Poslanica o pravima

od

Poslanica o pravima Imama Sedžada

UVOD Znaj – Bog ti Se smilovao! – da Bog u tebe ima prava koja te obuhvaćaju u svakoj kretnji koju potakneš, svakom počinku kojim se odmaraš, svakom zastajalištu u kojem boraviš, svakom udu koji upošljavaš i svakom sredstvu koje primjenjuješ. Neka od tih prava su veća, a neka manja.

[A] [1] Najveće od Božijih prava u tebe jeste ono koje ti je učinio obaveznim za Sebe –slavljen i uzvišen je On! – koje je korijen svih prava i iz kojeg se ona granaju; zatim [2] ono koje ti je učinio obaveznim prema tebi, od tvog tjemena do tvog stopala, u skladu s raznovrsnošću tvojih tjelesnih dijelova. On je dao [3] tvom vidu pravo u tebe, [4] tvom sluhu pravo u tebe, [5] tvom jeziku pravo u tebe, [6] tvojoj ruci pravo u tebe, [7] tvojoj nozi pravo u tebe, [8] tvom trbuhu pravo u tebe, [9] i tvom stidnom dijelu pravo u tebe. To je sedam tjelesnih dijelova kojima se djela zbivaju.

[B] Zatim je Svemogući i Uzvišeni dao tvojim djelima prava u tebe: Dao je [10] tvom obaveznom klanjanju pravo u tebe, [11] tvom hodočašcu pravo u tebe, [12] tvom pošćenju pravo u tebe, [13] tvom davanju pravo u tebe, [14] tvom darivanju pravo u tebe i tvojim djelima pravo u tebe.

[C] Zatim, ta se prava protežu od tebe na druge koji imaju obavezujuća prava u tebe. Najobaveznija od njih u tebe jesu prava tvojih predvodnika, potom prava tvojih podanika, potom prava tvojih srodnika.

Iz tih prava granaju se ostala prava.

[C1] Tri su prava tvojih predvodnika: Najobaveznije od njih tebi je [15] pravo onog koji te predvodi vlašću, zatim [16] onog koji te predvodi znanjem, zatim pravo [17] onog koji te predvodi svojinom. A svaki predvodnik je voditelj.

[C2] Tri su prava tvojih podanika: Najobaveznije od njih [18] tebi je pravo tvojih podanika po vlasti, zatim [19] pravo tvojih podanika po znanju – jer neznalica je podanik znalcu – i pravo tvojih podanika po svojini, kao što su [20] supruge i [21] one koje imate u svojini.

[C3] Mnogo je prava tvojih srodnika; ona su povezana u skladu sa srodnošću. Najobaveznije tebi [22] je pravo tvoje majke, zatim [23] pravo tvoga oca, zatim [24] pravo tvoga djeteta, zatim [25] pravo tvoga brata, zatim sljedećeg najbližeg, zatim sljedećeg najbližeg – najzaslužnijeg, zatim sljedećeg najzaslužnijeg.

[D] Zatim [26] pravo onog koji ti ukazuje dobro [oslobađajući te ropstva], zatim [27] pravo roba na kojeg dospijeva tvoje dobro [činjenicom da si ga ti oslobodio], zatim [28] pravo onog koji je dobar tebi, zatim [29] pravo onoga koji te poziva klanjanju, zatim [30] pravo tvog imama u tvom klanjanju, zatim [31] pravo tvog druga koji s tobom sjedi, zatim [32] pravo tvog susjeda, zatim [33] pravo tvog druga, zatim [34] pravo tvog ortaka, zatim [35] pravo tvog imetka, zatim pravo onog koji ima dug tebi koji ti potražuješ, zatim [36] pravo onog kojem si dužan dug koji on potražuje od tebe, zatim [37] pravo tvog saveznika, zatim [38] pravo tvog protivnika koji istupa sa zahtjevom protiv tebe, zatim [39] pravo tvog protivnika protiv kojeg ti istupaš sa zahtjevom, zatim [40] pravo onog koji te pita za mišljenje, zatim [41] pravo onog kojeg ti pitaš za mišljenje, zatim [42] pravo onog koji traži tvoj savjet, zatim [43] pravo onog koji savjetuje tebe, zatim [44] pravo onog koji je stariji od tebe, zatim [45] pravo onog koji je mlađi od tebe, zatim [46] pravo onog koji išće od tebe, zatim [47] pravo onog od kojeg ti išćeš, zatim pravo onog [48] koji ti čini neko zlo riječju ili djelom, ili [49] onog koji te usrećuje riječju ili djelom, namjerno ili nenamjerno, zatim [50] pravo ljudi tvoje vjere, zatim [51] pravo štićenika, zatim sva prava u skladu s uzrocima stanja i pojava zbivanja. Zato, sretan je onaj kojem Bog pomaže u izvršenju prava koja mu je učinio obaveznim i kojem dodjeljuje uspjeh i upravlja ga u ispravnom smjeru!

