Odlike praziluka
1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Praziluk[1] je među povrćem poput hljeba među ostalom hranom.”[2]
2. El-Kafi – Hammad ibn Zekerijja prenosi od Imama Sadika, mir s njim: “Pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.a., spomenuto je povrće, pa je on, s.a.v.a., rekao: ‘Jedite praziluk, jer on je među povrćem poput hljeba među ostalom hranom’ – ili je rekao: ‘začinima.’”[3]
3. El-Kafi – prenosi se od Furata ibn Ahnefa: “Imam Sadik bijaše upitan o praziluku, pa je rekao: ‘Jedi ga, jer, zaista, u njemu postoji četiri svojstva: on uljepšava zadah iz usta, odstranjuje vjetrove, sprečava pojavu hemoroida i zaštita je od lepre onome ko ga stalno upotrebljava.”[4]
4. Imam Sadik prenoseći od svojih očeva, mir s njima: “Pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.a., bilo je spomenuto povrće, pa je on, s.a.v.a., rekao: ‘Prvak povrća i glava među njima je praziluk. Njegova prednost i odlika nad drugim povrćem je poput prednosti i odlike hljeba nad drugim stvarima. U njemu se nalazi blagoslov. On je moje povrće i povrće vjerovjesnikā koji su bili prije mene. Ja ga volim i jedem, a kao da gledam kako raste u Džennetu gdje mu lišće sjaji zelenilom i ljepotom.’”[5]
5. El-Kafi – prenosi se od Musaa ibn Bekra: “Požalio se jedan sluga Imama Kazima, mir s njim, na bolest, pa se on raspitivao za njega. Rekli su mu da ima bolove u slezeni. Imam reče: ‘Hranite ga prazilukom tri dana.’ Hranili su ga njim te mu je krv sjela[6] i ozdravio je.”[7]
6. El-Mehasin – prenosi se od Seleme: “Razbolio sam se jako u Medini, pa sam otišao do Imama Kazima, mir s njim, i on reče: ‘Vidim te požutjelog?’
Rekoh: ‘Da.’
Imam Kazim, mir s njim, reče: ‘Jedi praziluk!’
Jeo sam ga i ozdravio sam.”[8]
7. Mekarimu-l-ahlaq – prenosi se od Musaa ibn Bekra: “Došao sam kod Imama Kazima, mir s njim, pa mi je rekao: ‘Vidim te požutjelog, jedi praziluk!’
Jeo sam praziluk i ozdravio sam.”[9]
Jedenje praziluka s bašče tek ubranog
8. El-Kafi – prenosi se od Musaa ibn Bekra: “Pripovijedao mi je onaj koji je vidio Imama Kazima, mir s njim, kako jede praziluk na oranici. Naravno, oprao ga je vodom pa onda jeo.”[10]
9. El-Kafi – Davud ibn Ebi Davud prenosi od jednog čovjeka koji je vidio Imama Kazima, mir s njim, u Horasanu kako jede praziluk iz bašte, onakav kakav jeste, pa mu rekoše: ‘Moguće je da s prazilukom ima i đubreta.’
Imam Kazim, mir s njim, reče: ‘Ništa se po njemu od toga ne lijepi,[11] i on je dobar za hemoroide.’”[12]
10. El-Mehasin – prenosi se od Jahjaa ibn Sulejmana: “Vidio sam Imama Ridaa, mir s njim, u Horasanu u bašti kako jede praziluk, pa sam mu rekao: ‘Neka budem iskup za tebe! Zaista ljudi prenose da se na endiviju[13] kapa svaki dan po jedna kap iz Dženneta.’
Pa reče: ‘Ako se na endiviju kapa po jedna kap iz Dženneta, onda je, zaista, praziluk zamočen u vodu u Džennetu.’
Rekoh: ‘Pa on se đubri?’
Reče: ‘Ništa se za njega ne lijepi.’ˮ[14]
Jedenje praziluka s solju
11. El-Kafi – Ahmeda ibn Ebi Abdullaha prenosi od jednog od njegovih ashaba s lancem prenosilaca do Imama, mir s njim, da je rekao: “Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je jeo praziluk sa krupnom solju.”[15]
[1] Arapski el-kurrās̱u (الْکُرَّاثُ): praziluk /bot. Alliumroseum/, stara poznata biljka iz familije zambaka – Alliumampeloprasum, sa lukovicom u zemlji iz koje izlaze spljošteni listovi, koji nisu šuplji i koji su duguljasto-lancetasti, a u njegovoj sredini se nalazi cvast koja nosi mnoge cvjetove. Ima oštar miris, a postoji i egipatski praziluk. (El-Muʻdžemu-l-wesīṭu, sv. 2, str. 782.)
