(prethodni tekst)
Sada se postavlja sljedeće pitanje: Koja pobuda potiče čovjeka na činjenje tako velikog grijeha? U odgovoru na ovo pitanje može se kazati da nekoliko od dolje pobrojanih činilaca navode čovjeka na prenošenje tuđih riječi:
1. Čovjek može imati ružno mišljenje o osobi čije riječi prenosi te nastojati da je ocrni.
2. Može nastojati da putem prenošenja tuđih riječi iskaže prema onome kome prenosi riječi svoje prijateljstvo i ljubav.
3. Može to činiti iz zabave.
4. Može to činiti pričajući isprazne priče, zabavljajući druge ljude i družeći se sa propalicama.
5. Može to činiti iz namjere da izazove razdor, nemir i zabrinutost kod ljudi.
Šta treba činiti?
Iz kojeg god razloga čovjek prenese tuđe riječi, bez sumnje je počinio jedan težak grijeh, zbog kojeg će na Sudnjem danu trpjeti Božiju kaznu. Zato čovjek treba paziti da, ne daj Bože, njegov život, taj dragocjeni Božanski kapital, ne bude protraćen uzalud, i da se ne okonča u zaprljanosti grijehom, te da se čovjek na samom kraju života susretne isključivo sa gubitkom i štetom. Ukoliko čovjek naumi počiniti ovaj grijeh, treba se zamisliti koji odgovor će ponuditi na Sudnjem danu kada bude doveden pred sud Božije pravde da u prisustvu poslanika i dobrih ljudi odgovara za svoja djela. Jer, tada će već biti kasno i ništa se više neće moći učiniti. Čovjek na Ovom svijetu treba voditi o sebi računa, kako na Onom svijetu ne bi bio osramoćen i obeščašćen. Stoga je nužno da pazi i nadzire svoj jezik i da ne govori uludo, te da, kako smo već kazali u raspravi o sviđanju računa sa samim sobom, već na Ovom svijetu povede računa o svojim djelima, kako na Sabiralištu ne bi bio postiđen i posramljen. A kako je lijepe stihove na tu temu sročio mudri učenjak Ahmed Neraki:
Vodit će te na trg naknade
Da tamo susretneš nesretnu kob
Ja kakvog li trga skupa poslanika
Prisutno je tu dobrih i vjerovjesnika
Ah kakve sramote i boli i jada
Jao te drskosti i postiđenosti
Prije nego l’ tamo stigneš, opameti se
S tisuć zgorenja i žalosti druži se
Kad c'jeli bi sv'jet za tobom plakao
Prijatelju dobri opet bilo bi ti malo
Od života pedeseta pa i više prođe
A postaja tisuć još treba da se prođe
Dan izmače i sunce ti crveno postade
I svi tvoji izdisaji polahko se hlade
Kada ćeš krenut, šta činiti, dobri
Ako zamisao imaš deder reci i meni
Vremena malo, put težak a još hroma deva
Gore, dole pune otrovnih dušmanskih mačeva
Pješke se sad više nidokle neće stići
Nego smisli kako će ti krila tu iznići
I za let je kasno jer prilika prođe
Sada vrijeme ‘Teju-l-erda’[1]evo dođe[2]
(nastavak…)
[1] Radi se i duhovnom putovanju prostorom. (Prim. prev.)