[A. PRAVA BOGA U NEKOG]

  1. Najveće pravo Božije u tebe je da mu robuješ bez pridruživanja ičeg Njemu. Kada to činiš iskreno, On Se obavezuje da ti zadovolji potrebu ovog svijeta i budućeg i da sačuva za tebe ono što od toga budeš želio.
  2. Pravo tvoga jastva u tebe jest da ga upošljavaš u pokoravanju Bogu, tako da daš svome jeziku njegovo pravo, svome sluhu njegovo pravo, svome vidu njegovo pravo, svojoj ruci njezino pravo, svojoj nozi njezino pravo, svome trbuhu njegovo pravo, svome stidnom dijelu njegovo pravo, i da tražiš pomoć od Boga u tome.
  3. Pravo jezika jest da ga smatraš prečasnim za bestidnost, privikneš ga na dobro, ustegneš od svakog uplitanja u kojem nema ništa što će biti postignuto, izražavaš dobrotu ljudima i govoriš dobro u vezi s njima.
  4. Pravo sluha jest da ga uzdrzavaš od slušanja ogovaranja i slušanja onog što nije dopušteno da bude slušano.
  5. Pravo vida jest da ga spuštaš pred svim što ti je nedopušteno i da uzimaš pouku iz gledanja.
  6. Pravo tvoje ruke jest da je ne pružaš ni prema čemu što ti nije dopušteno.
  7. Pravo tvoje dvije noge jest da ne ideš njima ni prema čemu što ti nije dopušteno. Njima ćeš stati na most, zato gledaj da ti se ne okliznu pa da padneš u Vatru.
  8. Pravo tvog trbuha jest da ga ne pretvoriš u spremište za ono što ti je nedopušteno i ne jedeš mimo sitosti.
  9. Pravo tvog stidnog dijela jest da ga zaštitiš od bluda i čuvaš od gledanja.

[B. PRAVA DJELA]

  1. Pravo klanjanja jest da znaš da je ono dolaženje Bogu i da si dok stojiš u njemu pred Bogom. Kad to znaš, onda ćeš stajati u njemu stajanjem poniznog, preklinjućeg, drhtećeg, nadom ispunjenog, ustrašenog i skrušenog, pa ćeš Onog pred Kojim stojiš veličati smirenošću i dostojanstvenošću. Pristupit ćeš klanjanju srcem svojim i obavljat ćeš ga u skladu s njegovim granicama i pravima.
  2. Pravo hodočašca jest da znaš da je ono dolaženje Gospodaru tvom i bježanje od grijeha tvojih; posredstvom njega tvoje pokajanje se prihvaća i izvršavaš dužnost koju ti je Bog učinio obaveznom.
  3. Pravo pošćenja jest da znaš da je ono zastor koji je Bog stavio preko tvog jezika, tvog sluha, tvog vida, tvog stidnog dijela, i tvog trbuha da bi te zaštitio od Vatre. Zato, ako napustiš post, razderat ćeš Božiji pokrivač na sebi.
  4. Pravo davanja jest da znaš da je ono tvoja zaliha u Gospodara tvoga i polog za koji nemaš nikakvu potrebu za svjedocima. Ako ga položiš u tajnosti, bit ćeš sigurniji za nj nego ako ga položiš javno. Trebaš znati da on odbija iskušenja i slabosti od tebe u ovome svijetu i odbit će Vatru od tebe u budućem svijetu.
  5. Pravo darivanja jest da njime zeliš Boga Svemogućeg i Uzvišenog, a ne Njegove stvorove; njime želiš samo izlaganje tvoje duše Božijoj milosti i oslobađanje tvog duha na Danu kad ćeš Ga susresti.