Allame El-Medžlisi, k.s., je rekao: “Ibn Sīna u El-Qānūnu kaže: “Postoje sljedeće vrste praziluka: šamski praziluk /bot. Allium Porrum/ i nebeṭijjski praziluk (ili divlji luk) /bot. Alliumampeloprasum/, i postoji, također, onaj za koji se kaže: kopneni ili divlji praziluk /bot. Alliumvineale/, a on je između praziluka i bijeloga luka, i on više liči na lijek nego na hranu. A nebeṭijjski praziluk (ili divlji luk) /bot. Alliumampeloprasum/ se više koristi za liječenje i lijekove nego šamski praziluk /bot. Allium Porrum/”. Tako je Ibn Sīna rekao i: “On je koristan za hemoroide kuhan i kada se pojede i kada se previje, pokreće polno opštenje, a njegovo zrno prženo sa zrnom mirte /bot. Mýrtuscommúnis/ (اَلْآسُ) je dobro protiv dizenterije i odljeva krvi iz anusa. (El-Biḥār, sv. 62, str. 196, hadis 2.)
[2] El-Firdews, sv. 1, str. 127, hadis 440, prenesen od Imama Alija, mir s njim.
[3] El-Kāfī, sv. 6, str. 365, hadis 5; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 318, hadis 2069; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 387, hadis 1305, a ova predaja je slična navedenom hadisu; El-Biḥār, sv. 66, str. 203, hadis 15.
[4] El-Kāfī, sv. 6, str. 365, hadis 4; El-H̱iṣ᷂āl, str. 249, hadis 114;El-Meḥāsin, sv. 2, str. 315, hadis 2085, a u njemu stoji: “tlači” ili “sprečava”, umjesto: “presijeca”, “prekida” ili “sprečava”; El-Biḥār, sv. 66, str. 200, hadis 1.
[5] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 318, hadis 2071, prenesen od Wehba ibn Wehba; El-Biḥār, sv. 66, str. 204, hadis 17.
[6] Allame El-Medžlisi, k.s., je rekao: “Očigledno je da se pod pojmom “sjedenja krvi” podrazumijeva njeno zaustavljanje i neoticanje prilikom obavljanja velike nužde. A već su doktori spomenuli da praziluk otvara začepljenja slezine i odljeva krvi uzrokovane temperaturom i otvaranjem, kao što, također, podstiče i reguliše menstrualnu krv. A što se tiče koristi odljeva krvi kod bolova slezene, to je zbog toga što se ona javlja od loše prirode krvi ili možda zbog crne žuči. (El-Biḥār, sv. 66, str. 202.)
[7] El-Kāfī, sv. 6, str. 365, hadis 1; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 386, hadis 1300, a u njemu stoji: “pa je prestala”, umjesto: “pa je sjela”; El-Biḥār, sv. 66, str. 202, hadis 8.
[8] El-Meḥāsin, sv. 2, str. 316, hadis 2060; El-Biḥār, sv. 66, str. 202, hadis 7.
[9] Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 387, hadis 1304; El-Biḥār, sv. 66, str. 205, hadis 20.
[10] El-Kāfī, sv. 6, str. 365, hadis 2; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 317, hadis 2065, prenesen od Ebū Seʻīda El-Ādemijja; El-Biḥār, sv. 66, str. 203, hadis 12.
[11] U El-Meḥāsinu stoji: “Ništa se od toga ne kači po njemu”. Allame El-Medžlisi, k.s., je rekao: “Riječi Imama: ‘Ništa se od toga ne kači po njemu’ su ili zasnovane na nemogućnosti ili na tome da nije poznato, odnosno da je neznatno to šta se od đubreta zalijepi na biljke, pa je pranje – iz prethodnog hadisa – u značenju poželjnosti i čistoće.” (El-Biḥār, sv. 66, str. 203.)
[12] El-Kāfī, sv. 6, str. 365, hadis 6; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 317, hadis 2067; El-Biḥār, sv. 62, str. 197, hadis 3. i sv. 66, str. 203, hadis 13.
[13]Slijedi njeno značenje u sv. 4, Kod hadisa 2047.
[14]El-Meḥāsin, sv. 2, str. 318, hadis 2072; El-Biḥār, sv. 66, str. 206, hadis 18.
[15]El-Kāfī, sv. 6, str. 366, hadis 8; El-Meḥāsin, sv. 2, str. 317, hadis 2064; Mekārimu-l-aẖlāq, sv. 1, str. 386, hadis 1301; El-Biḥār, sv. 66, str. 202, hadis 11.
