Neke od stavki koje u napredovanju posla imaju važnu ulogu jesu red i poredak. Naravno, red i poredak nisu mogući sve dok čovjek za svaki posao ne odredi neki sahat i vrijeme i sebe ne obaveže na djelatno pridržavanje utvrđenog. Naš svijet je materijalan i prolazan, krug života svih ljudi je ograničen i konačan. U toj ograničenosti ne može se stići obaviti svaki posao i ispuniti svaka želja.
U načelu, podjela dana i noći na dvadeset četiri sata imala je za cilj da čovjek za svaki posao odredi vrijeme i da za sve uzme u obzir početak i završetak. Treba predvidjeti ograničenost vremena, spoznati važno i važnije, te potrebnijim i značajnijim poslovima dati prednost, a nebitne i beskorisne poslove izostaviti iz svoga životnog programa.
Treba uzeti pouku iz kretanja Sunca i Mjeseca i razlike između dana i noći, a školu života učiti iz metoda i zakona njegovog Tvorca. Bog Uzvišeni, iako je iznad vremena i njegov je Tvorac, kada govori o stvaranju Nebesa i Zemlje, iznosi pitanje dana i noći, mjeseca i godine, i svako od njih poredi sa jednim razdobljem kretanja u protoku vremena. U jednom sažetom objašnjenju kaže za svaku stvar da je određena i da ima poznatu mjeru, te saopćava:
…. خَلَقَ كُلَّ شَىْءٍ فَقَدَّرَهُ تَقْدِيرًا
“…Stvorio je svaku stvar i mjeru određenu joj odredio.” (El-Furkan, 2)
A o Zemlji i Nebesima kaže:
وَ هُوَ الَّذِى خَلَق السَّمَاوَاتِ وَ الأَرْضَ فِى سِتَّةِ أَيَّامٍ….
“I On je Onaj Koji je stvorio Nebesa i Zemlju za šest dana…” (Hud, 7)
الَّذِى خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضَ وَ مَا بَيْنَهُمَا فِى سِتَّةِ أَيَّامٍ….
“Koji je stvorio Nebesa i Zemlju i ono što je među njima u šest dana…” (El-Furkan, 59)
وَ هُوَ الَّذِى خَلَقَ اللَّيْلَ وَ النَّهَارَ وَ الشَّمْسَ وَ الْقَمَرَ …
“I On je Onaj Koji je stvorio noć i dan i Sunce i Mjesec…” (El-Enbija, 33)
إِنَّ عِدَّةَ الشُّهُورِ عِندَ اللهِ اثْنَا عَشَرَ شَهْرًا فِى كِتَابِ اللهِ يَوْمَ خَلَقَ السَّمَاوَات وَ الْأَرْضَ ….
“Zaista je kod Boga broj mjeseci dvanaest, kako je u Božijoj Knjizi od dana kada je stvorio Nebesa i Zemlju…” (Et-Tevbe, 36)
Na drugom mjestu noć i dan predstavlja Svojim znakovima i kaže:
وَ جَعَلْنَا اللَّيْلَ وَ النَّهَارَ آيَتَيْنِ فَمَحَوْنَا آيَةَ اللَّيْلِ وَ جَعَلْنَا آيَةَ النَّهَارِ مُبْصِرَةً ….
“I učinili smo noć i dan dvama znakovima, pa smo sklonili znak noći, a učinili smo znak dana vidljivim…” (El-Isra, 12)
Bog Uzvišeni govori o nastajanju i stvaranju kao o nečemu uređenom i sa mjerom određenom. Isto tako su vjerozakonske obaveze, pitanja života i proživljenja uređeni mjerom i za svako od njih određeno je neko vrijeme i sat, uz napomenu da je dobro učiniti svaki posao u njegovo pravo vrijeme. Naprimjer, post je određen u mjesecu Ramazanu, Hadž je u mjesecu zul-l-hidždže. Za svako od njih su određeni posebni dani i tačno utvrđeno vrijeme.
O Hadžu se kaže:
وَ اذْكُرُواْ اللهَ فِى أَيَّامٍ مَّعْدُودَاتٍ
“I spominjite Boga određeni broj dana…” (El-Bekare, 203)
O postu:
أَيَّامًا مَّعْدُودَاتٍ
“Određeni broj dana…” (El-Bekare, 184)
Kada ljudi pitaju o razlici između mlađaka i punog mjeseca, te punog mjeseca i mjeseca u posljednje tri noći, kada se više ne može vidjeti, Bog kaže:
يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْأَهِلَّةِ قُلْ هِىَ مَوَاقِيتُ لِلنَّاسِ وَ الْحَجِّ
“Pitaju te o mlađacima. Reci: Oni su vremenski putokaz svijetu, i za hodočašće…” (El-Bekare, 189)
U svakom slučaju, iz ukupnosti ovih ajeta i njima sličnih zaključujemo da na ovom ograničenom svijetu svaka stvar i svaki posao iziskuju određeno vrijeme, a poznavanju vremena i uređenju poslova je u samom stvaranju posvećena pažnja od strane Stvoritelja Uzvišenog.
S tim u vezi, prijatelji Božiji pridavali su potpunu pažnju uređivanju i podjeli svoga vremena da bi mogli izvući najveću moguću korist iz kratkog životnog vijeka i dragocjenih minuta života. Zahvaljujući takvom planiranju i uređenim naporima uspjeli su iza sebe kao podsjećanje ostaviti vrijedna djela.
O životu Časnog Poslanika, s.a.v.a., prenosi se sljedeće: “Kada bi boravio u kući svoje vrijeme je dijelio na tri dijela: jedan dio za ibadet, drugi dio za porodicu i treći dio za sebe. Onaj dio posvećen sebi dijelio je između sebe i ljudi i dopuštao je da ljudi dolaze i iskažu svoje potrebe. Naravno, susreti su bili vremenski ograničeni i svakome je davao vremena u skladu sa njegovim položajem i potrebama, bilo da je razgovarao o ličnim, bilo o javnim pitanjima…”[1]
Obratite pažnju na sljedeće predaje:
Od Zapovjednika pravovjernih, Alija, mir neka je s njim, prenosi se:
إنَّ لَيْلَكَ وَ نَهارَكَ لا يَسْتَوْعِبانِ جَمِيعَ حاجاتِكَ فاقْسِمْها بَيْنَ عَمَلِكَ وَ راحَتِكَ
“Zaista dani i noći tvoji ne mogu u sebe primiti ispunjenje svih potreba tvojih, zato ih podijeli između posla i odmora svoga.”[2]
اجْعَلْ لِنَفْسِكَ فِيمَا بَيْنَكَ وَ بَيْنَ اللهِ سُبْحانَهُ أَفْضَلَ تِلْكَ الْمَوَاقِيتِ وَ الْأقْسامِ
“Odredi za sebe, u onome što je između tebe i Boga – slavljen je On! – najbolja od tih vremena i dijelova dana.”[3]
[1] Mehadždžetu-l-bejda, sv. 4, str. 160.
[2] Fihrist-e mozuijje Gurer, str. 434.
[3] Isto, str. 411.
