Scroll to top

Opis Boga (govor obrisa)

Staza rječitosti, govor 90.

Govor ovaj poznat je kao “Govor obrisa” i zauzima vrlo visoko mjesto među govorima Zapovjednika vjernih. Mas'ada ibn Sadaka prenosi od imama Džafera ibn Muhammeda es-Sadika – mir neka je na njih! – da je rekao: “Zapovjednik vjernih održao je govor ovaj s govornice u Kufi nakon što ga je neko upitao: ‘O Zapovjedniče vjernih! Opiši nam Boga na takav način da Ga možemo zamisliti kao da Ga očima vidimo, tako da bi ljubav naša i znanje naše spram Njega mogli narasti!’ Zapovjednik vjernih rasrdio se na to pa je naložio muslimanima da se okupe u džamiji. Iskupi se takvo mnoštvo muslimana da je džamija bila prepuna. Onda se Zapovjednik vjernih uspe na govornicu dok je još bio u stanju srdžbe, a boja mu još bijaše promijenjena. Nakon što je hvalio i veličao Boga i molio blagoslov Njegov na Vjerovjesnika Njegova, izrekao je govor ovaj.

Opis Boga

Hvala Bogu, Kojega odbijanje i uskraćivanje u davanju ne čine imućnijim i Kojeg darežljivost i dobrota ne osiromašuju, iako je darivatelj svaki osim Njega okrnjen, a uskratitelj svaki osim Njega zaslužuje prijekor. On je darivatelj darova blagotvornih i poklona i potpora obilnih. Stvorovi svi o Njemu ovise. On je zajamčio opskrbu njihovu i odredio im sredstva za život. On je pripremio put za one koji Mu se upravljaju i one koji tragaju za onim što je u Njega. On je darežljiv u pogledu onog što se od Njega traži isto kao i u pogledu onoga što se od Njega ne traži. On je prvi za Kojeg nije bilo “prije”, tako da prije Njega ništa ne može biti. On je posljednji za Kojeg nema “poslije”, tako da poslije Njega ništa ne može biti. On priječi zjenice očne da Ga vide ili da Ga smotre. Vrijeme se ne mijenja nad Njim da bi nastala promjena ikakva u pogledu Njega. On nije ni na jednom mjestu da bi se dopustilo kretanje Njegovo.

Da On daruje sve što izdaju rudnici u planinama, ili zlato, srebro, bisere i ulomke korala što ih kriju oklopi oceanski, to ne bi umanjilo darežljivost Njegovu, niti okrnjilo veličinu onoga što On ima. Doista, On bi još uvijek imao riznice darova takve kao da nisu bile umanjene potraživanjima ljudi, jer je On Darežljivi Kojeg prošnja siromaha ne može osiromašiti, niti upornost upornih učiniti sustegnutim.

Svojstva Boga kako su opisana u Kur'anu Časnom

Onda, pogledaj, o ti koji tražiš, pa se ograniči na ona svojstva Njegova na koja te Kur'an upućuje i obasjaj se svjetlom upute njegove. Prepusti Bogu Uzvišenom znanje ono čijim te je traženjem šejtan opteretio, a čije traženje ti Kur'an nije naredio, niti ima traga ikakvog o njemu u Sunnetu Vjerovjesnika – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj! – niti u predvodnika upute. To je granica krajnja prava Božijeg u vas. Znaj da su u znanju postojani oni koji se najviše uzdržavaju od podizanja zastora koji se rasprostiru preko nepoznatog, a njihovo priznanje neznanja o potankostima tajanstva skrivenog zadržava ih od iskušavanja daljnjeg. Allah hvali njihovo priznanje nemoći da dosegnu ono što znanjem ne mogu obuhvatiti. On naziva postojanošću u znanju ustezanje njihovo da se udubljuju u ono što im On nije naredio da istražuju o biti Njegovoj. Ograniči se na to i ne prosuđuj o veličini Boga Uzvišenog po mjeri razuma svoga; inače ćeš biti od onih koji su propali.

On je moćan toliko da će ih odbiti kad mašte odapnu strijele svoje da shvate tačke krajnje moći Njegove, kad misao oslobođena opasnosti došaptavanjima šejtanskim pokuša pronaći Ga u dubinama tajni carstva Njegova, kad srca budu čeznula za dosezanjem kakvoće svojstava Njegovih i kad se otvori razuma budu probijali tamo gdje Ga ne dosežu svojstva da bi dostigli znanje o biti Njegovoj, prolazeći tamne zamke nepoznatog i upravljajući se prema Njemu. Oni će se vratiti razočarani priznavši da se zbilja spoznanja Njegova ne može doseći takvim lutanjem proizvoljnim, niti da u misao mislilaca može prodrijeti trun uzvišenosti dostojanstva Njegova.

On je započeo stvaranje, bez uzora ikakva koji bi slijedio i bez mjere ikakve koju bi oponašao od ma kakvog stvoritelja znanog koji bi bio prije Njega. On nam pokazuje carstvo moći i začudnosti Svoje, što govori o znacima mudrosti Njegove. Priznanje stvorova o potrebi da ih On obdržava moći Svojom upućuje nas na nužnost postojanja dokaza Njegova o spoznaji Njega. Znaci stvaralačke moći Njegove i mjerilo mudrosti Njegove nalaze se u čudesnostima koje je On sazdao. Sve što je On stvorio dokaz je u korist Njegovu i vodič Njemu. Čak i stvor nijemi jeste vodič Njemu, kao da i on govori, a vođenje njegovo Stvoritelju – očito je.

Svjedočim da onaj koji Te predstavlja rastavljajući dijelove stvorova Tvojih i spajajući čašice zglobova njihovih, što kriju ravnanje mudrosti Tvoje, ne usmjerava tajnu uma svoga na spoznaju Tebe, a srce njegovo nije ispunjeno uvjerenjem da Ti uistinu nemaš Sebi slična. I takav kao da nije čuo kako se oni koji su slijedili odriču onih koje su slijedili riječima:

“Boga nam, bili smo, doista, u zabludi očitoj
kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali.”

Lažu oni koji Ti druga pridružuju kad Te uspoređuju s utvarama svojim i oblače Ti maštama svojim odjeću stvorova, zamišljanjima svojim Te razdvajaju na dijelove poput komadanja tjelesa i nadarenošću razuma svoga prosuđuju Te po naravi sila različitih. Svjedočim da ko god Te izjednačuje s ičim od stvorova Tvojih – priznaje Ti jednakog, a ko god priznaje Tebi jednakog – ne vjeruje u ono što sadrže jasni znaci Tvoji i što govore očevidnosti jasnih dokaza Tvojih. Ti si Allah, Koji ne može biti zatočen u granice razuma, tako da budeš oblikovan razmišljanjima njihovim, niti u razmatranja uma, pa da budeš omeđen i podložan promjenama.

On je ustanovio mjeru za sve što je stvorio i to najbolje uredio. On je ustanovio djelovanje njegovo i to najljepše uradio. On je sve usmjerio smjeru Svome, tako da ništa ne prelazi granice položaja svoga, niti je uskraćeno u dosezanju cilja svoga. A kada mu bude naređeno da nastavi kretanje po volji Njegovoj, nije mu teško. A kako bi i bilo kada sve proističe iz htijenja Njegova? On je Stvoritelj raznolikosti, bez primjene misli, bez poticaja nagona nekog skrivenog u Njemu, bez pokusa ikakva uzetog iz nepostojanosti vremena i bez saradnika ikakva koji Mu može pomoći u stvaranju začudnosti.

Tako je stvaranje stvorova Njegovih upotpunjeno odredbom Njegovom, te se priklonilo poslušnosti Njegovoj i odazvalo pozivu Njegovom. Lijenost ma kojeg lijenoga ili tromost onog koji se ispričava ne priječi ih da to učine. Zato, On ispravlja zakrivljenost stvari i ustvrđuje granice njihove. On moći Svojom stvara sklad u suprotnim dijelovima njihovim i povezuje činioce sličnosti. Onda ih razdjeljuje na vrste različite po granicama, količinama, naravima i oblicima. Sve je to stvaranje novo! On ih čini postojanim i oblikuje ih i stvara kako On hoće.

On je uredio udubine i uzvisine šupljina nebeskih bez vezivanja i spojio prostranstva razdvojenosti i povezao ih međusobno s parovima njihovim. On je olakšao pristup visinama neba onima koji se spuštaju sa zapovijedi Njegovom i onima koji se uspinju s djelima stvorova Njegovih. On je nebo pozvao kad je još bilo maglina, pa su se odmah sastavili vezovi spojeva njegovih. Onda je On, poslije spajanja, otvorio prolaze njegove i postavio bdijenja blistavih tijela nebeskih na šupljine njegove, te ga obdržava Rukom Svojom da se ne stropošta u neizmjer prostorni.