[C1. PRAVA PREDVODNIKA]

  1. Pravo onoga koji te predvodi vlašću je da znaš da si učinjen kušnjom njemu. On je iskušavan tobom time što mu je Bog dao vlast nad tobom. Ne smiješ se izlagati njegovom gnjevu, jer ćeš se svojim rukama baciti u propast i postati njegov ortak u zlu koje ti čini.
  2. Pravo onog koji te predvodi znanjem jest veličanje njega, uvažavanje njegovih sjednica, pažljivo slušanje njega i pristupanje njemu. Ne bi trebao podizati svoj glas prema njemu. Nikad ne bi trebao odgovoriti nekome koji njega pita o nečem, tako da on bude onaj koji će odgovoriti. Ne bi trebao govoriti nikom na njegovoj sjednici, niti ogovarati bilo koga. Ako iko ikad govori loše o njemu u tvojoj prisutnosti, trebaš ga braniti. Trebaš sakriti njegove propuste i učiniti poznatim njegove vrline. Ne bi trebao sjediti s njegovim neprijateljem niti neprijateljevati s njegovim prijateljem. Ako postupiš tako, Božiji meleki posvjedočit će ti da si otišao pravo njemu i učio njegovo znanje radi Boga – uzvišeno je Ime Njegovo! – a ne radi ljudi.
  3. Pravo onog koji te predvodi svojinom jest da mu se pokoravaš, a ne da mu se ne pokoravaš, sve dok pokoravanje njemu ne bi izazvalo ljutnju Boga Svemogućeg i Uzvišenog, jer ne smije biti nikakve pokornosti stvoru kad je to nepokoravanje Bogu.

[C2. PRAVA PODANIKA]

  1. Prava tvojih podanika po vlasti jesu da trebaš znati da su ti učinjeni podanicima posredstvom njihove slabosti i tvoje snage. Zato si obavezan da postupaš pravedno prema njima i da budeš poput samilosnog oca prema njima. Trebaš im oprostiti njihovo neznanje i ne požurivati ih kazniti i trebaš zahvaljivati Bogu Svemogućem i Uzvišenom za vlast i moć nad njima koje ti je dao.
  2. Pravo tvojih podanika po znanju jest da trebaš znati da te je Bog učinio nadzornikom nad njima samo posredstvom znanja koje ti je dao i otvaranjem Svojih riznica tebi. Ako činiš dobro u podučavanju ljudi, ne postupajući s njima grubo i ne uznemirujući ih, onda će Bog uvećati Svoju dobrostivost prema tebi. Ali ako ustegneš svoje znanje od ljudi, ili postupaš s njima grubo kad oni traže znanje od tebe, onda je pravo Boga Svemogućeg i Uzvišenog da ti oduzme znanje i njegov sjaj i učini da padneš sa svog položaja u srcima ljudi.
  3. Pravo tvoje žene jest da znaš da ju je Bog Svemogući i Uzvišeni učinio smirenjem i okrepom tebi; trebaš znati da je ona blagodat tebi od Boga – Visoko je On! Zato je trebaš poštovati i prema njoj postupati blago. lako je njezino pravo prema tebi obaveznije, moraš postupati prema njoj samilosno, budući da je ona tvoj zatočenik kojeg ti hraniš i odijevaš. Ako ona nešto ne zna, trebaš joj oprostiti.
  4. Pravo tvog roba jest da trebaš znati da je on stvor tvog Gospodara, sin tvog oca i majke, i tvoje meso i krv. Ti ga imaš, ali ga nisi stvorio; Bog ga je stvorio. Ti nisi stvorio nijedan od njegovih udova, niti mu ti pribavljaš opskrbu; naprotiv, Bog Svemogući i Uzvišeni ti daje dovoljno za to. Zatim ga On potčinjava tebi, povjeravajući ti ga, i ostavlja ga s tobom tako da bi ti On zaštitio dobro koje mu daješ. Zato postupaj dobro prema njemu, upravo kako Bog, postupa dobro prema tebi. Ako ti se ne dopada, zamijeni ga, ali ne zlostavljaj ono što je Bog Svemogući i Uzvišeni učinio stvorom, a nema snage osim u Boga.

