Spoznaja sebe i spoznaja Boga (Samospoznaja)

Budući da etičari krajnjom svrhom etike smatraju pročišćenje duše i sreću čovjeka te budući da je ispunjenje ove svrhe nije moguće, osim putem samospoznaje, skrećemo vam pažnju na važnost ove teme sa gledišta islama.

Ali, prije negoli se upustimo u raspravu, nameće nam se jedno pitanje, a ono glasi: Koja je to duša čija spoznaja je uvod u pročišćenje i koja je sredstvo spoznaje uzvišenog Gospodara?

Da li je to onaj Božanski dah koji je mjerilo čovjekove prednosti u odnosu na meleke i za koji se kaže da je “Ruhullah” (Božiji duh)?[1]

Da li je to ona nadahnuta duša[2] koju Bog navodi u zakletvi i koju je nadahnuo znanjem o grješnosti i čednosti?

Da li je to ona duša sklona zlu[3] koja čovjeka neprestano navodi na zlo?

Da li je to ona duša koja sebe kori[4] i koja odvraća čovjeka od razvrata i pokvarenosti i koja stalno prekorava grješnog čovjeka?

Da li je to pak ona duša smirena[5] koja se ponosi pozivom (ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً) Vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i On tobom zadovoljan…?

Da li je to ona duša prolazna[6] koja će naposljetku smrt okusiti?

Da li je to ona Božanska priroda[7] po kojoj je Bog stvorio ljude?

Sažeto: Koja je to duša čija spoznaja je spoznaja Boga?

Odgovor:

Odgovor obuhvata sve pobrojano, tj. onu skupinu koja oblikuje čovjekovu ličnost i koja ga čini sabirnikom dvije postojbine: materijalne i duhovne, i sadržaocem dva svijeta: vidljivog i nevidljivog.

Čovjekova duša je u svojoj duhovnoj sastavnici Božanski dah. Ona na putu uznesenja stiže do položaja duše koja je smirena i zadovoljna, a i kojom je Bog zadovoljan te se uzdiže toliko da hodočasti razinu koja je blizu koliko dva luka ili bliže, o čemu Kur'an kaže:

ثُمَّ دَنَا فَتَدَلَّى فَكَانَ قَابَ قَوْسَيْنِ أَوْ أَدْنَى             

Zatim se približio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bliže.[8]

S druge strane, s njenog materijalnog stanovišta može se tako nisko spustiti da Kur'an kaže:

أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ

…oni su kao stoka, čak i gori…[9]

Ona postaje tako niska da Kur'an o njoj govori:

ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ

…zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti…[10]

Ukratko, ova naizgled mala skupina je u toj mjeri velika i obuhvatna da u sebi sažima sve svjetove postojanja, tako da u stihovima koji se pripisuju hazreti Aliju, mir neka je s njim, stoji:

L'jek tvoj je u tebi, ali ne osjećaš

Bolest je od tebe, ali ne opažaš

Smatraš da si samo malo sitno t'jelo

Dok najvećeg sv'jeta u tebi se splelo

Znaj da ti si ona knjiga jasna koja

Prikazuje tajne preko svojih slova

Ta potrebe nemaš ti za vanjskim sv'jetom

 Da ti čita što je isklesano “dl'jetom”.[11]

 

Sve su boli od tebe, sam ti to ne vidiš

Svi pripravci u tebi, ti ih ni ne praviš

Ti si jedna rječca, ali zapis čuda

Da ne znaš svoj smis'o – šteta, glavo luda

Skriven vel'ki sv'jet u ovoj je truni

Baš k'o mnoge pjesme u svirača struni

Znaj, da ti si ona jasna knjiga sveta

Što skrivene u njoj sve su tajne sv'jeta,

Razmisli o onom što Svemir rizniči

Koje je to blago što ovom priliči

Ni prostor, ni vr'jeme van tebe nisu, znaj,

Ti si duša Svemira,  ne zna ti se kraj!