On mu je naložio da bude potpuno potčinjeno zapovijedi Njegovoj. On je Sunce njegovo učinio znamenom vidljivim dana njegova, a Mjesec njegov znamenom blijedim noći njegove. Onda ih je On pokrenuo na putanjama njihovim i odredio gibanje njihovo u postajama puteva njihovih, da bi pomoću njih lučio noć i dan, te da bi se po kretanjima njihovim moglo znati brojanje godina i računanje vremena. Onda je On u unutrašnjosti njegovoj ovjesio svod nebeski i ukrasio ga sitnim sjajnim biserima i zvijezdama poput svjetiljki, a one koji kradom prisluškuju pogađa svijetlim krijesnicama njegovim. On je nebesa pokrenuo po određenoj putanji njihovoj i napravio ih u zvijezdama – stajačicama, zvijezdama koje se kreću, koje se spuštaju, koje se uspinju, koje su zlokobne i koje su sretne.

Onda je Allah Uzvišeni, za nastanjenje nebesa Svojih i naseljenje neba najvišeg carstva Svoga, izveo stvorove ushićujuće – meleke Svoje. Njima je On ispunio otvore udubina njihovih i naselio čistine prostranih obodnica njihovih. Među razmacima otvora tih odjekuju glasovi onih od meleka koji Ga veličaju u ogradama Svetosti, zavjesama tajanstva i velovima Uzvišenosti Njegove. A iza tog odjekivanja, koje zaglušuje uši, uzvišena su ozračja svjetlosti, koja brane pogledima da ih dosegnu i zato se oni, odbijeni, zaustavljaju na krajnjim granicama njihovim.

On ih je stvorio u oblicima različnim i s obilježjima i krilima raznim. Oni veličaju uzvišenost slave Njegove. Ne prisvajaju sebi moć Njegovu da se pokazuje u stvaranju, niti tvrde da stvaraju išta od onog što On Sam čini. Oni su samo robovi počašćeni. I ne govore dok im On ne govori i postupaju onako kako On naredi.

On ih je tamo učinio povjeriteljima objave Svoje i odaslao ih vjerovjesnicima s poslanicama naredbi i zabrana Svojih. On ih je zaštitio od kolebljivosti sumnji. Zato nijedan od njih ne skreće s puta volje Njegove. On ih je obdario blagodatima sigurnosti i pokrio srca njihova smjernošću i mirom. On im je rastvorio vrata predavanja slavljenju Njega. On im je uspravio svjetionike jasne kao znamenja Jednoće Svoje. Tereti grijeha ih ne pritišću, a smjene noći i dana ih ne opterećuju. Sumnje ne napadaju strijelama čvrstinu vjere njihove. Zle slutnje ne nasrću na stupove čvrstog uvjerenja njihovog. Iskra zlobe ne pali se među njima. Zbunjenost ne pomućuje ono znanje o Njemu koje postoji u srcima njihovim ili veličinu Njegovu i strahopoštovanje slave Njegove koje počiva u grudima njihovim. Zavođenja se ne usmjeravaju prema njima da bi opakošću svojom utjecala na zamišljanje njihovo.

Među njima postoje oni koji su u okrilju oblaka teških, ili u visovima gora vrlo visokih, ili u tminama mraka sveobuhvatnog. A postoje oni čija su stopala prošla kroz najniže granice zemlje i ona su poput znamenja bijelih koja se izlažu na prostranu širinu vjetra. Ispod njih puše vjetar blagi koji ih zadržava na granicama krajnjim do kojih dospijevaju.

Zaokupljenost robovanjem Bogu posve ih obuzima, a istine vjere povezuju ih sa spoznavanjem Njega. Čvrsto uvjerenje u Njega odvodi ih u potpunu zaljubljenost u Njega. Čežnje njihove za onim što je u Njega ne prelaze na ono što je u nekog drugog. Okusili su slast spoznavanja Njega i napili se iz čaša prepunih ljubavi Njegove. Korijeni svjesnosti o Njemu učvrstili su se u dubini srca njihovih. Zato su oni, pokorom dugotrajnom, ugeli svoja prava leđa. Trajnost želje za Njim nije izbrisala strah njihov, niti je razmjera bliskosti skinula vezu poniznosti njihove.

Ponos ih nije učinio takvim da smatraju mnoštvom ono što su učinili, niti im poniznost pred Uzvišenošću Božijom dopušta da veličaju dobra svoja. Malaksalost ih ne zahvaća i pored stalnog robovanja njihovog. Čežnje Njihove ne opadaju da bi se odvratili od nade u Gospodara svoga. Vrhovi jezika im se ne suše od molitve neprestane. Zabavljenost ih ne zahvaća tako da bi svoje glasove podignute, usmjerene prema Njemu, utišali. Strane se njihove ne pomjeraju iz redova pokornosti Bogu. Oni ne savijaju vratove svoje radi udobnosti u nepokornosti naredbi Njegovoj. Lahkoumnosti nemara ne djeluju protiv odlučnosti njihove da se trude, a varke strasti ne nadvladavaju odlučnost njihovu.

Oni smatraju Vlasnika Prijestolja riznicom za dan potrebe svoje. Radi ljubavi svoje oni Mu se obraćaju čak i onda kada se drugi obraćaju stvorovima. Za njih robovanje Njemu nema granice krajnje. Ushitna naklonost njihova stalnoj poslušnosti Njemu izvire iz pobuda u srcima njihovim, koja su vazda ispunjena nadom u Njega i strahom od Njega. Razlozi straha njihova ne bivaju odsječeni da bi popustili u ozbiljnosti svojoj, niti ih požude zarobljavaju pa da lahka naprezanja vole više od ozbiljnih napora svojih.

Prošla djela svoja ne smatraju velikim, jer ako bi ih smatrali velikim, onda bi razdoblja straha izbrisala nadu njihovu. Ne razlaze se u pogledu Skrbnika svog uslijed vlasti šejtanove nad njima. Porok raskidanja veza međusobnih – ne raspršuje ih. Zloba zavisti uzajamne – ne zahvaća ih. Načini kolebanja ne razdvajaju ih. Različiti stupnjevi odlučnosti ne dijele ih. Tako očituju odanost vjeri. Ni skretanje, ni slabost, ni opuštenost, ni nehaj – ne skidaju sa njih uzao vjere. U ozračjima nebeskim nema prostora kolika je tankost kože jedne a da u njemu nije melek koji je na sedždi ili je u poslušnosti zornoj. Poslušnošću stalnom raste im znanje o Gospodaru njihovu i Uzvišenost Gospodara njihova uvećava se u srcima njihovim.

Allah je zasuo zemljom vale olujne i uzavrele i dubine mora nadošlih, gdje su se vali međusobno sudarali, a visoki brijezi vodeni poklapali jedni druge. Oni su izlučivali pjenu poput mužjaka devina u stanju uzbuđenosti spolne. Tako je uzavrelost vode uzburkane bila potčinjena težom zemlje. Kada ju je zemlja privila na grudi svoje i smirila udarajuću uskovitlanost njezinu i rasprostrla se po njoj s plećatim kostima svojim, voda se nemoćno pokorila. Tako je poslije uznemirenosti udarnih vala njezinih postala krotka, nadvladana i zatočenik pokoran u uzdi potčinjenosti. I zemlja se smirila, rasprostrijevši se u dubinu struje vodene. Zemlja okonča oholost, ushitnost sobom, položaj jak i nadmoćnost vode, te ukroti uznemirenost toka njezina, pa se ona smiri nakon plahovitosti svoje i stiša nakon uzdizanja uzburkanosti njezine.

Kada se uzbuđenost vode smirila pod obalama njezinim i pod težinom planina moćnih i visokih, stavljenih na pleća njezina, On je dao da provru izvori vode sa sljemena visokih, te ih raspodijelio dolinama i nizinama njezinim i obuzdao tokove njihove stijenama tvrdim i gorjima planina visokih, što su od stijenja čvrstog. Zatim se smirilo podrhtavanje njezino od prodiranja planina u dijelove površine njezine i probijanja njihova u duboka područja njezina i najahivanja njihova na vratove dolina njezinih i na slojeve ispod njih. I onda je On napravio širok prostor između svoda nebeskog i nje, te stanovnicima njezinim pripremio zrak koji lahori. On je potom izveo na nju stanovnike njezine na svim mjestima prikladnim. Zatim, On nije zanemario predjele Zemlje, gdje su dijelovi veliki oskudijevali izvorima vode i gdje rijeke nisu mogle probiti korita svoja, nego im je dao oblake ploveće koji oživljavaju mrtvilo njihovo i potiču rast bilja.