[C3. PRAVA SRODNIKA]

  1. Pravo tvoje majke jest da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim dijelovima tijela. Nije se brinula je li ona gladna sve dok ti jedeš, je li ona žedna sve dok ti piješ, je li ona gola sve dok si ti odjeven, je li ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, sve da bi te imala. Nećeš joj moći iskazati zahvalnost, osim Božijom pomoći i davanjem uspjeha.
  2. Pravo tvog oca jest da znaš da je on tvoj korijen, a da si ti njegova grana. Bez njeg ne bi te bilo. Kad god vidiš u sebi nešto čime si zadovoljan, znaj da je tvoj otac korijen te blagodati tebi. Zato hvali Boga i zahvaljuj Mu u skladu s tim, a nema moći osim u Boga.
  3. Pravo tvog djeteta jest da trebaš znati da je ono od tebe i da će biti pripisivano tebi i po njegovom dobru i po njegovom zlu, u neposrednim poslovima ovog svijeta. Odgovoran si za ono što ti je povjereno, kao što je njegov dobar odgoj, upućivanje njega njegovom Gospodaru i pomaganje njemu da Mu se pokorava. Zato postupaj prema njemu postupanjem onog koji zna da će biti nagrađen za dobro postupanje prema njemu i kažnjen za loše postupanje prema njemu.
  4. Pravo tvog brata jest da znaš da je on tvoja ruka, tvoja moć i tvoja snaga. Ne uzimaj ga kao oružje kojim ćeš se nepokoravati Bogu, niti kao opremu kojom ćeš činiti krivo Božijim stvorovima. Ne propusti da mu pomogneš protiv njegova neprijatelja ili da mu dadeš dobar savjet. Ako se on pokorava Bogu, uredu i dobro, ali ako se ne pokorava – ti trebaš poštovati Boga više nego njega, a nema snage osim u Boga.

[D. PRAVA DRUGIH]

