  Boga Svevišnjeg; a onaj ko u njemu izvrši jednu od strogih Božijih obaveza je kao onaj koji je izvršio sedamdeset od strogih obaveza Boga Svevišnjeg u nekom drugom mjesecu.”[1]

Priređivanje iftara postačima

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko postaču priredi iftar ima nagradu kao i on, a da se pritom ne umanji nagrada postaču, te nagradu i za sva dobra djela koja učini postač snagom koju je zadobio tom hranom.”[2]

3. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao hazreti Aliju, mir s njim: “O Ali, vjernik ima tri radosti na Ovome svijetu: susret s braćom, priređivanje iftara postaču i namaz krajem noći.”[3]

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onaj ko priredi iftar vjerniku u mjesecu Ramazanu ima nagradu kao da je oslobodio roba i oprost za grijehe koje je ranije počinio; a ako ne mogne ponuditi ništa drugo do malo razvodnjenog mlijeka koje da postaču pa on njime okonča svoj post ili vode i hurmi, i ne bude mogao ponuditi više od toga, Bog će mu dati istu nagradu.”[4]

Obilno dijeljenje

5. U zbirci Sunen Tirimizija se prenosi od Enesa: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je upitan: ‘Koja je milostinja najbolja?’ Odgovorio je: ‘Milostinja u mjesecu Ramazanu.’”[5]

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Za svako trošenje imetka čovjek će morati odgovarati, osim za trošenje u mjesecu Ramazanu na ime činjenja dobra ljudima; to će biti iskup za njegove grijehe; onaj ko u mjesecu Ramazanu podijeli milostinju koliko je trun jedan pa više, to će u Boga Svevišnjeg imati veću težinu nego kada bi izvan mjeseca Ramazana podijelio zlata koliko teže planine na Zemlji.”[6]

7. U djelu Sevabu-l-a'mal se prenosi od Ibn Abbasa: “Kada bi nastupio mjesec Ramazan Allahov Poslanik, s.a.v.a., bi oslobodio svakog zarobljenika i davao svakom potrebitom.”[7]


[1]El-Mukni‘a, str. 341.

[2]Tehzibu-l-ahkam, sv. 4, str. 202, predaja 582.

[3]Kitabu men la jehduluhu-l-fekih, sv. 4, str. 360, predaja 5762.

[4]El-Mehasin, sv. 2, str. 158, predaja 1430.

[5]Sunenu-t-Tirmizi, sv. 3, str. 51, predaja 663.

[6]Biharu-l-envar, sv. 96, str. 345, predaja 9.

[7]Sevabu-l-a‘mal, str. 97, predaja 13.