On je sastavio bijele oblake njihove od sitnih oblaka drukčijih, tako, kada se količina vodena snažno pokrenula u njima, pa munje počele sijevati na krajevima njihovim i bljesak se nastavio ispod oblaka bijelih, kao i ispod onih teških i tamnih – On ih je poslao da izliju kišu obilnu. Oblak je visio nad zemljom i vjetri južni su ga cijedili, izlijevajući vodu njegovu, kako se deva potčini radi muže. Kad se oblak spusti na zemlju i izruči vodu svu koju je nosio u sebi, On čini da narastaju bilja po zemlji goloj i trave po planinama suhim. Tada je zemlja obradovana, budući da je urešena vrtovima svojim, i ushićena odjećom svojom od bilja mehkog i uresima cvijeća svoga. On je sve to učinio sredstvima za uzdržanje ljudi i opskrbom za životinje. On je rastavio pute široke po prostranstvima njezinim i postavio putokaze za one koji se kreću po stazama njezinim.

Kada je On rasprostro zemlju i dostavio zapovijed Svoju, izabrao je Adema – mir neka je s njim! – kao najboljeg od stvorova Svojih, učinivši ga prvim svim stvorovima Svojim. On ga je nastanio u Džennetu Svome, dao mu u njemu izobilje u opskrbi i ukazao na ono što mu je On zabranio. Izvijestio ga je da se, ukoliko se odvaži na to, izlaže griješenju prema Njemu i opasnosti za položaj svoj. Ali on učini ono što mu je zabranjeno upravo onako kako je On unaprijed znao. Zato ga Allah poslije pokajanja njegova spusti na Zemlju, da bi je nastanio s potomstvom svojim i da bi Mu bio dokazom u odnosu na robove Njegove.

Čak i kada je učinio da umre, On ih nije ostavio bez onoga koji će biti među njima kao polog Božanstva Njegova, te veza između njih i spoznavanja Njega. Ali On je s njima sklopio ugovor o dokazima preko izabranih vjerovjesnika Svojih i nositelja pologa poruka Njegovih, iz naraštaja u naraštaj, sve dok se dokaz Njegov nije upotpunio s Vjerovjesnikom našim Muhammedom – neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! – pa su tako polozi Njegovi i opomene dosegli potpunost.

On je na veliko i na malo odredio opskrbe. On ih je razdijelio na oskudne i na izobilne. On je to pravedno učinio, da bi iskušavao koga god On hoće, s blagostanjem ili s oskudicom, i da time iskuša zahvalnost ili strpljivost imućnog i siromašnoga. Onda je On spario obilje njihovo s nesrećama siromaštva, sigurnost njihovu s mukama nevolja, te zadovoljstva uživanja s tegobama tugovanja. On je stvorio vijekove životne i učinio ih dugim ili kratkim, dao da neki isteknu prije a neki poslije, te ih okončao smrću. On je učinio da smrt pritegne konope vijekova životnih te da ih raskine.

On je Onaj Koji zna tajne onih koji ih skrivaju, razgovor tajni onih koji su se u njega zapleli, pomisli onih koji se odaju nagađanjima, sigurnosti uspostavljene, kretnje očiju, unutarnje sadržaje srca i dubine nepoznatog. On zna i ono što može biti osluhnuto samo napinjanjem dubina usnih, ljetna utočišta mrava i zimska staništa kukaca, odjeke jecaja žena tugujućih i šum koraka. On zna i mjesta u nutarnjim ovojima latica gdje se plod začinje, skrovišta divljači u pećinama brda i dolina, skrite rupe komaraca između stabala drveća i kora njihovih, mjesta nicanja listova na granama, mjesta kapanja sjemena koje prolazi kroz puteve slabina, narastanje oblaka sićušnih u goleme, kaplje kiše u oblacima tmastim, čestice prašine rasute vjetrima u skutima njihovim, obrise krajolika zbrisane povodnjima kišnim, kretnje kukaca na humkama pješčanim, gnijezda stvorova krilatih na grebenima planinskim i pjevove ptica cvrkutavih u tminama gnijezda.

On zna i ono što je urizničeno u školjkama bisernim i ono što kriju vali oceanski, sve ono što skriva tmuša noći i sve ono što pokazuje svjetlo dana, kao i sve ono što naizmjenično prekrivaju slojevi tmina i obasjavaju ozračja svjetlosti, trag koraka svakog, osjet pokreta svakog, odjek zvuka svakog, kretnje usne svake, stanište živoga bića svakog, težinu čestice svake, jecaj duše zabrinute svake. Zna sve što postoji na Zemlji, kao što su plodovi drveća ili list opali, ili mjesto gdje je sjeme položeno, ili krv zgrušana, ili ugrušak, ili početak života, ili razvitak.

U tome do Njega ne dopire teškoća nikakva i ništa Ga ne ometa u očuvanju onoga što je stvorio, niti Ga dosada ikakva ili slabost priječe da provede odredbe i da vodi stvorove. Naprotiv, znanje ih Njegovo prožima i On ih zna brojčano. Pravednost ih Njegova obuhvaća, a dobrota ih Njegova okružuje i pored uskraćivanja onog što Njemu pripada.

Bože moj, Ti zaslužuješ opis lijep i beskrajno nabrajanje savršenstava Tvojih! Ako je nada usmjerena prema Tebi, pa Ti si najbolji u Kojega se nada. Ako je molba upućena Tebi, pa Ti si najdostojniji da se od Tebe moli.

Bože moj, Ti si me obdario snagom takvom da ne hvalim nikoga drugog osim Tebe i ne zahvaljujem nikome drugom izuzev Tebi. Ne upućujem hvalu svoju drugima koji su izvori neprilika i središta zabrinutosti. Ti odvraćaš jezik moj od hvaljenja bića ljudskih i uveličavanja stvorenih i hranjenih.

Bože moj, hvalitelj svaki ima od onog kojeg hvali pravo na plaću i nagradu. Doista, ja usmjeravam pogled svoj prema Tebi, na obilja milosti i riznice oprosta.

Bože moj, ovdje stoji onaj koji Te priznaje Jednim i Jedinim, što Ti i dostoji, i koji smatra da niko drugi osim Tebe ne zaslužuje zahvale i pohvale ove. Potreba moja prema Tebi takva je da ništa osim dobrote Tvoje ne može izliječiti oskudicu njezinu, niti priskrbiti za nužnosti njezine mimo uzvraćanja Tvoga i dobrote. Zato, daruj nam naklonost Tvoju na mjestu ovom i oslobodi nas od pružanja ruku prema bilo kome drugom osim prema Tebi.

Ti, doista, sve možeš!

Preveli: Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hodžić

 وَ مِنْ خُطبَةٍ لهُ‏عليه السلام

 تعرف بخطبة الأشباح، و هي من جلائل خطبه‏عليه السلام، وكان سأله سائل أن يصف اللَّه حتى كأنه يراه عياناً، فغضب‏عليه السلام لذلك و فيها صفة اللَّه تعالى و صفات مخلوقاته و يختمها بالدعاء