  1. Pravo onog koji ti je učinio dobro [oslobodivši te ropstva] jest da znaš da je on trošio svoj imetak za tebe i izveo te iz poniženja i samoće ropstva do veličanja i ugodnosti slobode. On te je oslobodio od sužanjstva svojine i razvezao veze ropstva od tebe. Izveo te je iz zatvora, dao ti vlasništvo nad tobom samim i dao ti slobodno vrijeme da robuješ svome Gospodaru. Trebaš znati da ti je on najbliži od stvorova u životu i u smrti i da pomaganje njemu tvojim životom i onim što mu treba od tebe jest tvoja obaveza, a nema snage osim u Boga.
  2. Pravo roba kojem si ukazao dobro [oslobodivši ga] jest da znaš da je Bog Svemogući i Uzvišeni učinio tvoje oslobođenje njega sredstvom približenja Njemu i zastorom od Vatre tebi. Tvoja neposredna nagrada jest da nasljeđuješ od njeg – ako on nema nikakvih srodnika – kao naknadu za imetak koji si potrošio za njeg, a tvoja konačna nagrada jest Vrt.
  3. Pravo onog koji učini dobro djelo prema tebi jest da mu zahvališ i spominješ njegovu dobrotu, nagradiš ga lijepim riječima i moliš za nj iskreno u onom što je između tebe i Boga – visoko je On! Ako to činiš, zahvaljuješ mu tajno i javno. Zatim, ako možeš jednog dana da mu platiš, plati mu.
  4. Pravo onoga koji te poziva klanjanju jest da znaš da te on napominje o tvom Gospodaru i poziva te tvojoj sreći, i pomaže ti da izvršiš dužnost koju ti je Bog učinio obaveznom. Zato mu zahvaljuj onako kako zahvaljuješ onom koji ti čini dobro.
  5. Pravo tvog imama u tvom klanjanju jest da znaš da je on preuzeo ulogu izmiritelja između tebe i Boga i predvodnika Gospodaru tvome. On govori za tebe, a ti ne govoriš za nj; on moli za tebe, a ti ne moliš za nj. On te je poštedio straha stajanja pred Bogom Svemogućim i Uzvišenim. Ako on obavlja klanjanje nepotpuno, to pripada njemu a ne tebi; ali ako ga obavlja potpuno, ti si njegov drug, i on nema prednost nad tobom. Zato zaštiti se njime, zaštiti svoje klanjanje njegovim klanjanjem, i zahvali mu u skladu s tim.
  6. Pravo druga koji s tobom sjedi jest da se prema njemu odnosiš blago, pokazuješ dobrotu prema njemu i pravičnost dok se s njim natjeceš u raspravi, i ne odustaješ od sjedenja s njim bez njegovog dopuštenja. Ali dopustivo je za onog koji sjedi s tobom da ode bez iskanja tvog dopuštenja. Ti trebaš zaboraviti njegove posrtaje i sjećati se njegovih dobrih djela i nemoj mu govoriti ništa osim o dobru.
  7. Pravo susjeda jest da ga štitiš kad je odsutan, poštuješ ga kad je prisutan i pomažeš kad mu je učinjena nepravda. Ne prati ništa njegovo što je sramotno; ako znaš ikakvo zlo od njeg, sakrij ga. Ako znaš da će prihvatiti tvoj savjet, savjetuj ga u onom što je između tebe i njega. Ne ostavljaj ga u tegobi, oslobađaj ga njegovog posrtanja, opraštaj njegov grijeh i s njim se druži blagostivo, a nema snage osim u Boga.
  8. Pravo druga jest da postupaš kao njegov drug s blagošću i pravednošću. Poštuj ga kako on poštuje tebe i ne dopusti mu da bude prvi koji postupa s blagošću. Ako je on prvi, uzvrati mu. Želi za nj ono što on želi za tebe i odvrati ga od svakog čina nepokornosti koji on može pokušati. Budi milost za nj, ne kazna, a nema snage osim u Boga.
  9. Pravo ortaka jest da ga, ako je on odsutan, zamijeniš u njegovim poslovima, a ako je prisutan, pokazuješ poštovanje prema njemu. Ne odlučuj bez njegove odluke i ne čini ništa na osnovi svog mišljenja, već s njim razmjenjuj stavove. Čuvaj za nj njegov imetak i ne izdaj ga u onom od njegovog posla što je teško ili od male važnosti, jer preneseno je “da je Božija Ruka nad dvojicom ortaka sve dok oni ne izdaju jedan drugog”, a nema snage osim u Boga.
  10. Pravo imetka jest da ga uzimaš samo iz onog što je dopušteno i trošiš ga kako treba. Ne smiješ davati prednost nad sobom onima koji te neće hvaliti. Trebaš djelovati njime u pokornosti tvome Gospodaru i ne škrtariti njime, da ne zapadneš u žaljenje i tugovanje trpeći zle posljedice, a nema snage osim u Boga.
  11. Pravo onog kojem nešto duguješ jest da mu to, ako imaš sredstva, isplatiš, a ako si u skučenim prilikama, zadovolji ga dobrim riječima i otpravi ga s blagošću.
  12. Pravo saveznika jest da ga ne zavodiš, ne postupaš nečasno prema njemu i ne varaš, te da se bojiš Boga – visoko je On! – u pogledu njeg.
  13. Pravo protivnika koji istupa sa zahtjevom protiv tebe jest da, ako je ono što on zahtijeva istinito, to posvjedočiš protiv sebe. Ne čini mu nepravdu i daj mu u potpunosti ono što mu pripada. Ako je zahtjev koji on iznosi protiv tebe lažan, postupi blago s njim i ne čini u pogledu njega ništa osim dobrote; ne ljuti tvog Gospodara u pogledu njega, a nema snage osim u Boga.
  14. Pravo protivnika protiv kojeg istupaš sa zahtjevom jest da, ako je tvoj zahtjev protiv njega istinit, zadržiš pristojnu umjerenost u govorenju njemu i ne porekneš njegovo pravo. Ako je tvoj zahtjev neistinit, boj se Boga Svevišnjeg i Svemogućeg, pokaj Mu se i odustani od tog zahtjeva.
  15. Pravo onog koji te pita za mišljenje jest da ga, ako smatraš da on ima ispravno mišljenje, posavjetuješ da ga slijedi, a ako to ne znaš, da ga uputiš onom koji zna.
  16. Pravo onog kojeg pitaš za mišljenje jest da ga ne optužuješ za mišljenje koje se ne slaže s tvojim. Ako se ono slaže s tvojim, hvali Boga – visoko je On!
  17. Pravo onog koji traži savjet jest da mu daš savjet, ali ponašaj se prema njemu samilosno i dobrostivo.
  18. Pravo onog koji savjetuje jest da postupaš blago prema njemu i saslušaš ga. Ako on pokaže ispravan put, hvali Boga visoko je On! – ali ako to ne uspije, ti pokaži obzirnost prema njemu i ne optužuj ga; smatraj da je pogriješio, i ne pozivaj ga na odgovornost za to, sve dok on ne bude zaslužio optužbu. Zatim, više nikada njemu ne pridaji značaj, a nema snage osim u Boga.
  19. Pravo onog koji je stariji od tebe jest da pokazuješ poštovanje prema njemu s obzirom na njegove godine i da ga poštuješ zato što je on ušao u islam prije tebe. Odustani od suprotstavljanja njemu u raspravi, ne pretječi ga na putu, ne idi ispred njeg i ne smatraj ga glupim. Ako on postupa glupo prema tebi, trpi ga i poštuj, s obzirom na pravo islama i uvažavanje koje priliči tome.
  20. Pravo onog koji je mlađi jest da iskazuješ samilost prema njemu poučavajući ga, opraštajući mu, pokrivajući njegove nedostatke, blagost prema njemu i pomažući mu.
  21. Pravo onog koji išće jest da mu daš u skladu s njegovom potrebom.
  22. Pravo onog od kojeg se išće jest da primiš od njeg sa zahvalnošću i priznanjem njegove darežljivosti ako on daje i primiš njegovu ispriku ako uskrati.
  23. Pravo onog posredstvom kojeg te Bog – visoko je On! – usrećuje jest da prvo hvališ Boga, pa zatim zahvališ toj osobi.
  24. Pravo onog koji ti čini zlo jest da mu oprostiš. Ali ako znaš da će oprost naškoditi, brani se. Bog – visoko je On! – kaže: “Koji god se brane nakon što im je učinjena nepravda – protiv njih nema puta.” (42:41)
  25. Pravo ljudi tvoje vjere jest pružanje zaštite njima, samilost prema njima, dobrostivost prema njihovom prijestupniku, prijateljsko postupanje s njima, traženje njihove dobrobiti, zahvaljivanje njihovom dobročinitelju i odvraćanje uznemiravanja od njih. Trebaš voljeti za njih ono što voliš za se i mrziti za njih ono što mrziš za se. Njihove starce drži kao svoga oca, njihove mladiće kao svoju braću, njihove starice kao svoju majku, a njihovu djecu kao svoju djecu.

