وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِّتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُم مَّوَدَّةً وَرَحْمَةً إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ
I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.[1]
Poridici se u islamu prodaje veliki značaj, do te mjere da se izjednačava odgovornost nas kao individua i kao pripadnika osnovne ćelije društva tj. porodice.
O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.[2]
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ عَلَيْهَا مَلَائِكَةٌ غِلَاظٌ شِدَادٌ لَا يَعْصُونَ اللَّهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ
Stoga smo mi u skladu sa ajetom jednako odgovorni i za sebe i za svoje ukućane. Postoji brojni razlozi zbog čega čovjek ima toliku odgovornost spram prije svega svojih ukućana, a dalje i šire rodbine, komšija, sugrađana, sunarodnjaka… u koje mi sada nećemo ulaziti.
Značaj porodice dolazi do izražaja onda kada shvatimo njenu ulogu. Naime, ona je specifična po tome što se u njoj odvija odgojni proces koji u sebi obuhvata brojne komponente. Ne smijemo zaboraviti da je jedan od razloga dolaska Božijih poslanika upravo odgoj ljudi. Samim tim porodica je kolijevka poslaničkih učenja.
Dakle, jedna od najvažnijih obaveza roditelja je ispravan odgoj djece. Stoga roditelji imaju svojevrsnu ulogu poslanika ili u najmanju ruku trebaju učiti od poslanika. Nažalost mnogi roditelji se toliko brinu za hranu i odjeću svoje djece, ali uopšte ne vode brigu od odgoju njihovih duša. Isto kao što roditelji vode brigu o zdravlju tijela i na vrijeme vakcinišu djecu trebaju voditi brigu o zdravlju duše i preventivno je zaštiti od oboljenja. Trebaju je blagovremeno zaštiti od zastranjenja i grijeha. Takvo dijete kada odraste neće imati sklonosti ka grijehu. Ukoliko se pak desi da neki grijeh bude djelovao na njega njegova savjest i osjećaji će se brzo probuditi, priteći u pomoć razumu i udaljiti svaki uticaj grijeha od njega. Ipak ma koliko čovjek bio zaštićen kao individua treba izbjegavati loše društvo jer će ono ostaviti traga na njega.
Najvažniju ulogu u odgoju svakako ima majka i ona se u odgojnom smislu smatra stubom porodice. Riječ majčinstvo je samo jedna kratka riječ, ali ima veoma značajno i široko značenje. Islam smatra da je buduća ličnost djeteta rezultat odgoja i brige oca i majke. Sva djelovanja, ponašanja i postupci oca i majke ostavljaju trag na osjetljivi i nježni duh djeteta. Svako dijete je predstavnik i pokazatelj kvaliteta ponašanja oca i majke. Otac i majka su dužni da dobro obrate pažnju na budućnost svoga djeteta i dužni su da nevino dijete – koje je stvoreno dobrim – ne učine pokvarenim i nesretnim.
Ljubav je najjača spona koja povezuje članove porodice. Majka je ta koja snagom ljubavi i svjesti o Bogu može da od porodice napravi istinski Džennet, a također da svojim ponašanjem napravi od nje Džehennem. Ljubav u tom pogledu doseže razine svetosti pa se u hadisu kaže da je gledanje u lice roditelja ibadet. Ibadet je također i služenje ukućanima. Svima nam je poznato da je Poslanik ustajao iz poštovanja prema hazreti Fatimi kada bi ona ulazila u prostoriju. Poslanici nisu samo donosili učenja već su sami bile preteče u djelovanju. Zato ukoliko želimo vidjeti praktičan primjer kur'anskog odgoja u porodici osvrnut ćemo se na primjer žene koju je najčasnije biće svijeta nazvalo Ummu ebiha (majka svoga oca). Dakle, primjer žene koja je bila toliko brižna prema svojim ukućanima da je uspjela tu čistu i nesebičnu ljubav koja se obično pruža djeci pružiti i svome ocu.
Hazreti Fatima, koja je i sama odgojena u okrilju Objave, bila je upoznata sa islamskim odgojem. Znala je da sve, od načina dojenje djeteta do poljubaca koje spušta na lice svoje nevine djece, kao i svi njeni pokreti, djela i riječi, ostavlja uticaj na njihov osjetljivi duh. Znala je da ih treba odgojiti i društvu predati kao uzore koji trebaju biti ogledalo i pokazatelj istine i duha islama i da se u njihovim bićima manifestiraju istina i spoznaje Kur'ana, a to nije lahak i bezazlen posao. Sudbina njene djece nam najbolje svjedoči koliko je u tome bila vješta. U Fatiminoj kući uspostavljena je visoka i uzorna škola islamskog odgoja djeteta. Principi odgoja i njegov program dolazili su direktno od Gospodara svjetova. Proveden je najbolji odgojni program i i odgojene su najistaknutije ličnosti.
Za kraj ćemo kao primjer navesti dio iz hadisa Kisa’ i naučiti kako bi se svaka majka koja slijedi hazreti Fatimu, s.a., trebala obraćati svojoj djeci. U tom podugačkom hadisu se ona odgovara na selam svome sinu riječima:
Neka je mir i na tebe, o svjetlosti oka moga i plodu srce moga!