 وصف اللَّه تعالى

 اَلْحَمْدُ للَّهِ الَّذِي لاَ يَفِرُهُ الْمَنْعُ وَالْجُمُودُ، وَ لاَ يُكْدِيهِ الْإِعْطَاءُ وَالْجُودُ؛ إِذْ كُلُّ مُعْطٍ مُنْتَقِصٌ سِوَاهُ، وَ كُلُّ مَانِعٍ مَذْمُومٌ مَا خَلاَهُ، وَ هُوَ الْمَنَّانُ بِفَوَائِدِ النِّعَمِ، وَ عَوَائِدِ الْمَزِيدِ وَ الْقِسَمِ، عِيَالُهُ الْخَلاَئِقُ، ضَمِنَ أَرْزَاقَهُمْ، وَ قَدَّرَ أَقْوَاتَهُمْ، وَ نَهَجَ سَبِيلَ الرَّاغِبِينَ إِلَيْهِ، وَ الطَّالِبِينَ مَا لَدَيْهِ، وَ لَيْسَ بِمَا سُئِلَ بِأَجْوَدَ مِنْهُ بِمَا لَمْ يُسْأَلْ. الْأَوَّلُ الَّذِي لَمْ يَكُنْ لَهُ قَبْلٌ فَيَكُونَ شَيْ‏ءٌ قَبْلَهُ، وَ الآخِرُ الَّذِي لَيْسَ لَهُ بَعْدٌ فَيَكُونَ شَيْ‏ءٌ بَعْدَهُ، وَ الرَّادِعُ أَنَاسِيَّ الْأَبْصَارِ عَنْ أَنْ تَنَالَهُ أَوْ تُدْرِكَهُ، مَا اخْتَلَفَ عَلَيْهِ دَهْرٌ فَيَخْتَلِفَ مِنْهُ الْحَالُ، وَ لاَ كَانَ فِي مَكَانٍ فَيَجُوزَ عَلَيْهِ الْاِنْتِقَالُ، وَ لَوْ وَهَبَ مَا تَنَفَّسَتْ عَنْهُ مَعَادِنُ الْجِبَالِ، وَ ضَحِكَتْ عَنُه أَصْدَافُ الْبِحَارِ، مِنْ فِلِزِّ اللُّجَيْنِ وَ الْعِقْيَانِ، وَ نُثَارَةِ الدُّرِّ وَ حَصِيدِ الْمَرْجَانِ، مَا أَثَّرَ ذلِكَ فِي جُودِهِ، وَ لاَ أَنْفَدَسَعَةَ مَا عِنْدَهُ، وَ لَكَانَ عِنْدَهُ مِنْ ذَخَائِرِ الْأَنْعَامِ مَا لاَ تُنْفِدُهُ مَطَالِبُ الْأَنَامِ، لِأَنَّهُ الْجَوَادُ الَّذِي لاَ يَغِيضُهُ سُؤَالُ السَّائِلِينَ وَ لاَ يُبْخِلُهُ إِلْحَاحُ الْمُلِحِّينَ.

 صفاته تعالى بالقرآن

 فَانْظُرْ أَيُّهَا السَّائِلُ فَمَا دَلَّكَ الْقُرْآنُ عَلَيْهِ مِنْ صِفَتِهِ فَائْتَمَّ بِهِ، وَ اسْتَضِى‏ءْ بِنُورِ هِدَايَتِهِ، وَ مَا كَلَّفَكَ الشَّيْطَانُ عِلْمَهُ مِمَّا لَيْسَ فِي الْكِتَابِ عَلَيْكَ فَرْضُهُ، وَ لاَ فِي سُنَّةِ النَّبِيِّصلى الله عليه وآله وسلم وَ أَئِمَّةِ الْهُدَى أَثَرُهُ، فَكِلْ عِلْمَهُ إِلَى اللَّهِ سُبْحَانَهُ، فَإِنَّ ذلِكَ مُنْتَهَى حَقِّ اللَّهِ عَلَيْكَ. وَ اعْلَمْ أَنَّ الرَّاسِخِينَ فِي الْعِلْمِ هُمُ الَّذِينَ أَغْنَاهُمْ عَنِ اقْتِحَامِ السُّدَدِ الْمَضْرُوبَةِ دُونَ الْغُيُوبِ، الْإِقْرَارُ بِجُمْلَةِ مَا جَهِلْوا تَفْسِيرَهُ مِنَ الْغَيْبِ الَْمحْجُوبِ، فَمَدَحَ اللَّهُ – تَعَالَى – اعْتِرَافَهُمْ بِالْعَجْزِ عَنْ تَنَاوُلِ مَا لَمْ يُحِيطُوا بِهِ عِلْماً، وَ سَمَّى تَرْكَهُمُ التَّعَمُّقَ فِيَما لَمْ يُكَلِّفْهُمُ الْبَحْثَ عَنْ كُنْهِهِ رُسُوخاً، فَاقْتَصِرْ عَلَى ذلِك، وَ لا تُقَدِّرْ عَظَمَةَ اللَّهِ سُبْحَانَهُ عَلَى قَدْرِ عَقْلِكَ فَتَكُونَ مِنَ الْهَالِكِينَ. هُوَ الْقَادِرُ الَّذِي إِذَا ارْتَمَتِ الْأَوْهَامُ لِتُدْرِكَ مُنْقَطَعَ قُدْرَتِهِ، وَ حَاوَلَ الْفِكْرُ الْمُبَرَّأُ مِنْ خَطَرَاتِ الْوَسَاوِسِ أَنْ يَقَعَ عَلَيْهِ فِي عَمِيقَاتِ غُيُوبِ مَلَكُوتِهِ، وَ تَوَلَّهَتِ الْقُلُوبُ إِلَيْهِ، لِتَجْرِيَ فِي كَيْفِيَّةِ صِفَاتِهِ، وَ غَمَضَتْ مَدَاخِلُ الْعُقُولِ فِي حَيْثُ لاتَبْلُغُهُ الصِّفَاتُ لِتَنَاوُلِ عِلْمِ ذَاتِهِ، رَدَعَهَا وَ هِيَ تَجُوبُ مَهَاوِيَ سُدَفِ الْغُيُوبِ، مُتَخَلِّصَةً إِلَيْهِ – سُبْحَانَهُ – فَرَجَعَتْ إِذْ جُبِهَتْ مُعْتَرِفَةً بِأَنَّهُ لاَ يُنَالُ بِجَوْرِ الاِعْتِسَافِ كُنْهُ مَعْرِفَتِهِ، وَ لاَ تَخْطُرُ بِبَالِ أُولِي الرَّوِيَّاتِ خَاطِرَةٌ مِنْ تَقْدِيرِ جَلاَلِ عِزَّتِهِ.

 الَّذِي ابْتَدَعَ الْخَلْقَ عَلَى غَيْرِ مِثَالٍ امْتَثَلَهُ، وَ لاَ مِقْدَارٍ احْتَذَى عَلَيْهِ، مِنْ خَالِقٍ مَعْبُودٍ كانَ قَبْلَهُ، وَ أَرَانَا مِنْ مَلَكوُتِ قُدْرَتِهِ، وَ عَجَائِبِ مَا نَطَقَتْ بِهِ آثَارُ حِكْمَتِهِ، وَ اعْتِرَافِ الْحَاجَةِ مِنَ الْخَلْقِ إِلَى أَنْ يُقِيمَهَا بِمِسَاكِ قُوَّتِهِ، مَادَلَّنَا بِاضْطِرَارِ قِيَامِ الْحُجَّةِ لَهُ عَلَى مَعْرِفَتِهِ، فَظَهَرَتِ الْبَدَائِعُ الَّتِي أَحْدَثَهَا آثارُ صَنْعَتِهِ، وَ أَعْلاَمُ حِكْمَتِهِ، فَصَارَ كُلُّ مَا خَلَقَ حُجَّةً لَهُ وَ دَلِيلاً عَلَيْهِ، وَ إِنْ كَانَ خَلْقاً صَامِتاً، فَحُجَّتُهُ بِالتَّدْبِيرِ نَاطِقَةٌ، وَ دَلاَلَتُهُ عَلَى الْمُبْدِعِ قَائِمَةٌ.

وَ اَشْهَدُ أَنَّ مَنْ شَبَّهَكَ بِتَبَايُنِ أَعْضَاءِ خَلْقِكَ، وَ تَلاحُمِ حِقَاقِ مَفَاصِلِهِمِ الُْمحْتَجِبَةِ لِتَدْبِيرِ حِكْمَتِكَ، لَمْ يَعْقِدْ غَيْبَ ضَمِيرِهِ عَلَى مَعْرِفَتِكَ، وَ لَمْ يُبَاشِرْ قَلْبَهُ الْيَقِينُ بِأَنَّهُ لاَ نِدَّلَكَ، وَ كَأَنَّهُ لَمْ يَسْمَعْ تَبَرُّؤَ التَّابِعِينَ مِنَ الْمَتْبُوعِينَ إِذْ يَقُولُونَ: )تَاللَّهِ إِنْ كُنَّا لَفِي ضَلاَلٍ مُبِينٍ، إِذْ نُسَوِّيكُمْ بِرَبِّ الْعَالَمِينَ( كَذَبَ الْعَادِلُونَ بِكَ، إِذْ شَبَّهُوكَ بِأَصْنَامِهِمْ، وَ نَحَلُوكَ حِلْيَةَ الَْمخْلُوقِينَ بِأَوْهَامِهِمْ، وَ جَزَّأُوكَ تَجْزِئَةَ الُْمجَسَّمَاتِ بِخَوَاطِرِهِمْ، وَ قَدَّرُوكَ عَلَى الْخِلْقَةِ الُْمخْتَلِفَةِ الْقُوَى، بِقَرَائِحِ عُقُولِهِمْ، وَ أَشْهَدُ أَنَّ مَنْ سَاوَاكَ بِشَيْ‏ءٍ مِنْ خَلْقِكَ فَقَدْ عَدَلَ بِكَ، وَ الْعَادِلُ بِكَ كَافِرٌ بِمَا تَنَزَّلَتْ بِهِ مُحْكَمَاتُ آيَاتِكَ، وَ نَطَقَتْ عَنْهُ شَوَاهِدُ حُجَجِ بَيِّنَاتِكَ، وَ إِنَّكَ أَنْتَ اللَّهُ الَّذِي لَمْ تَتَنَاهَ فِي الْعُقُولِ، فَتَكُونَ فِي مَهَبِّ فِكْرِهَا مُكَيَّفَاً، وَ لاَ فِي رَوِيَّاتِ خَوَاطِرِهَا فَتَكُونَ مَحْدُوداً مُصَرَّفاً.

