Značenje džahilijeta

Kur'an:

1. “U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i održavajte klanjanje i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah hoće da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.”[1]

Hadis:

2. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Džahilijjet je nazvan tako usljed loših postupaka u njemu i neznanja njegovih ljudi… Jer su ljudi u vrijeme džahilijeta robovali drugom, a ne Bogu.”[2]

 

Rasprava o džahilijjetu

Razdoblje u kojem su živjeli Arapi kada se javila islamska poruka se u Kur'anu naziva džahilijjet. To samo pokazuje da je tada carevalo neznanje i u svemu vrhunila neistina.

Susjedi Arapa su u to vrijeme bili: na jugu Abesinija, koja bijaše kršćanska, na zapadu Bizant, također, kršćanski, na sjeveru Perzijanci, koji bijahu medžusi, a onda Indija i Egipat u kojima je bilo idolopoklonstvo, i skupine jevreja. Sami Arapi bijahu idolopoklonici koji su uglavnom živjeli u plemenskim zajednicama. U njihovoj priprostoj beduinskoj zajednici bilo je ostataka jevrejstva, kršćanstva i vjerovanja medžusa. Opći džahilijjet je bio njihovo glavno obilježje.

Siromaštvo i bijeda u kojima su živjela ta beduinska plemena su ih tjerali na stalno preduzimanje vojnih pohoda i pljačkaških napada te na vršenje otimačine tuđe imovine. Tu ne bijaše ni sigurnosti, ni povjerenja, ni mira, ni spasa. Zapovijedao je onaj ko je pobijedio, a imao onaj ko je ugrabio.

Među muškarcima se smatralo vrlinom prolijevanje krvi, džahilijjetska zaslijepljenost, oholost, varanje, slijeđenje nasilnika, gaženje prava potlačenih, međusobno neprijateljstvo, suparništvo, kockanje, opijanje, bludničenje, pijenje krvi, jedenje strvi i najgore vrste datula.

A žene su bile lišene odlika ljudskog društva: nisu mogle raspolagati svojom voljom, ni svojim radom i nisu mogle nasljeđivati. Vladala je neograničena poligamija kao kod nekih jevreja i idolopoklonika. Unatoč tome, odavale su se pokazivanju svojih čari i mamile sebi muškarce koje su željele. Tako se među njima proširila prostitucija i razvrat, čak i među udatim. Među najzačudnijim pojavama među njima bilo je da su kao takve često odlazile na hodočašće potpuno nage.

Velika nesreća djece bila je u pojavi da su neki roditelji ubijali svoju djecu, bojeći se osiromašenja, usljed neplodnosti zemljišta i čestih suša. Provođen je i običaj zakopavanje živih djevojčica: najmrža stvar bijaše vijest o rođenju ženskog djeteta.

Ta čudovišna zbrka, koja je vladala u svakoj njihovoj skupini, bila je prisutna u svakoj pokrajini arabljanskog poluostrva u obliku njihovih neobičnih obreda i mitskih vjerovanja. Svemu pobrojanom treba pridodati i bolest zvanu nepismenost i neobrazovanost, koja je bila raširena čak i u njihovim gradovima, akamoli među nomadskim plemenima.

Sva ta njihova stanja, djelovanja, obredi i običaji koje smo naveli mogu se najbolje razaznati iz konteksta kur'anskih ajeta i pozivanja koja se na njih odnose.

 

Paganski moral

Kur'an:

3. “Kad su oni koji ne vjeruju srca svoja punili žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zarad čega će postati pravi vjernici – a oni jesu najpreči i najdostojniji za to – a Allah sve zna.”[3]

Hadis:

4. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “U čijem srcu bude bilo zagriženosti koliko je zrno gorušice Bog će ga na Sudnjem danu oživjeti sa paganskim Arabljanima.”[4]

 

Paganski postupci

A – Zakopavanje žive ženske djece

Kur'an:

5. “I kad se nekom od njih javi da mu se rodila kći, lice mu pocrni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zakopa? Kako ružno prosuđuju!”[5]

Hadis:

6. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog vam je zabranio neposlušnost majkama, zakopavanje žive ženske djece i uskraćivanje onog što je dužnost dati i traženje onog na šta se nema pravo.”[6]

 

B – Gatanje

7. U djelu De‘aimu-l-islam stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je zabranio hamajlije i gatanje. Hamajlije su razni ispisi na papiru, školjkicama i dr. koji se nose uza se. Gatanje je ono čime se žene nastoje umiliti svojim muževima, kao što je vračanje i slično. On je zabranio i magiju (sihr).”[7]

 

Brisanje paganskih običaja islamskom porukom

8. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Uistinu, Allah Svevišnji me poslao kao milost svjetovima, i da iskorijenim muzičke instrumente na žice, frule, paganske običaje i kipove.”[8]

9. U Tefsiru-l-Kummiju stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je obavio Oprosni hadž kada se navršilo deset godina od njegova dolaska (Hidžre) u Medinu. U govoru na Mini je, između ostalog, izrekao hvalu i pohvalu Allahu, a potom rekao: ‘…Pazite, svako slavno djelo i novotarija iz vremena paganstva, ili krv ili imetak su pod ovim mojima nogama. Neko je bolji od nekoga samo po svijesti o Bogu. Dobro slušajte! Jesam li priopćio?’ Oni su odgovorili: ‘Da.’ On je rekao: ‘Bože moj, Ti svjedoči!’”[9]

10. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog je islamskom porukom ponizio onog koji je u vremenu paganstva bio odlikovan, a njome je odlikovao onog koji je u vremenu paganstva bio ponižen. On je predanošću Bogu (islamom) odstranio pagansku oholost i hvalisavost po plemenu i porijeklu. Danas su svi ljudi – i bijeli i crni, i Kurejšije i Arapi i nearapi – od Adema, a Adema je Bog stvorio od zemlje. Na Sudnjem danu će Bogu Višnjem biti najdraži od njih onaj koji Mu je najviše poslušan i koji ima najdublju svijest o Njemu.”[10]

 

Potvrđeni paganski običaji

11. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je u svom savjetu Muazu ibn Džebelu, kada ga je uputio u Jemen, rekao: „Uništi iz vremena paganstva sve, osim onog što je predanost Bogu (islam) uzakonila, a učini vidljivim sve što je islamsko, i malo i veliko!”

12. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nema nagodbe u predanosti Bogu (islamu). A svaku nagodbu koja bijaše u vremenu paganstva predanost Bogu (islam) je još više osnažila.”[11]

13. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Znajte, Redžep je poseban Božiji mjesec; to je velik mjesec. Nazvan je ‘El-esamm’ (poseban) jer s njime u Boga Višnjeg nije usporediv nijedan drugi mjesec u svetosti i dobroti. U vremenu paganstva ljudi su mu odavali golemo poštovanje, a dolaskom islamskog učenja su povećani njegovi poštovanje i dobrota.”[12]

14. U djelu Ez-Zuhd li-l-Husejn ibn Se‘id se prenosi od Zurarea: “Rekao sam Ebu Džaferu, mir s njime: ‘Ljudi prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Među vama najugledniji u vremenu paganstva je najugledniji i u vremenu predanosti Bogu.’’ Ebu Džafer, mir s njime, je rekao: ‘Istinu su rekli, a nije kako vi smatrate. U vremenu paganstva najugledniji među njima bijaše najdarežljiviji, najljepšeg morala, najboljeg odnosa sa susjedima i najvećeg uzdržavanja od uznemiravanja. Takav bi, prihvativši islam, time bio još bolji.’”[13]