Pravo štićenika jest da prihvatiš od njih ono što je Bog prihvatio od njih i da im ne činiš nepravdu sve dok oni ispunjavaju Božiji ugovor.

Preuzeto iz “Sahifa potpuna knjiga Sedžadova”, u prijevodu Rusmira Mahmutćehajića i Mehmedalije Hadžića, Izdavač: DID, Sarajevo 1997., str. 258-265.

Isto je štampano zasebno kao “Imam Zejnul-Abidin: Poslanica o pravima – prava i obaveze u islamu”  u prijevodu Dr. Saade A. Kanso M.D., Naklada: Jasenk i Turk, Zagreb 2009.

“Poslanica o pravima je jedno je od najvažnijih djela u svijetu islamske vjere, koja govori o normama ponašanja čovjeka, o usavršavanju njegova života, izgradnji islamske kulture koja pruža sve vrste psihičke i duhovne stabilnosti i štiti od svakog uzročnika uznemirenosti i smetnje. Imam Ali Zejnul-Abidin, mir s njime, promatrao je čovjeka sa svih strana i kroz sve aspekte njegova života, kroz sve njegove odnose, ponajprije prema Njegovom Stvoritelju, prema sebi samom, prema obitelji, prema drštvu koje ga okružuje i tako redom. Zato je i napisao “Poslanicu o pravima” i preporučio čovjeku da bude odgovoran prema tim pravima i obavezama kako bi se proširila socijalna pravda, uspostavili dobri međuljudski odnosi i tako izgradilo islamsko društvo na najbolji način.

Imam Zejnul-Abidin, mir s njime, napisao je djelo svojim ashabima i narodu kao temelj za dobro vladanje u društvu. To dijelo je prenio čestit učenjak Sabet ibn Ebi Safija, poznat kao Abu Hamze el-Sumali. Također ga je prenio u svom djelu “Men la jehduruhu Al-Fakih” učenjak Al-Saduk, te učenjak Muhammed ibn Jakub el-Kulejni kao i učenjak Hassan ibn Šu‘ba al-Harani u svom djelu “Tuhaful al-ukul”.” (Preuzeto iz uvoda zagrebačkog izdanja.)