و منها: قَدَّرَ مَا خَلَقَ فَأَحْكَمَ تَقْدِيرَهُ، وَ دَبَّرَهُ فَأَلْطَفَ تَدْبِيرَهُ، وَ وَجَّهَهُ لِوِجْهَتِهِ فَلَمْ يَتَعَدَّ حُدُودَ مَنْزِلَتِهِ، وَ لَمْ يَقْصُرْدُونَ الاِنْتِهَاءِ إِلَى غَايَتِهِ، وَ لَمْ يَسْتَصْعِبْ إِذْ أُمِرَ بِالْمُضِيِّ عَلَى إِرَادَتِهِ، فَكَيْفَ وَ إِنَّمَا صَدَرَتِ الْأُمُورُ عَنْ مَشِيئَتِهِ؟ الْمُنْشِئُ أَصْنَافَ الْأَشْيَاءِ بِلاَ رَوِيَّةِ فِكْرٍ آلَ إِلَيْهَا، وَ لاَ قَرِيحَةِ غَرِيزَةٍ أَضْمَرَ عَلَيْهَا، وَلاَ تَجْرِبَةٍ أَفَادَهَا مِنْ حَوَادِثِ الدُّهُورِ، وَ لاَ شَرِيكٍ أَعَانَهُ عَلَى ابْتِدَاعِ عَجَائِبِ الْأُمُورِ، فَتَمَّ خَلْقُهُ بِأَمْرِهِ، وَ أَذْعَنَ لِطَاعَتِهِ، وَ أَجَابَ إِلَى دَعْوَتِهِ، لَمْ يَعْتَرِضْ دُونَهُ رَيْثُ الْمُبْطِى‏ءِ، وَ لاَ أَنَاةُ الْمُتَلَكِّى‏ءِ، فَأَقَامَ مِنَ الْأَشْيَاءِ أَوَدَهَا، وَ نَهَجَ حُدُودَهَا، وَ لاَءَمَ بِقُدْرَتِهِ بَيْنَ مُتَضَادِّهَا، وَ وَصَلَ أَسْبَابَ قَرَائِنِهَا، وَ فَرَّقَهَا أَجْنَاساً مُخْتَلِفَاتٍ فِي الْحُدُودِ وَ الْأَقْدَارِ، وَ الْغَرَائِزِ وَ الْهَيْئَاتِ، بَدَايَا خَلاَئِقَ أَحْكَمَ صُنْعَهَا، وَ فَطَرَهَا عَلَى مَا أَرَادَ وَ ابْتَدَعَهَا.

و منها في صفة السماء

وَ نَظَمَ بِلاَ تَعْلِيقٍ رَهَوَاتِ فُرَجِهَا، وَلاَحَمَ صُدُوعَ انْفِرَاجِهَا، وَ وَشَّجَ بَيْنَهَا وَ بَيْنَ أَزْوَاجِهَا. وَ ذَلَّلَ لِلْهَابِطِينَ بِأَمْرِهَ، وَ الصَّاعِدِينَ بِأَعْمَالِ خَلْقِهِ، حُزُونَةَ مِعْرَاجِهَا، وَ نَادَاهَا بَعْدَ إِذْ هِيَ دُخَانٌ، فَالْتَحَمَتْ عُرَى أَشْرَاجِهَا، وَ فَتَقَ بَعْدَ الْاِرْتِتَاقِ صَوَامِتَ أَبْوَابِهَا، وَ أَقَامَ رَصَداً مِنَ الشُّهُبِ الثَّوَاقِبِ عَلَى نِقَابِهَا، وَ أَمْسَكَهَا مِنْ أَنْ تَمُورَ فِي خَرْقِ الْهَوَاءِ بِأَيْدِهِ، وَ أَمَرَهَا أَنْ تَقِفَ مُسْتَسْلِمَةً لِأَمْرِهِ، وَ جَعَلَ شَمْسَهَا آيَةً مُبْصِرَةً لِنَهَارَها، وَ قَمَرَهَا آيَةً مَمْحُوَّةً مِنْ لَيْلِهَا، وَ أَجْرَاهُمَا فِي مَنَاقِلِ مَجْرَاهُمَا، وَ قَدَّرَ سَيْرَهُمَا فِي مَدَارِجِ دَرَجِهِمَا لُِيمَيِّزَ بَيْنَ اللَّيْلِ وَ النَّهَارِ بِهِمَا، وَ لِيُعْلَمَ عَدَدُ السِّنِينَ وَ الْحِسَابُ بِمَقَادِيرِهِمَا، ثُمَّ عَلَّقَ فِي جَوِّهَا فَلَكَهَا، وَ نَاطَ بِهَا زِيَنَتَهَا، مِنْ خَفِيَّاتِ دَرَارِيِّهَا وَ مَصَابِيحِ كَوَاكِبِهَا، وَ رَمَى مُسْتَرِقِي السَّمْعِ بِثَوَاقِبِ شُهُبِهَا، وَ أَجْرَاهَا عَلَى إِذْلاَلِ تَسْخِيرِهَا مِنْ ثَبَاتِ ثَابِتِهَا،وَ مَسِيرِ سَائِرِهَا، وَ هُبُوطِهَا وَ صُعُودِهَا، وَ نُحُوسِهَا وَ سُعُودِهَا.

و منها في صفة الملائكة:

ثُمَّ خَلَقَ سُبْحَانَهُ لِإِسْكَانِ سَموَتِهِ، وَ عِمَارَةِ الصَّفِيح الْأَعْلَى مِنْ مَلَكُوتِهِ، خَلْقاً بَدِيعاً مِنْ مَلائِكَتِهِ، وَ مَلَأَبِهِمْ فُرُوجَ فِجَاجِهَا، وَحَشَا بِهِمْ فُتُوقَ أَجْوَائِهَا، وَ بَيْنَ فَجَوَاتِ تِلْكَ الْفُرُوجِ زَجَلُ الْمُسَبِّحِينَ مِنْهُمْ فِي حَظَائِرِ الْقُدْسِ، وَ سُتُرَاتِ الْحُجُبِ، وَ سَرَادِقَاتِ الَْمجْدِ، وَ وَرَاءَ ذلِكَ الرَّجِيجِ الَّذِي تَسْتَكُّ مِنْهُ الْأَسْمَاعُ سُبُحَاتُ نُورٍ تَرْدَعُ الْأَبْصَارَ عَنْ بُلُوغِهَا، فَتَقِفُ خَاسِئَةً عَلَى حُدُودِهَا. وَ أَنْشَأْهُمْ عَلَى صُوَرٍ مُخْتَلِفَاتٍ، وَ أَقْدَارٍ مُتَفَاوِتَاتٍ، أُولِي أَجْنِحَةٍ تُسَبِّحُ جَلاَلَ عِزَّتِهِ، لاَ يَنْتَحِلُونَ مَا ظَهَرَ فِي الْخَلْقِ مِنْ صُنْعِهِ، وَ لاَ يَدَّعُونَ أَنَّهُمْ يَخْلِقُونَ شَيْئاً مَعَهُ مِمَّا انْفَرَدَ بِهِ، بَلْ عِبَادٌ مُكْرَمُونَ (لاَ يَسْبِقُونَهُ بِالْقَوْلِ وَ هُمْ بِأَمْرِهِ يَعْمَلُونَ) جَعَلَهُمُ اللَّه فِيَما هُنَالِكَ أَهْلَ الْأَمَانَةِ عَلَى وَحْيِهِ، وَ حَمَّلَهُمْ إِلَى الْمُرْسَلِينَ وَدَائِعَ أَمْرِهِ وَ نَهْيِهِ، وَ عَصَمَهُمْ مِنْ رَيْبِ الشُّبُهَاتِ، فَمَا مِنْهُمْ زَائِغٌ عَنْ سَبِيلِ مَرْضَاتِهِ. وَ أَمَدَّهُمْ بِفَوَائِد الْمَعُونَةِ، وَ أَشْعَرَ قُلُوبَهُمْ تَوَاضُعَ إِخْبَاتِ السَّكِينَةِ، وَ فَتَحَ لَهُمْ أَبْوَاباً ذُلُلاً إِلَى تَمَاجِيدِهِ، وَ نَصَبَ لَهُمْ مَنَاراً وَاضِحَةً عَلَى أَعْلاَمِ تَوْحِيدِهِ، لَمْ تُثْقِلْهُمْ مُوصِرَاتُ الْآثَامِ، وَ لَمْ تَرْتَحِلْهُمْ عُقَبُ اللَّيَالِي وَ الْأَيَّام وَ لَمْ تَرْم الشُّكُوكُ بِنَوَازِعِهَا عَزِيمَةَ إِيمَانِهِمْ، وَ لَمْ تَعْتَرِكِ الظُّنُونُ عَلَى مَعَاقِدِ يَقيِنِهِمْ، وَ لاَ قَدَحَتْ قَادِحَةُ الْإِحَنِ فِيَما بَيْنَهُمْ، وَ لاَ سَلَبَتْهُمُ الْحَيْرَةُ مَا لاَقَ مِنْ مَعْرِفَتِهِ بِضَمَائِرِهِمْ، وَ مَا سَكَنَ مِنْ عَظَمَتِهِ وَ هَيْبَةِ جَلاَلَتِهِ فِي أثْنَاءِ صُدُورِهِمْ، وَ لَمْ تَطْمَعْ فِيهِمُ الْوَسَاوِسُ فَتَقْتَرِعَ بِرَيْنِهَا عَلَى فِكْرِهِمْ. وَ مِنْهُمْ مَنْ هُوَ فِي خَلْقِ الْغَمَامِ الدُّلَّحِ وَ فِي عِظَمِ الْجِبَالِ الشُّمَّخِ، وَ فِي قَتْرَةِ الظَّلاَمِ الْأَبْهَمِ، وَ مِنْهُمْ مَنْ خَرَقَتْ أَقْدَامُهُمْ تُخُومَ الْأَرْضِ السُّفْلَى، فَهِيَ كَرَايَاتٍ بِيْضٍ قَدْ نَفَذَتْ فِي مَخَارِقِ الْهَوَاءِ، وَ تَحْتَهَا رِيحٌ هَفَّافَةٌ تَحْبِسُهَا عَلَى حَيْثُ انْتَهَتْ مِنَ الْحُدُودِ الْمُتَنَاهِيَةِ، قَدِ اسْتَفْرَغَتْهُمْ أَشْغَالُ عِبَادَتِه، وَ وَصَلَتْ حَقَائِقُ الْإِيمَانِ بَيْنَهُمْ وَ بَيْنَ مَعْرِفَتِهِ، وَ قَطَعَهُمُ الْإِيقَانُ بِهِ إلَى الْوَلَهِ إِلَيْهِ، وَ لَمْ تُجَاوِزْ رَغَبَاتُهُمْ  مَا عِنْدَهُ إِلَى مَا عِنْدَ غَيْرِهِ. قَدْ ذَاقُوا حَلاَوَةَ مَعْرِفَتِهِ، وَ شَرِبُوا بِالْكَأْسِ الرَّوِيَّةِ مِنْ مَحَبَّتِهِ، وَ تَمَكَّنَتْ مِنْ سُوَيْدَاءِ قُلُوبِهِمْ، وَ شِيجَةُ خِيفَتِهِ، فَحَنَوْا بِطُولِ الطَّاعَةِ اعْتِدَالَ ظُهُورِهِمْ، وَ لَمْ يُنْفِذْ طُولُ الرَّغْبَةِ إِلَيْهِ مَادَّةَ تَضَرُّعِهِمْ، وَ لاَ أَطْلَقَ عَنْهُمْ عَظِيمُ الزُّلْفَةِ رِبَقَ خُشُوعِهِمْ، وَ لَمْ يَتَوَلَّهُمُ الْإِعْجَابُ فَيَسْتَكْثِرُوا مَا سَلَفَ مِنْهُمْ، وَ لاَ تَرَكَتْ لَهُمُ اسْتِكَانَةُ الْإِجْلاَلِ، نَصِيباً فِي تَعْظِيم حَسَنَاتِهِمْ، وَ لَمْ تَجْرِ الْفَترَاتُ فِيهِمْ عَلَى طُولِ دُؤُوبِهِمْ، وَ لَمْ تَغَِضْ رَغَبَاتُهُمْ، فَيُخَالِفُوا عَنْ رَجَاءٍ رَبِّهِمْ، وَ لَمْ تَجِفَّ لِطُولِ الْمُنَاجَاةِ أَسَلاَتُ أَلْسِنَتِهِمْ، وَ لاَ مَلَكَتْهُمْ الْأَشْغَالُ فَتَنْقَطِعَ بِهَمْسِ الْجُؤارِ إلَيْهِ أَصْوَاتُهُمْ، وَ لَمْ تَخْتَلِفْ فِي مَقَاوِمِ الطَّاعَةِ مَنَاكِبُهُمْ، وَ لَمْ يَثْنُوا إِلَى رَاحَةِ التَّقْصِيرِ فِي أَمْرِهِ رِقَابَهُمْ، وَ لاَ تَعْدُو عَلَى عَزيِمَةِ جِدِّهِمْ بَلاَدَةُ الْغَفَلاَتِ، وَ لاَ تَنْتَضِلُ فِي هِمَمِهِمْ خَدَائِعُ الشَّهَوَاتِ. قَدِ اتَّخَذُوا ذَا الْعَرْشِ ذَخِيرَةً لِيَوْمِ فَاقَتِهِمْ. وَ يَمَّمُوهُ عِنْدَ انْقِطَاعِ الْخَلْقِ إِلَى الَْمخْلُوقِينَ بِرَغْبَتِهِمْ، لا يَقْطَعُونَ اَمَدَ غايَةِ عَبادَتِهِ، و لا يَرْجِعُ بِهُم الاسْتِهَتارُ بِلُزُومَ طاعَتِهِ إِلاَّ إِلَى مَوَادَّ مِنْ قُلُوبِهِمْ غَيْرِ مُنْقَطِعَةٍ مِنْ رَجَائِهِ وَ مَخَافَتِهِ، لَمْ تَنْقَطِعْ أَسْبَابُ الشَّفَقَةِ مِنْهُمْ، فَيَنُوا فِي جِدِّهِمْ، وَ لَمْ تَأْسِرْهُمُ الْأَطْمَاعُ فَيُؤْثِرُوا وَشِيكَ السَّعْيِ عَلَى اجْتِهَادِهِمْ. لَمْ يَسْتَعْظِمُوا مَا مَضَى مِنْ أَعْمَالِهِمْ، وَ لَوِ اسْتعْظَمُوا ذلِكَ لَنَسَخَ الرَّجَاءَ مِنْهُمْ شَفَقَاتِ وَجَلِهِم، وَ لَمْ يَخْتَلِفُوا فِي رَبِّهِمْ بِاسْتِحْوَاذِ الشَّيْطَانِ عَلَيْهِمْ. وَلَمْ يُفَرِّقْهُمْ سُوءُ التَّقَاطُعِ، وَ لاَ تَوَلاَّهُمْ غِلُّ التَّحَاسُدِ، وَ لاَ تَشَعَّبَتْهُمْ مَصارِفُ الرِّيَبِ، وَ لاَ اقْتَسَمَتْهُمْ أَخْيَافُ الْهِمَمِ، فَهُمْ أُسَرَاءُ إِيمَانٍ لَمُ يَفُكَّهُمْ مِنْ رَبْقَتِهِ زَيْغٌ وَ لاَعُدُولٌ وَ لاَ وَنىً وَ لاَفتُورٌ، وَ لَيْسَ فِي أَطْبَاقِ السَّمَاءِ مَوْضِعُ إِهَابٍ، إِلاَّ وَعَلَيْهِ مَلَكٌ سَاجِدٌ، أَوْسَاعٍ حَافِدٌ، يَزْدَادُونَ عَلَى طُولِ الطَّاعَةِ بِرَبِّهِمْ عِلْماً، وَ تَزْدَادُ عِزَّةُ رَبِّهِمْ فِي قُلُوبِهِمْ عِظَماً.