 Čovjek si, a sam Bog u tebi se taje,

U te melek ‘ščezne i Nebo nestaje.[12]

Imajući u vidu ovo široko izlaganje kao i svijest o svim onim vidljivim i skrivenim sposobnostima, ogledalo srca se može čišćenjem i laštenjem učiniti mjestom očitovanja Svevišnjeg Boga i poslužiti kao primjer onog časnog ajeta koji kaže:

مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَى

Srce nije poreklo ono što je vidio… (En-Nedžm, 11)

Čovjek stigne do mjesta gdje samo Boga vidi,

Gle do kojih granica seže položaj čovječnosti!

Važna napomena

Potrebno je ovdje napomenuti sljedeću činjenicu, a to je da ljudi u svojoj podsvijesti, u većoj ili manjoj mjeri, nisu lišeni koristi ove spoznaje (samospoznaje), jer se u Kur'anu kaže:

فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِى فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا

…Božijoj prirodi po kojoj je ljude stvorio… (Er-Rum, 30)

Međutim, većina ljudi zanemaruje u svojoj svijesti ovu spoznaju, jer većina ljudi ne zna,[13] odnosno, većina ljudi nije svjesna te svoje iskonske svijesti i osjećanja i, tako rekući, nemaju znanje o znanju. Očito da ono na šta se odnosi obaveza i što je ishodište nagrade i kazne zapravo je svjesno i podrobno znanje ili, drugim riječima, ono što je bitno jeste svjesno koračati ovom stazom i ponovo pronaći sebe, kako bi na taj način spoznao Boga i postao svjestan odgovornosti prema ljudima i prema Bogu. Svakako, to je ona vrsta znanja čije sticanje je strogo naglašeno u ajetima i predajama, te čije zanemarivanje se smatra uzrokom vječnog gubitka, a prihvaćen i koristan je samo onaj ibadet koji je prožet spoznajom i znanjem. Ibadet je obaveza svojstvena samo čovjeku i razumnim bićima, dok ontološki ibadet postoji u svemu, jer se u Kur'anu kaže:

وَلِلَّهِ يَسْجُدُ مَا فِى السَّمَاوَاتِ وَمَا فِى الأَرْضِ     

Bogu se klanja sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji… (En-Nahl, 49)

Također se kaže i ovo:

وَإِن مِّن شَىْءٍ إِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدَهِ وَلَـكِن لاَّ تَفْقَهُونَ تَسْبِيحَهُمْ

…i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. (El-Isra, 44)

Sada, kada je predmet rasprave donekle jasniji, obratite pažnju na samu temu.

 

Predaje o samospoznaji

Kao što smo i  napomenuli, od Čistih Imama, mir neka je s njima, prenose se uzbudljive i potresne predaje koje govore o važnosti samospoznaje, a mi vam navodimo neke od njih:

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

مَنْ عَرَفَ نَفْسَهُ فَقَدْ عَرَفَ رَبَّه.

“Onaj ko spozna sebe, spoznao je Gospodara svoga.”[14]

Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:

أَفْضلُ الْمَعْرِفةِ مَعْرفَةُ الاِنْسَانِ نَفْسَهُ.

“Najbolje znanje je čovjekovo znanje o sebi.”[15]

U Indžilu se navodi da je uzvišeni Bog rekao:

اعْرِفْ نَفْسَكَ أَيُّهَا الْاِنْسانُ تَعْرِفْ رَبَّكَ.

“O čovječe, spoznaj sebe, spoznat ćeš Gospodara svoga!”[16]

Taj što dušom svojom ponižen se pati

Gospodara svoga kako će spoznati?

Hej, u biti svojoj nejak što postade!

Pa ti Boga svoga – nikad ne spoznade!

