U ime Allāha Milostivog Samilosnog!

Hvala Allāhu na svim blagodatima, i neka su Allāhovi ṣalewāti na Njegovoga Pejġabera i njegovu časnu porodicu…

Evo, Allāhove blagodati da ovo bude prvo djelo, i to baš o šehādetu hazreti Imām Ḥusejna, ʻa. s., u dane ʻĀšūre, koje je pisano na standardizovanoj arebici nakon 71 godine, tj. nakon štampanja posljednje knjige 1941. god. od M.S. Serdarevića Fikuhul-ʻibādāti. Mada ne treba zanemariti i pokušaj štampanja stripa “Hadži Šefko i hadži Mefko” objavljenog 2005. godine čiji su autori: Amir Al-Zubi i Meliha Čičak-Al-Zubi, koji je ujedno i prvi strip na arebici uopšte.

Ali bez obzira na taj pokušaj, koji nije baš precizan i adekvatan standardizovanoj arebici, najvjerovatnije zbog nedostatka fonta za arebicu, i svjesnoga nepriznavanja i nestandardizovanja arebice od strane Microsofta, tvrdim da je ovo djelo urađeno u potpunosti shodno standardima arebice koju je fonetizovao Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, a čiju sam fonetizaciju upotpunio i spomenuo u svom magistarskom radu, te prilagodio font fonetici bosanskoga jezika sa arapskim pismom, mada nisam softverski tehničar niti programer. Ne treba, takođe, zanemariti činjenicu da je Microsoft standardizovao Brahui jezik koji koristi arapsko pismo i kojim govori tek nekoliko hiljada ljudi, a da ne postoji volja i želja za standardizaciju arebice.

Godine 1878. Bosna je bila prisiljena da pređe posve na latinicu, ali se arebica i dalje održala kod muslimana Bosne, posebno u vjerskoj službi.Takođe, bosanski sabor je 1911. god. donio zaključak da svi javni natpisi uz latinicu i ćirilicu treba da budu napisani i na arebici. Vlada je poništila tu odluku.

Sada se nameće pitanje: “Koliko smo mi – muslimani Bosne – danas spremni da se zalažemo za njeno standardizovanje i upotrebu?”

Zato treba napomenuti da će Hrvatska ubrzo ući u Evropsku Uniju, i da će hrvatski jezik postati njen 24. službeni jezik, što podrazumijeva i usvajanje i standardizovanje njegove historije, kulture i pisma. A Hrvati se diče time da je hrvatski jezik u svojoj historiji imao 4 pisma, a ona su: glagoljica, bosančica (arvatica), latinica (gajica) i hrvatica (arabica).

Dakle, ne trebamo dozvoliti da nam neko drugi piše historiju, nego daj da je mi pišemo svojom rukom na arebici onakvu kakva ona u stvarnosti i jeste. Zato sam ja lično spreman da učestvujem u standardizovanju arebice i da se zalažem za njeno upotrebljavanje, najprije od strane muslimana BiH.

A Allāhova riječ je uvijek gornja.

Pouke i poruke Asure i Kerbele (2)

Pouke i poruke Ašure i Kerbele (2). pdf