و منها في صفة الأرض و دحوها على الماء:

كَبَسَ الْأَرْضَ عَلَى مَوْرِ أَمْوَاجٍ مُسْتَفْحِلَةٍ، وَ لُجَجِ بِحَارٍ زَاخِرَةٍ، تَلْتَطِمُ أَوَاذِيُّ أَمْوَاجِهَا، وَ تَصْطَفِقُ مُتَقَاذِفَاتُ أَثْبَاجِهَا، وَ تَرْغُو زَبَداً كَالْفُحُولِ عِنْدَ هِيَاجِهَا، فَخَضَعَ جِمَاحُ الْمَاءِ الْمُتَلاَطِمِ لِثِقَلِ حَمْلِهَا، وَ سَكَنَ هَيْجُ ارْتِمَائِهِ إِذْ وَطِئَتْهُ بِكَلْكَلِهَا، وَ ذَلَّ مُسْتَخْذِياً، إِذْ تَمَعَّكَتْ عَلَيْهِ بِكَواهِلِهَا، فَأَصْبَحَ بَعْدَ اصْطِخَابِ أَمْوَاجِهِ، سَاجِياً مَقْهُوراً، وَ فِي حَكَمَةِ الذُّلِّ مُنْقَاداً أَسِيراً، وَ سَكَنَتِ الْأَرْضُ مَدْحُوَّةً فِي لُجَّةِ تَيَّارِهِ، وَرَدَّتْ مِنْ نَخْوَةِ بَأْوِهِ وَ اعْتِلاَئِهِ، وَ شُمُوخِ أَنْفِهِ وَ سُمُوِّ غُلَوَائِهِ،وَ كَعَمَتْهُ عَلَى كِظَّةِ جَرْيَتِهِ، فَهَمَدَ بَعْدَ نَزَقَاتِهِ، وَ لَبَدَ بَعْدَ زَيَفَانِ وَ ثَبَاتِهِ. فَلَمَّا سَكَنَ هَيْجُ الْمَاءِ مِنْ تَحْتِ أَكْنَافِهَا، وَ حَمْلِ شَوَاهِقِ الْجِبَالِ الشٌّمَّخِ الْبُذَّخِ عَلَى أَكْتَافِهَا، فَجَّرَ يَنَابِيعَ الْعُيُونِ مِنْ عَرَانِينِ أُنُوفِهَا، وَ فَرَّقَهَا فِي سُهُوبِ بِيدِهَا وَ أخَادِيدِهَا، وَ عَدَّلَ حَرَكَاتِهَا بِالرَّاسِيَاتِ مِنْ جَلاَمِيدِها،وَ ذَوَاتِ الشَّنَاخِيبِ الشُّمِّ مِنْ صَيَاخِيدِهَا، فَسَكَنَتْ مِنَ الْمَيْدَانِ لِرُسُوبِ الْجِبَالِ فِي قِطَعِ أدِيِمِهَا، وَ تَغَلْغُلِهَا مُتَسَرِّبَةً فِي جَوْبَاتِ خَيَاشِيمِهَا، وَ رُكُوبِهَا أَعْنَاقَ سُهُولِ الْأَرَضِيْنَ وَ جَراثِيمِهَا، وَ فَسَحَ بَيْنَ الْجَوِّ وَ بَيْنَهَا، وَ أَعَدَّ الْهَوَاءَ مُتَنَسَّماً لِسَاكِنِهَا، وَ أَخْرَجَ إِلَيْهَا أَهْلَهَا عَلَى تَمَامِ مَرَافِقِهَا. ثُمَّ لَمْ يَدَعْ جُرُزَ الْأَرْضِ الَّتِي تَقْصُرُ مِيَاهُ الْعُيُونِ عَنْ رَوَابِيهَا، وَ لاَ تَجِدُ جَدَاوِلُ الْأَنْهَارِ ذَرِيعَةً إِلَى بُلُوغِهَا، حَتَّى أَنْشَأَلَهَا نَاشِئَةَ سَحَابٍ تُحْيِي مَوَاتَهَا، وَ تَسْتَخْرِجُ نَبَاتَهَا. أَلَّفَ غَمَامَهَا بَعْدَ افْتِرَاقِ لُمَعِهِ، وَ تَبَايُنِ قَزَعِهِ، حَتَّى إِذَا تَمَخَّضَتْ لُجَّةُ الْمُزْنِ فِيهِ، وَ الَْتمَعَ بَرْقُهُ فِي كُفَفِهِ، وَ لَمْ يَنَمْ وَ مِيضُهُ فِي كَنَهْوَرِ رَبَابِهِ، وَ مُتَرَاكِمِ سَحَابِهِ، أَرْسَلَهُ سَحًّا مُتَدَارِكاً، قَدْ أَسَفَّ هَيْدَبُهُ تَمْرِيهِ الْجَنُوبُ دِرَرَ أَهَاضِيبِهِ وَ دُفْعَ شَآبِيبِهِ. فَلَمَّا أَلْقَتِ السَّحَابُ بَرْكَ بَوَانِيهَا، وَ بَعَاعَ مَا اسْتَقَلَّتْ بِهِ مِنَ الْعِبْ‏ءِ الَْمحْمُولِ عَلَيْهَا، أَخْرَجَ بِهِ مِنْ هَوَامِدِ الْأَرْضِ النَّبَاتَ، وَ مِنْ زُعْرِ الْجِبَالِ الْأعْشَابَ، فَهِيَ تَبْهَجُ بِزِينَةِ رِيَاضِهَا، وَ تَزْدَهِي بِمَا أُلْبِسَتْهُ مِنْ رِيَطَ أَزَاهِيرِهَا، وَ حِلْيَةِ مَا سُمِطَتْ بِهِ مِنْ نَاضِرِ أَنْوَارِهِا، وَ جَعَلَ ذلِكَ بَلاَغاً لِلْأَنَام، وَرِزْقاً لِلْأَنْعَامِ، وَ خَرَقَ الْفِجَاجَ فِي آفَاقِهَا، وَ أَقَامَ الْمَنَارَ لِلسَّالِكِينَ عَلَى جَوَادِّ طُرُقِهَا.