U pogledu ove spoznaje svako je odabrao određeni put: filozofi su na polje spoznaje zakoračili oslanjajući se na filozofsko i racionalno dokazivanje, dospjevši do stanovitih razina spoznaje; psiholozi su se putem iskustva upoznali sa nekim njenim dimenzijama; gnostici su opet putem duhovnih vježbi i otkrovenja spoznali određene istine; isposnici i pobožnjaci su putem isposništva i robovanja Bogu prevalili neke dijelove puta; borci i oni koji su se žrtvovali na putu Božijem su posredstvom borbe i žrtvovanja dosegli visoke razine; dok su dobročinitelji putem služenja Božijim robovima zakoračili u ovu  dolinu bliskosti i spoznaje. Ukratko, svako traga za svojom izgubljenom stvari, a u Kur'anu stoji:

وَمَن يُؤْتَ الْحِكْمَةَ فَقَدْ أُوتِىَ خَيْرًا كَثِيرًا

…a onaj kome je mudrost data – dato mu je blago neizmjerno… (El-Bekare, 269)

Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:

الحِكْمَةُ ضَالَّةُ الْمُؤْمِن…

“Mudrost je izgubljena stvar vjernika…”[17]

Od Poslanika, s.a.v.a., se prenosi da je rekao:

أَعْرفُكُم بِنَفسِهِ أَعْرفُكُمْ بِرَبِّهِ.

“Onaj od vas koji najbolje poznaje sebe najbolje poznaje Gospodara svoga.”[18]

Od njega, s.a.v.a., također se prenosi da je rekao:

أعْلمُكُم بنَفْسِه أَعْلمُكُم بِرَبِّهِ.

“Onaj od vas koji najbolje zna sebe najbolje zna Gospodara svoga.”[19]

Stoga, Zapovjednik vjernih, Ali, mir neka je s njim, predviđa sigurnu propast onima koji nisu kročili u ovu dolinu i koji se nisu posvetili samospoznaji, kada kaže:

هَلَك امْرُؤٌ لَمْ يَعرِفْ قَدْرَه.

“Propao je onaj ko nije spoznao vrijednost svoju.”[20]

Na drugom mjestu Ali, mir neka je s njim, kaže da je zabluda plod zanemarivanja samospoznaje:

مَنْ لَم يَعرِفْ نَفسَهُ بَعُدَ عَنْ سَبِيلِ النَّجَاةِ، وَخَبَطَ في الضَّلالِ وَالْجَهَالاتِ.

“Onaj ko nije spoznao sebe udaljio se od staze spasa i luta zabludom i neznanjem.”[21]

Prema tome, onaj ko ne učini nijedan korak u svrhu samospoznaje i ko je u dokraja zanemari, za tog se ne smatra da posjeduje ikakvu vrijednost i, prema riječima Dželaludina Rumija, “sebe je jeftino prodao”:

Spoznao se nije čovjek sudbe jadne:

Iz obilja dođe i u b'jedu padne.

Sebe samog čovjek jeftino prodaše,

Saten mu na hrci prišiven bijaše.

(Mesnevija, III, str. 430)

Na drugom mjestu Zapovjednik vjernih, Ali, mir neka je s njim, kaže da je najbolja od svih spoznaja spoznaja samoga sebe:

أَفضَلُ الْمَعرِفَة مَعرِفةُ الاِنْسانِ نَفْسَهُ.

“Najbolje znanje je čovjekovo znanje o sebi.”[22]

On potom na sljedeći način izražava svoje čuđenje prema onome ko ne traga za samospoznajom:

عَجِبْتُ لِمَنْ يُنْشِدُ ضَالَّتَهُ وَ قَدْ أَضَلَّ نَفْسَهُ فَلَا يَطْلُبُهَا.

“Čudim se onom koji traži ono što izgubi, a dušu svoju izgubio je, pa ne traži je.”[23]

Također kaže:

عَجِبْتُ لِمَنْ يَجْهَلُ نَفْسَهُ  كَيفَ يَعْرِفُ رَبَّهُ.

 “Čudim se onom koji sebe ne spoznaje – kako će spoznati Gospodara svoga?!”[24]


[1] Ovdje se ukazuje na značenje časnog ajeta u kojem se kaže: Zatim ga skladnim stvori i udahnu u nj duha Svoga… (el-Sedžde, 9) Na drugom mjestu se kaže: Pa kada ga skladnim stvorim i udahnem u nj duha Svoga… (el-Hadžer, 29; Sad, 72)

[2] Ovdje se pak ukazuje na značenje 7. i 8. ajeta sure el-Šems, u kojima se kaže: Tako Mi duše i Onog Ko je stvori, pa je nadahnu znanjem o grješnosti i čednosti!