فَلَمَّا مَهَدَ أَرْضَهُ، وَ أَنْفَذَ أَمْرَهُ، اخْتَارَ آدَمَ‏عليه السلام، خِيرَةً مِنْ خَلْقِهِ، وَ جَعَلَهُ أَوَّلَ جِبِلَّتِهِ، وَ أَسْكَنَهُ جَنَّتَهُ، وَ أَرْغَدَ فِيهَا أُكُلَهُ وَ أَوْعَزَ إِلَيْهِ فِيَما نَهَاهُ عَنْهُ، وَ أَعْلَمَهُ أَنَّ فِي الْإِقْدَامِ عَلَيْهِ التَّعَرُّضَ لِمَعْصِيَتِهِ، وَ الُْمخَاطَرَةَ بِمَنْزِلَتِهِ؛ فَأَقْدَمَ عَلَى مَا نَهَاهُ عَنْهُ – مُوَافَاةً لِسَابِقِ عِلْمِهِ – فَأَهْبَطَهُ بَعْدَ التَّوْبَةِ، لِيَعْمُرَ أَرْضَهُ بِنَسْلِهِ، وَ لِيُقِيمَ الْحُجَّةَ بِهِ عَلَى عِبَادِهِ، وَ لَمْ يُخْلِهِمْ بَعْدَ أَنْ قَبَضَهُ، مِمَّا يُؤَكِّدُ عَلَيْهِمْ حُجَّةَ رُبُوبِيَّتِهِ، وَ يَصِلُ بَيْنَهُمْ وَ بَيْنَ مَعْرِفَتِهِ، بَلَْ تَعَاهَدَهُمْ بِالْحُجَجِ عَلَى أَلْسُنِ الْخِيرَةِ مِنْ أَنْبِيَائِهِ، وَ مُتَحَمِّلِي وَدَائِعَ رِسَالاَتِهِ، قَرْناً فَقَرْناً؛ حَتَّى تَمَّتْ بِنَبِيِّنَا مُحَمَّدٍصلى الله عليه وآله وسلم – حُجَّتُهُ، وَ بَلَغَ الْمَقْطَعَ عُذْرُهُ وَ نُذُرُهُ. وَ قَدَّرَ الْأَرْزَاقَ فَكَثَّرَهَا وَ قَلَّلَهَا، وَ قَسَّمَهَا عَلَى الضِّيقِ وَالسَّعَةِ فَعَدَلَ فِيهَا لِيَبْتَلِيَ مَنْ أَرَادَ بِمَيْسُورِهَا وَ مَعْسُورِهَا، وَ لِيَخْتَبِرَ بِذلِكَ الشُّكْرَ وَ الصَّبْرَ مِنْ غَنِيِّهَا وَ فَقِيرِهَا. ثُمَّ قَرَنَ بِسَعَتِهَا عَقَابِيلَ فَاقَتِهَا، وَ بِسَلاَمَتِهَا طَوَارِقَ آفَاتِهَا، وَ بِفُرَجِ أَفْرَاحِهَا غُصَصَ أَتْرَاحِهَا. وَ خَلَقَ الْآجَالَ فَأَطَالَهَا وَ قَصَّرَهَا، وَ قَدَّمَهَا وَ أَخَّرَهَا، وَ وَصَلَ بِالمَوْتِ أَسْبَابَهَا، وَ جَعَلَهُ خَالِجاً لِأَشْطَانِهَا، وَ قَاطِعاً لِمَرَائِرِ أَقْرَانِهَا. عَالِمُ السِّرِّ مِنْ ضَمَائِرِ الْمُضْمِرِينَ، وَ نَجْوَى الْمُتَخَافِتِينَ، وَ خَوَاطِرِ رَجْمِ الظُّنُونِ، وَ عُقَدِ عَزِيمَاتِ الْيَقِينِ، وَ مَسَارِقِ إِيمَاضِ الْجُفُونِ وَ مَا ضَمِنَتْهُ أَكْنَانُ الْقُلُوبِ وَ غَيَابَاتُ الْغُيُوبِ، وَ مَا أَصْغَتْ لِاسْتِرَاقِهِ مَصَائِخُ الْأَسْمَاعِ، وَ مَصَائِفِ الّذرِّ، وَ مَشَاتِي الْهَوَامِّ،وَ رَجِْ الْحَنِينِ مِنَ الْمُولَهَاتِ، وَ هَمْسِ الْأَقْدَامِ، وَ مُنْفَسَحِ الَّثمَرَةِ مِنْ وَلاَئِجِ غُلُفِ الْأَكْمَامِ، وَ مُنْقَمَعِ الْوُحُوشِ مِنْ غِيرَانِ الْجِبَالِ وَ أَوْدِيَتِهَا، وَ مُخْتَبَإِ الْبَعُوضِ بَيْنَ سُوقِ الْأَشْجَارِ وَ أَلْحِيَتِهَا، وَ مَغْرِزِ الْأَوْرَاقِ مِنَ الْأَفْنَانِ، وَ مَحَطِّ الْأَمْشَاجِ مِنْ مَسَارِبِ الْأَصْلاَبِ، وَ نَاشِئَةِ الْغُيُومِ وَ مُتَلاَحِمِهَا، وَ دُرُورِ قَطْرِ السَّحَابِ فِي مُتَرَاكِمِهَا، وَ مَا تَسْفِي الْأَعَاصِيرُ بِذُيُولِهَا، وَ تَعْفُو الْأَمْطَارُ بِسُيُولِهَا، وَ عَوْمِ بَنَاتِ الْأَرْضِ فِي كُثْبَانِ الرِّمَالِ، وَ مُسْتَقَرِّ ذَوَاتِ الْأَجْنِحَةِ بِذُرَى شَنَاخِيبِ الْجِبَالِ، وَ تَغْرِيدِ ذَوَاتِ الْمَنْطِقِ فِي دَيَاجِيرِ الْأَوْكارِ، وَ مَا أَوْعَبَتْهُ الْأَصْدَافُ، وَ حَضَنَتْ عَلَيْهِ أَمْوَاجُ الْبِحَارِ، وَ مَا غَشِيَتْهُ سُدْفَةُ لَيْلٍ أَوْ ذَرَّ عَلَيْهِ شَارِقُ نَهَارٍ، وَ مَا اعْتَقَبَتْ عَلَيْهِ أَطْبَاقُ الدَّيَاجِيرِ، وَ سُبُحَاتُ النُّورِ. وَ أَثَرِ كُلِّ خَطْوَةٍ، وَ حِسِّ كُلِّ حَرَكَةٍ، وَ رَجْعِ كُلِّ كَلِمَةٍ، وَ تَحْرِيكِ كُلِّ شَفَةٍ، وَ مُسْتَقَرِّ كُلِّ نَسَمَةٍ، وَ مِثْقَالِ كُلِّ ذَرَّةٍ، وَ هَمَاهِمِ كُلِّ نَفْسٍ هَامَّةٍ، وَ مَا عَلَيْهَا مِنْ ثَمَرِ شَجَرَةٍ، أَوْسَاقِطِ وَرَقَةٍ؛ أَوْ قَرَارَةِ نُطْفَةٍ، أَوْ نُقَاعَةِ دَمٍ وَ مُضْغَةٍ، أَوْ نَاشِئَةِ خَلْقٍ وَ سُلاَلَةٍ؛ لَمْ يَلْحَقْهُ فِي ذلِكَ كُلْفَةٌ، وَ لاَ اعْتَرَضَتْهُ فِي حِفْظِ مَا ابْتَدَعَ مِنْ خَلْقِهِ عَارِضَةٌ، وَ لاَ اعْتَوَرَتْهُ فِي تَنْفِيذِ الْأُمُورِ وَ تَدَابِيرِ الَْمخْلُوقِينَ مَلاَلَةٌ وَ لاَ فَتْرَةٌ، بَلْ نَفَذَهُمْ عِلْمُهُ، وَ أَحْصَاهُمْ عَدَدُهُ، وَ وَسِعَهُمْ عَدْلُهُ، وَ غَمَرَهُمْ فَضْلُهُ، مَعَ تَقْصِيرِهِمْ عَنْ كُنْهِ مَا هُوَ أَهْلُهُ.

دعاء

 اللَّهُمَّ أَنْتَ أَهْلُ الْوَصْفِ الْجَمِيلِ، وَ التَّعْدَادِ الْكَثِيرِ، إِنْ تُؤَمَّلْ فَخَيْرُ مَأْمُولٍ، وَ إِنْ تُرْجَ فَخَيْرُ مَرْجُوٍّ. اللَّهُمَّ وَ قَدْ بَسَطْتَ لِي فِيَما لاَ أَمْدَحُ بِهِ غَيْرَكَ، وَ لاَ أُثْنِي بِهِ عَلَى أَحَدٍ سِوَاكَ، وَ لاَ أُوَجِّهُهُ إِلَى مَعَادِنِ الْخَيْبَةِ وَ مَوَاضِعِ الرِّيبَةِ، وَ عَدَلْتَ بِلِسَانِي عَنْ مَدَائِحِ الْآدَمِيِّينَ؛ وَ الثَّنَاءِ عَلَى الْمَرْبُوبِينَ الَْمخْلُوقِينَ. اللَّهُمَّ وَ لِكُلِّ مُثْنٍ عَلَى مَنْ أَثْنَى عَلَيْهِ مَثُوبَةٌ مِنْ جَزَاءٍ، أَوْ عَارِفَةٌ مِنْ عَطَاءٍ؛ وَ قَدْ رَجَوْتُكَ دَلِيلاً عَلَى ذَخَائِرِ الرَّحْمَةِ وَ كُنُوزِ الْمَغْفِرَةِ. اللَّهُمَّ وَ هذَا مَقَامُ مَنْ أَفْرَدَكَ بِالتَّوْحِيدِ الَّذِي هُوَ لَكَ، وَ لَمْ يَرَ مُسْتَحِقًّا لِهذِهِ الَْمحَامِدِ وَ الْمَمَادِحِ غَيْرَكَ؛ وَ بِي فَاقَةٌ إِلَيْكَ لاَ يَجْبُرُ مَسْكَنَتَهَا إِلاَّ فَضْلُكَ،وَ لاَ يَنْعَشُ مِنْ خَلَّتِهَا إِلاَّ مَنُّكَ وَجُودُكَ، فَهَبْ لَنَا فِي هذَا الْمَقَامِ رِضَاكَ، وَ أَغْنِنَا عَنْ مَدِّ الْأَيْدِي إِلَى سِوَاكَ؛ إِنَّكَ عَلَى كُلِّ شَيْ‏ءٍ قدِيرٌ!

Povezani članci