[3] Ovdje se opet misli na značenje ajeta u kojem stoji: وَمَا أُبَرِّىءُ نَفْسِى إِنَّ النَّفْسَ لأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ إِلاَّ مَا رَحِمَ رَبِّى إِنَّ رَبِّى غَفُورٌ رَّحِيمٌJa ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je. (Jusuf, 53)

[4] Ovim se ukazuje na značenje ajeta: لَا أُقْسِمُ بِيَوْمِ الْقِيَامَةِ وَلَا أُقْسِمُ بِالنَّفْسِ اللَّوَّامَةِ – Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori. (el-Kijamet, 1-2)

[5] Ovdje se usmjerava pažnja na značenje ajeta u kojem stoji: يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً فَادْخُلِى فِى عِبَادِىوَادْخُلِى جَنَّتِى

A ti, o dušo smirena,vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,pa uđi među robove Moje,i uđi u džennet Moj! (El-Fedžr, 27-30)

[6] Ovim se upućuje na značenje časnog ajeta: كُلُّ نَفْسٍ ذَآئِقَةُ الْمَوْتِ

Svako živo biće će smrt okusiti! (Ali Imran, 185)

[7] Ovdje se misli na ajet: فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِى فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا – …prema Božanskoj prirodi u kojoj je ljude stvorio.

[8] El-Nedžm, 8-9. Ovdje je upoređeno apstraktno sa očevidnim, kako bi se otjelovila najneposrednija blizina. Inače, Bog je bezmjestan i nije ograničen dimenzijom prostora.

[9] El-A'raf, 179.

[10] El-Tin, 5.

[11] Zbirka pjesama čije autorstvo se pripisuje hazreti Aliju, mir neka je s njim, iz koje su preuzeti gornji stihovi, objavljena je u Tebrizu 1280. godine.

[12] Kollijat-e divan-e merhum-e Šahrjar, sv. 5, str. 246.

[13] وَلَـكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لاَ يَعْلَمُونَ… (El-E'araf, 187)

[14] Mehadžetu-l-bejda'i, sv. 1, str. 68; el-Džavahiru-s-senijje, indijsko izdanje, g. 1302, str. 94. Ove predaje, s neznatnim razlikama, prenose se i od hazreti Alija, mir neka je s njim, u Šerhu Nehdži-l-belage od Ibn Hadida (egipatsko izdanje, sv. 20, str. 292), kao i u Fihrist-e gurer (str. 387, br. 7946). Neki su u tumačenju ovog hadisa krenuli u pogrešnom pravcu, kazavši da je u riječima Božijeg poslanika, s.a.v.a., spoznaja Boga  uvjetovana nemogućim uvjetom, tj. da smisao onog što je on htio kazati glasi: Kao što je nemoguće spoznati sebe, tako je nemoguće spoznati i Boga. Međutim, imajući u vidu sadržaje koji se mnogo puta prenose u pogledu istog pitanja u potpunosti se otkriva greška u ovakvog shvatanju. Naprimjer, rečenica:

اعْرِفْ نَفسَكَ تَعْرِفْ رَبَّكَ. 

“Spoznaj sebe, spoznat ćeš Gospodara svoga” ili rečenica:

أَعْرفُكُم بِنَفسِهِ أَعْرفُكُمْ بِرَبِّهِ.

“Onaj od vas koji najbolje poznaje sebe najbolje poznaje Gospodara svoga” – upečatljivo dokazuju neispravnost ovakvog tumačenja.   

[15] Fihrist-e Gurer, br. 2935, str. 387.

[16] El-Džavahiru-s-senijje, indijsko izdanje, g. 1302, str. 94.

[17] Nehdžu-l-belaga, Fejzu-l-islam, izreka br. 77.

[18]El-Džavahiru-s-senijje, indijsko izdanje, g. 1302, str. 94.

[19] Sejjid Murteda, Amali, sv. 2, str. 329.

[20] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, izreka 149.

[21] Fihrist-e mouzui-je Gurer, str. 387.

[22] Fihrist-e Gurer, br. 2935, str. 387.

[23] Fihrist-e Gurer, str. 212.

[24] Isto, str. 387.